+385 98 9205 935 iscmentoring.eu@gmail.com

Pitanja i odgovori

 

Zbog interesa čitatelja za e-mail savjete, a nedostatka vremena da odgovaramo na sve e-mail upite, otvaramo rubriku Pitanja i odgovori. U njoj ćemo, ovisno o vremenskim mogućnostima, odgovarati na relevantne i zanimljive upite.

Počnimo vaše ponovno otkrivanje!

Pitanja i odgovori

Zadržavamo pravo da ne odgovaramo na svaki poslani upit (s posebnim guštom ćemo ignorirati nekulturne e-mailove). Isto tako, naglašavamo da slanjem upita o osobnim problemima e-mailom pristajete na objavu pitanja i odgovora na ovoj stranici, pri čemu nećemo objaviti vaše osobne podatke. Molimo za razumijevanje činjenice da nije moguće rješavati bitne životne probleme putem e-maila! Na poruke u kojima se tako nešto očekuje nećemo odgovarati. Na ovaj način možemo dati samo općenite savjete.

Ako su vaše emocije prejake i sprečavaju vas da uspješno primijenite naše savjete objavljene ovdje, razmislite o privatnom individualnom radu, u kojem se možemo usmjeriti na direktan rad s vašom podsviješću i rješavanje dugotrajnih emocionalnih obrazaca.

Prije nego što nam pošaljete pitanje, provjerite je li već objavljen odgovor na pitanje slično vašemu, u našim člancima ili ovdje!

Psihološki uvjetovane prometne nesreće

Pitanje: U zadnje vrijeme mi se događa da ne reagiram u kritičnim situacijama. Naime, u posljednju godinu i po imala sam dvije prometne nesreće u kojima jednostavno nisam reagirala jer sam bila uvjerena da mi kočnica ne radi. Kočnica je bila ispravna u oba slučaja.
Zašto u tim kritičnim trenucima ne znam reagirati? Inače sam ekstrovertirana osoba, prošla sam mnogo kilometara i razne uvjete na cesti. Što mi poručuje moja podsvijest? Kako da riješim svoj problem?

Odgovor: Neke od mogućnosti su: postoji neka trauma koja uzrokuje osjećaj bespomoćnosti u kriznim situacijama, što mozak prevodi kao neispravne kočnice, ili slična trauma u prethodnim generacijama, koja utječe na vas putem identifikacije. Moguće je i, kao kod fobija, da je taj osjećaj neispravnih kočnica simbol za neki drugi problem u vašem životu, možda osjećaj gubitka kontrole. Međutim, teško je i početi nagađati preko interneta – to bi trebalo sjesti pa istražiti, po mogućnosti licem u lice.

Imam li previsoke kriterije?

Pitanje:

Živim u patrijarhalnoj, tradicionalnoj sredini. Imam 30 godina, imala sam do sad tri kratke veze, nijedna duža od 3 mjeseca.
Jasno mi je da se bojim bliskosti, da sam kao dijete bila povrijeđivana, napuštena, roditelji su mi bili bolesni. 
Imam velike predrasude o provincijskim muškarcima iz grada u kojem živim i ne mislim da ću si naći partnera u ovom gradu. Da li je i to obrana od bliskosti ?

Razmišljam o tome kako mi odmiče biološki sat i kako je krajnje vrijeme da se uozbiljim pa i pogledam što se nudi onako praktično oko mene, a onda mi se učini da bih trebala raditi velike ustupke u pogledu partnera na kakvog ja računam da ću nekad naći (nepatrijarhalan, cosmopolit, dubok, obrazovan i profesionalno usmjeren, spreman sudjelovati iznutra (ne samo prihodima) u našem životu i životu djece)…

Jesam li stavila previsoke kriterije tako da nikad ne nađem partnera?

Odgovor: Ne, vaši kriteriji nisu previsoki. Previsoki kriteriji bi bili kad biste se usmjerili na površne, vanjske detalje kao što su izgled, bogatstvo, odijevanje i slično. Vaši kriteriji su unutarnji i sve što navodite zaista utječe na kvalitetu života. Međutim, vaša okolina izgleda njima nije dorasla. Ono što je normalno, tj. prosječno, ne mora biti i zdravo.

