Table of Contents
Uvod
Internet i moderne tehnologije često se smatraju krivcem za modernu “epidemiju usamljenosti”. Mada one sigurno doprinose, trend odvajanja i usamljenosti postojao je i prije njih, gdje god su ljudi imali materijalne uvjete za odvojen život. To nije slučajno; ljudi itekako imaju dobre razloge za takve odluke. Nije slučajnost da većina ljudi želi pobjeći iz “malih sredina”, pa čak i iz vlastitih obitelji. Mnogi su to željeli i u prethodnim generacijama, samo nisu imali mogućnosti.
Činjenica je da se u praktički svakoj obitelji, susjedstvu ili bilo kojoj grupi ljudi, uvijek nađe i toksičnih osoba koje svima zagorčavaju život. Kako društveni kriteriji za zdravo ponašanje rastu zajedno s financijskim mogućnostima, sve više ljudi ima priliku odabrati žele li ostati u takvim zajednicama ili otići iz njih. Svaki od ta dva izbora ima prednosti i mane, ali sve je više ljudi koji samoću smatraju manjim zlom od svakodnevne izloženosti toksičnoj komunikaciji, ako ne i gorim oblicima zlostavljanja.
No uz toksične elemente zajednice, odričemo se i onih pozitivnih: osjećaja pripadnosti, sigurnosti u grupi i emocionalne stimulacije. Idealno bi bilo naći grupu prijatelja, ili stvoriti vlastitu obitelj, u kojoj ćemo sve to imati, bez toksičnih osoba. No velik broj ljudi se suočava s iskustvom da niti to nije baš lako. Zapravo, usamljenost je i u Europi i u SAD-u raširenija pojava među mladima nego među starijim generacijama.
“Je li u meni problem?”
Nije više samo pitanje naći kakve-takve ljude s kojima ćemo provoditi vrijeme, nego naći kvalitetne i kompatibilne ljude. Statistika pokazuje da u praksi to očito nije tako lako, a može biti posebno teško povučenijim i emocionalno osjetljivijim ljudima.
Usamljenost može itekako utjecati na samopoštovanje. Mnogi ljudi koji odabiru ostati u toksičnim odnosima i zajednicama, čine to iz straha od usamljenosti. Ono čega se najviše