Ne bismo vam savjetovali da odustanete od svojih kriterija, jer je, po našem mišljenju, na bilo koji rok bolje trpjeti frustraciju samoće nego loš brak u kojem ne dobivate podršku, poštovanje i ravnopravnost, a uz to ste preopterećeni i ograničeni brigom o djeci. Brak i rađanje djece pod pritiskom bioloških poriva, očekivanja drugih ili “trebalo bi” siguran je put da protratite život u frustraciji. To posebno vrijedi za ženu, koja je ranjivija u društvu koje je još uvijek više prilagođeno muškarcima. Kad bi većina ljudi odbila smanjiti kriterije (posebno žene koje imaju veći utjecaj na djecu), onda bi se društvo puno brže promijenilo.

Jedini komentar na kriterije koje ste naveli je da fakultetsko obrazovanje ne mora nužno značiti bilo mudrost, bilo mentalnu ili emocionalnu inteligenciju. Poneki ljudi sa srednjom školom mogu biti informiraniji, načitaniji i više koristiti mozak nego neki s titulama pred imenom. Važno je da se radi o stvarnom, kontinuiranom i samoinicijativnom obrazovanju, a ne nužno formalnom.

Ono što može biti problem je da vas zbog iskustava iz djetinjstva mogu nesvjesno privlačiti osobe koje su vam nedostupne (ili u odnosu s kojima se osjećate slično kao u obitelji). Zbog toga možda s čovjekom koji uistinu odgovara svim vašim kriterijima ne biste osjetili “kemiju”. To se često događa. Također je moguće da se bojite vezati jer se bojite emocionalne boli koja bi nastala mogućim odvajanjem. No to je zasada tek racionalna teorija koja će eventualno dobiti na važnosti ako doživite da nađete muškarca koji zaista odgovara onome što želite, ali vi osjećate da se bojite ući u vezu s njim. Do tada, bolje je da se fokusirate na širenje svojih krugova poznanstava. Također, umjerite se na stvaranju dobrog odnosa sa samom sobom kako bi vam (nadajmo se privremena) samoća bila ugodnija

Djetinjasto ponašanje

Pitanje : Ako se osjećam nesigurna ili nervozna, počinjem se ponašati kao dijete s mojim partnerom. Njega to ljuti, ali ja kad vidim da je on ljut još više upadnem u to djetinjasto ponašanje. Sjećam se da sam to prije znala činiti i na poslu. Ne razumijem zašto bi moja podsvijest mislila da ću time nešto postići. Ali moja podsvijest ne razmišlja racionalno, zar ne? Ima li vam ovo smisla?

Odgovor: Podsvijest nas često tjera na stvari koje racionalnom promatraču djeluju besmisleno. Djeca eksperimentiraju s različitim načinima ponašanja i usvajaju ono što daje željene rezultate. Pretpostavljamo da ste kao dijete kroz iskustvo s autoritetima doživjeli da će oni prema vama biti blaži i pažljiviji ako se ponašate na način koji je prikladniji mlađoj dobi. Kod mnogih ljudi, djetinjasto ponašanje potiče roditeljske instinkte, te se to može razviti kao obrazac svjesne ili nesvjesne manipulacije (vaš partner se vjerojatno osjeća manipuliran). Od toga možete imati neke dobrobiti – ustupke, sažaljenje i sl., ali cijena je da vas ljudi neće shvaćati ozbiljno i zaista poštovati. Dobro je da ste to osvijestili. Vježbajte osvještavati trenutke u kojima se javlja motivacija za takvim ponašanjem i svjesno se vraćati u stav odrasle osobe. Ako racionalni, voljni trud nije dovoljan za rješenje problema, trebat ćete raditi s unutarnjim djetetom i na rješavanju moguće traume.

Gubitak strasti i nošenje s neugodnim osjećajima

Pitanje : U vezi sam s djevojkom nešto više od godinu dana.. i nema mi početne zaljubljenosti i strasti u vezi kao na početku. I mislim da je to normalan neki proces. Međutim, sve me više interesiraju neke druge djevojke i kada pogledam u sebe, jedan moj dio bi se najrađe ponovno zaljubio i jednostavno traži tu neku opsesiju i ovisnost (tako sam barem ja to shvatio). Nekako sam odlučio, voljno, da neću tražiti drugu djevojku, jer ova ima neke super osobine koje meni odgovaraju. Ali, s druge strane, u emocijama isto kao da žudim za nečim višim, boljim. Tu prepoznajem neku ovisnost o zaljubljenosti, i mislim da ste u pravu kada u knjizi navodite da smo mi ovisničko društvo ( tu sam se prepoznao). Iako sam voljno odlučio da ne želim druge, u meni se to “nešto” u emocijama probija i hoće neku ovisnost i neko ispunjenje. Jednostavno mi u vezi postaje dosadno, mada to svjesno ne želim, pa se osjećam zbunjeno. Treba li i dosadu istražiti ? I dali to može biti bijeg u intelekt od emocija, nastojeći ostajati u vezi mada mi je dosadno nekad.

Što vi mislite o ovome ? Jesam li u pravu oko ovoga jer ne bih želio izgubiti djevojku samo zbog zaljubljenosti u neku drugu? I kako se postaviti ? Pitam se dali mi je možda stvarno dosadno pa sam u vezi samo zbog straha od napuštenosti ili ne cijenim osobu koju imam i želim zaljubljenost..?

Koliko sam shvatio ovo je samo naznaka da uđem u svoje osjećaje i vidim što to nedostaje unutarnjem djetetu.. 

I druga stvar, ako mi možete pojasniti ove osjećaje odbačenosti, nevoljenosti i odvojenosti od ljubavi. Jasno mi je kako nastaju i na koje se načine manifestiraju. Ali primjećujem da ljudi koji imaju te osjećaje (izraženije, vidljivije na površini), kao i ja, i koji su odgojeni pod takvim okolnostima, jednostavno ne mogu prevladati osjećaje mada im se prepustim i plutam na njima. Pa se pitam dali nešto pogrešno radim, jer osjećaji nikako da dožive katarzu i izniču ponovno u sličnim situacijama ma koliko god ih proživljavao i pokušavao drugačije doživjeti. Ne vjerujem da je promjena izvana moguća, ali mislim da je katarza tih osjećaja veoma teško postižna, barem meni, valjda tek počinjem raditi na sebi !? Nekako imam osjećaj da kada se osjećam depresivno, da samim ulaskom u osjećaje postaje još gore, nego kada se upuštam u neku aktivnost i nastojim odvratiti pažnju od tih osjećaja depresivnosti i beznadnosti, jer ovako mislim da bih upao u još dublje nešto.Npr. Često čujem i vidim na tv-u, na fax-u.. da kada se ljudi osjećaju depresivno, usamljeno, tužno da se bave nekom aktivnosti, sportom, radom. itd. tako da odvrate pažnju i bolje se osjećaju..pa se zapitam nije li i to bijeg od neugodnih osjećaja i njihovog proživljavanja!??? ili bi im nakon nekog vremena bilo bolje da ostanu u tim osjećjima i doživljajima ma kakvi god bili.

Odgovor: O gubitku strasti pisali smo u člancima Ljubav traje 3 godine? i Održavanje strasti u vezi. Dodat ćemo da uzroci mogu biti različiti, a na vama je da istražite svoje emocije i provjerite što zvuči najvjerojatnije:

– neki ljudi su biološki uvjetovani da traže adrenalin i uzbuđenje (no onda se to obično pokazuje i u drugim područjima života)
– ponekad možemo sabotirati odnos ako smo nesvjesno vezani za roditelja suprotnog (pa i istog) spola i osjećamo suptilnu krivnju ako bi se zaista vezali za nekoga drugoga (Emocionalni incest)
– tražimo nekoga tko će nam ispuniti emocionalne potrebe – odobravanje, pažnja, zanimanje itd., a s obzirom da to ne možemo trajno riješiti izvanjskim odnosom, svaki odnos nakon nekog vremena postane nedovoljan (ovo zvuči prilično vjerojatno, na temelju toga što pišete)
– nekvalitetna komunikacija unutar odnosa
– vjerujete da ljubavni odnos uvijek mora ostati u fazi zaljubljenosti i ne znate kako prijeći u sljedeću, trajnu fazu – privrženost i povjerenje. Možda ste pobrkali osjećaj “leptirića u trbuhu” (koji su rezultat anksioznosti) s ljubavlju i kad leptirići prestanu, zaključite da to više nije ljubav.
– biranje partnera na temelju površnih karakteristika
– perfekcionizam (obično rezultat pretjeranih očekivanja i kriticizma roditelja tokom odgoja)
– stav “susjedova trava je zelenija”
– disociranost (odvojenost) od emocija zbog koje je nemoguće cijeniti suptilne emocije, nego samo intenzivnije (to je slično potrazi za adrenalinom koju smo spomenuli na početku). Nakon nekog vremena, možete se navići i na te intenzivnije podražaje, te onda niti oni neće biti dovoljni i ciklus se ponavlja. Potrebno je vježbati dublju svjesnost o emocijama kako bi emocionalna stimulacija mogla dolaziti i iz smirenijih iskustava.

Što se drugog dijela pitanja tiče, u principu smatramo da je važno razvijati svjesnost o vlastitim emocijama i unutarnjem životu, ali sama svjesnost nije dovoljna da bi se neugodne emocije razriješile i točno je da može doći do identificiranja i pojačavanja tih emocija ako im se prepustite. Stav svjesnosti o emocijama nije nužno stav prepuštanja. U našem pristupu, neugodne emocije doživljavamo kao posljedicu neriješenih i nezdravih odnosa, pa se, da bi ih riješili, fokusiramo na rad s unutarnjim djetetom i podsvjesnom percepcijom važnih odnosa (obično iz djetinjstva).

Ljubomora kćeri na očevu vezu

Pitanje: Imam 52 godine, razvedena sam i nedavno sam započela novu vezu s razvedenim čovjekom koji ima tri odrasle kćeri. Otkad me on upoznao sa svojim kćerima, najmlađa od njih se osjeća vrlo nesigurno. Počela je sve češće dolaziti kod njega, kuhati i kupovati za njega, te mi pokazuje da nisam poželjna, ostavlja dvosmislene poruke na njegovom noćnom ormariću, postavlja provokativna pitanja… On je pokušava obeshrabriti u tome, ali umjesto da bude direktan, ponaša se pasivno-agresivno i od toga nema rezultata. Ne znam kako da se postavim i koliko se uopće miješati u njihov odnos?

Odgovor: Čini se da kćerka nema jasan osjećaj za razliku između partnerskog odnosa i odnosa roditelj – dijete. Vjerojatno je bila upetljana u obrazac emocionalnog incesta, čemu su sigurno pridonijeli i njezini roditelji. Njoj je potrebno da razumije da je njen otac voli kao kćer, a ne kao partnericu, te da jedno ne isključuje drugo. No, to može biti teško postići jer su njezini podsvjesni obrasci izgrađivani dugo godina i mogu se opirati racionalnim objašnjenjima. 

Idealno bi bilo da joj otac objasni tu razliku i jasno postavi granice. Velik je problem nedovoljno jasna komunikacija. On pokušava poslati neverbalnu poruku, no ona je tada može interpretirati na svoj način, ili je odlučiti ignorirati. Pokušajte razgovarati sa svojim partnerom zbog čega mu je teško direktno komunicirati. Vjerojatno je kao dijete bio kažnjavan ili obeshrabrivan ako bi se jasno verbalno izrazio, ili je iz primjera svojih roditelja naučio da pasivna agresija daje rezultate. No, situacija se u međuvremenu promijenila.

Koliko se miješati u njihov odnos? Imate pravo reagirati na ponašanje koje je prema vama bezobzirno i povređujuće. No, važno je prvo procijeniti koliko je vaša povrijeđenost realna (zanemarivanje i povređivanje vaših osobnih granica, nepoštovanje, vrijeđanje…), a koliko možda potječe iz djetinjstva (strah, krivnja, osjećaj napuštenosti i manje vrijednosti, kompetitivnost…). U svakom slučaju, potrebno je ponašati se kao odrasla osoba i komunicirati jasno, ali smireno i bez napadanja.

Vrijeme će zatim pokazati hoće li se stvari promijeniti ili ne. Nitko se ne mijenja preko noći. Ako se kćerka s vremenom osjeti sigurnija i navikne na vas, stvari će se poboljšati. Također ćete s vremenom imati prilike vidjeti i ostale karakteristike ponašanja vašeg partnera te procijeniti je li on prava osoba za vas ili ipak nije. Za vas je sada najvažnije da se usmjerite na rad na vlastitom samopoštovanju i da komunicirate s jasnoćom i obzirom.

Ne slažem se s izborom partnera mog djeteta, što da učinim?

Odgovor: Niste opisali situaciju u detalje, ali pretpostavljamo dvije osnovne varijante: 1) ili je vaše dijete upalo u odnos sa zaista destruktivnom i nezdravom osobom, i 2) pretjerano ste kritični, a možda i ljubomorni na partnera svog djeteta.

U oba slučaja, vaša direktna kritika i nastojanje da promijenite odluku svog djeteta vjerojatnije će izazvati otpor i osjećaj da su njih dvoje “sami protiv svih”, te njihovo još jače međusobno vezivanje. U prvom slučaju, vjerojatno želite zaštititi svoje dijete od povreda i neugodnih iskustava, no sjetite se da su ponekad takva iskustva najbolja škola. Ne možete zaštititi svoje dijete od života, bolje da mu/joj date priliku da pogriješi i da nešto nauči iz svojih pogrešaka (pogotovo ako se radi o ranijim, neobaveznim vezama). U svakom slučaju, razgovarajte sa svojim djetetom suosjećajno i s poštovanjem. Ako je vaše dijete žrtva zlostavljača, pokušajte naći literaturu o zlostavljačkim odnosima (npr. “Žene koje previše vole”, a i na našim Internet forumima ima tema o takvim vezama). Pokušajte polako i blago osvijestiti svom djetetu karakteristike zlostavljača i koliko je malo vjerojatno da će se on promijeniti. Pitajte svoje dijete da razmisli o kvalitetama svog idealnog partera, pa da ih zatim usporedi sa sadašnjim partnerom. Potaknite svoje dijete da radi na vlastitom samopoštovanju. Ako je potrebno, potražite savjet policije, ali pokušajte izbjeći policijsku intervenciju ako se vaše dijete ne slaže s njom – ono se može još više okrenuti protiv vas.

U drugom slučaju, razmislite o tome čega se zapravo bojite. Bojite li se da ćete izgubiti prvo mjesto u životu svog djeteta i kontrolu nad njegovim životom, ili da njegov odabranik “nije dovoljno dobar” za vaše dijete, odnosno da će vaš percipirani status u očima drugih biti ugrožen? Možete li prihvatiti osamostaljenje i odvajanje svog djeteta od vas? Provjerite u detalje što vas točno smeta kod te osobe i razmislite ne projicirate li možda na nju neka iskustva iz prošlosti? Da li zaista neke sitne mane znače karakterne nedostatke, ili ih preuveličavate? Pokušajte otpustiti potrebu za kontrolom i prepoznati pozitivne kvalitete djetetovog partnera. Ako vi komunicirate s poštovanjem i tolerancijom, vjerojatno ćete isto dobiti zauzvrat. Ako ste sigurni da poštujete partnera svog djeteta i ne miješate se u njihov zajednički život, ali ta osoba se ponaša prema vama agresivno ili bezobzirno, i dalje je bitno da sa svojim djetetom (idealno s njih oboje) razgovarate smireno, ravnopravno i bez napadačkog stava. Objasnite što vas muči bez da verbalno napadate i vrijeđate djetetovog odabranika. Možda će vašem djetetu koristiti da pročita naše članke iz kategorija Samopoštovanje i Ljubavni odnosi.

Svekrva se miješa u moj brak - Emocionalni incest

Pitanje: Nedavno sam ušla u brak, ali vrlo brzo počeli su problemi sa mojom svekrvom. Ona nam ne dozvoljava privatnost – nastoji svako popodne provesti s nama. Laže mom mužu o meni i izmišlja stvari koje nisam učinila. Moj muž se čak odlučio ranije vratiti s medenog mjeseca da mu se mama ne bi osjećala usamljena. Znao je čak ići spavati u njezinu sobu, kad se neko vrijeme žalila da ima temperaturu. Prije braka bio je prema meni vrlo nježan i pažljiv, ali sad me sve više vrijeđa i optužuje – riječi koje govori dolaze iz usta njegove majke. Ako mu prigovorim, tvrdi da sam mentalno nestabilna i bolesno ljubomorna. On sklapa i prekida prijateljstva na njezin nagovor. Od obiteljskih poznanika čula sam da je njegov otac bio dobar čovjek, ali je majka okrenula mog muža protiv njegovog oca.

Ja sam se u međuvremenu odselila i vratila kod svojih roditelja jer to više nisam mogla podnositi, ali još ga volim. Razmišljam o razvodu, ali još uvijek se nadam da bi se on mogao promijeniti. Vjerujem da je on u biti dobra i draga osoba, kad bi ga se samo moglo izvući izvan utjecaja majke. Bilo bi mi žao da sve padne u vodu i da propustimo priliku.

Odgovor: Dobro je da ste odlučili odseliti dok još niste vezani djecom i zajedničkom imovinom. Nažalost, emocionalni incest je vrlo dubok i težak problem. Vaš muž bi trebao puno raditi na promjeni čak i kad bi na to bio motiviran, a čini se da motivacija ne postoji. Za njega je takav odnos normalan od malena, on smatra da se on i majka vole i cijene i ne primjećuje prikrivenu manipulaciju. Vjerojatno je izgradio cijeli sustav mentalnih obrambenih refleksa kako bi opravdao majčino ponašanje. Prema ovome što pišete, vrlo je mala vjerojatnost da će se to promijeniti.

Ljudi se rijetko mijenjaju nakon braka – štoviše, što brak više ulazi u rutinu, to je vjerojatnije da će se partneri početi uzimati zdravo za gotovo i da će početi pokazivati svoje “mračnije” strane. Koliko god truda vi uložili, ne možete ga promijeniti bez motivacije s njegove strane. Ako je netko “dresiran” od ranog djetinjstva, to postaje gotovo instinkt kojeg je kasnije vrlo teško promijeniti. Vi ne možete utjecati na njegovu podsvijest jer njezini sadržaji nemaju veze s vama i jači su od vanjskih utjecaja.

Jasno je da vam je žao da on ne može ostvariti svoje potencijale. No, i svi drugi zlostavljači su nekad bili djeca i imali nešto dobro u sebi, a možda još uvijek i imaju negdje iznutra. Suosjećanje ne mora podrazumijevati podnošenje boli koju vam on nanosi. Možete mu pokušati poslati informacije o emocionalnom incestu, ali sa sigurne udaljenosti. Razmislite o tome imate li sklonost “spašavati” ljude – možda ste se na sličan način nadali “spasiti” svoje roditelje ili im pomoći, dobiti od njih odobravanje? To može biti vaš nesvjesni obrazac. Usmjerite se na sebe i rad sa svojim osjećajima. U sljedećoj vezi, uzmite si vremena da pažljivo procijenite drugu osobu i provjerite kompatibilnost.

Kako razgovarati s partnericom kad je ona ljuta na mene?

Pitanje: Kako komunicirati sa suprugom kada je ljuta na mene? Što god kažem, čini se da pogoršava stvari.

Odgovor:

Najvažnije: prvo validirajte njezine osjećaje i pokušajte ih razumjeti. Tek nakon toga, objasnite svoje stajalište.

Normalna je ljudska potreba (čak i ako je ponekad iracionalna) da naši osjećaji budu potvrđeni i shvaćeni. Ako ne osjećamo da nas druga osoba razumije, možemo ustrajati u ljutnji, čak i ako je iracionalna.

Stoga potaknite svoju partnericu da vam ispriča sve o tome kako se osjeća, koje joj misli prolaze kroz glavu i što je brine. Pokažite empatiju i učinite sve što možete da je razumijete – to ne znači da se morate složiti. Razumijevanje i neslaganje ne isključuju jedno drugo. Ohrabrite je da vam kaže još više o svojim osjećajima. Pazite da ne izgubite njezino povjerenje time što ćete omalovažiti te osjećaje ili joj reći da se ne bi trebala tako osjećati. Vrlo je moguće da već zna da su njezine emocije možda malo pretjerane (ako jesu – to je uobičajeno, ali nije pravilo), ali osjećaj sigurnosti u izražavanju tih emocija također će joj pomoći da ih lakše otpusti.

Pitajte je izravno za prijedloge kako bi mogli bolje komunicirati s njom radi boljeg razumijevanja i većeg povjerenja. Sve dok je njezin zahtjev razuman, nemanipulativan i uravnotežen, zapamtite ga i primijenite. To je najbolji način za izgradnju povjerenja.

Tek nakon što ona osjeti da je shvaćena, objasnite svoje stajalište ili se obranite. Znam da to može biti vrlo teško – ali dugoročno se isplati!

Nakon što se vaša supruga smiri, možda ćete htjeti provjeriti podsjeća li je vaše ponašanje na nekoga iz njezine rane obitelji. To je čest izvor pogrešno usmjerene ljutnje. Pazite da ne zvuči kao da izbjegavate odgovornost optužujući je za pretjeranu reakciju.

 

Više:
Kako aktivno slušati dok nas se kritizira: neophodna komunikacijska vještina

Kako dati savjet partneru (bez svađe)

10 ključnih pravila za komunikaciju u vezi

 

 

Je li u redu prekinuti vezu samo zato što više nisam sretan?

Pitanje: Je li opravdano prekinuti vezu samo zato što više nisam sretan, čak i ako moja partnerica nije napravila ništa loše?

Odgovor:

Postoje mnogi ljudi koji su se razišli prijateljski i bez optuživanja svojih bivših partnera. Možda su shvatili da nisu dovoljno kompatibilni, možda su se osjećali više kao braća i sestre, prijatelji, ili čak roditelj i dijete, nego ljubavni par. Možda su osjećali da im nešto važno nedostaje, ili su se razvili u različitim smjerovima. Dakle, da, to je sasvim u redu. Ako osjećate krivnju zbog toga, razmislite jeste li odgajani tako da ignorirate svoje potrebe i žrtvujete se za druge? Neravnoteža – čak i u smislu nesebičnosti – nije zdrava.

S druge strane, dobro je pogledati unutar sebe i istražiti zašto ste bili nesretni. Je li razlog nešto od gore navedenog, ili možda tražite dramu i adrenalin, miješajući to s ljubavlju? Možda ste nesretni sami sa sobom i očekujete da vas drugi usreće (što nitko ne može učiniti, pa će vas svi na kraju razočarati). Možda, ako ne cijenite sebe, teško vam je cijeniti i druge ljude. Jesu li vas internet, igre i slično naučili očekivati savršenstvo i laka rješenja za sve? Imate li problema s komunikacijom koji pridonose nedostatku zadovoljstva u vašoj vezi? Postoji li neka podsvjesna potreba da sabotirate svoju sreću? Ako je išta od toga točno, isti obrazac biste ponovili u bilo kojoj novoj vezi, prije ili kasnije.

 

Više:

Brak: ljubav ili dužnost?

Ljubav traje tri godine?

Održavanje strasti u vezi

Kako da oprostim svom dečku koji me loše tretirao u prošlosti?

Odgovor:

Ljutnja ili zamjeranje obično imaju 3 glavna uzroka (koji se međusobno ne isključuju):

  • osjećate da je vaša dobrobit objektivno ugrožena, a ljutnja je izvor energije za samozaštitu. Ako je ta osoba još uvijek vaš dečko, a ne bivši, možda bi bilo dobro zapitati se upozorava li vas ljutnja na potencijalnu opasnost koju možda zanemarujete. Pokazuje li iskreno kajanje i radi li na sebi kako bi promijenio ono što je uzrokovalo da vas povrijedi? Ako ne, vaša ljutnja vam vjerojatno daje realno upozorenje.
  • osjećate da je stvorena neravnoteža (nepravda) koja još nije ispravljena. Ponekad nije moguće izravno ispraviti tu neravnotežu, pogotovo ako je veza u prošlosti. Ipak, ono što možete učiniti kako biste vratili osjećaj ravnoteže jest dopustiti toj situaciji da vas nauči i motivira toliko da vaš život postane značajno sretniji zbog toga nego što bi bio da se to iskustvo nikada nije dogodilo.
  • Ako ste još uvijek u vezi s tim muškarcem, razmislite o tome kako s njim razgovarati o vašem osjećaju neravnoteže i kako bi se ona mogla ispraviti. Podijelite svoje ideje i zatražite njegove.
  • Često postoje i druge emocije koje se skrivaju ispod ljutnje, npr. osjećaj manje vrijednosti, poniženja, srama, krivnje, nerazriješene tuge i svega što vam se čini previše bolno za suočavanje. Neke od tih emocija mogu potjecati iz ranog djetinjstva, a povreda koju ste doživjeli u vašoj vezi samo je dodala još jedan sloj. Vrlo je uobičajeno da ponavljamo bol koju smo iskusili s roditeljima u našim odraslim ljubavnim vezama (provjerite: Obrasci u ljubavnim odnosima). Da biste se oslobodili ljutnje, morate se osjećati dobro u vezi sebe, a da biste to postigli, trebate prepoznati i izliječiti emocije koje se skrivaju ispod toga. Možemo vam pomoći putem našeg online coachinga.

     

    Više:

Kako oprostiti i zaslužiti oprost? Uspostavljanje ravnoteže

Kako se zauzeti za sebe

Mogu li dobri ljudi biti zlostavljači? 

Kako da znam je li moj dečko stvarno prebolio svoju bivšu?

Pitanje: Kako da znam je li moj dečko stvarno prebolio prošlu vezu ili skriva svoje osjećaje da bi me poštedio?

Odgovor: Ako je stvarno prebolio bivšu vezu, onda će:

  • pokazivati iskrenu sreću što je u odnsou s vama (ne samo verbalno, već i neverbalno)
  • često komunicirati s vama otvoreno, inicirati komunikaciju i dijeliti svoj život s vama
  • njegovo neverbalno ponašanje će vam davati osjećaj sigurnosti (vidi prvu točku)
  • rijetko će spominjati bivšu, a kad to učini, onda s neutralnim stavom (negativan stav može biti prihvatljiv ako je bivša bila toksična, ali može biti i znak za uzbunu ako loše govori o većini svojih prethodnih veza. Provjerite i: Znakovi opasnosti u vezama)
  • emocionalno će biti otvoren i pristupačan.

Najvažnija stvar je osluškivati svoj zdrav instinkt (što je drugačije od strahova i sumnje u sebe koji mogu potjecati iz djetinjstva – više o tome u Kako lakše i bolje donositi odluke?)

 

Pročitajte dalje:

Ljubomora

Kad je nada “negativna” emocija

Dobri znakovi: kako prepoznati zdravu vezu?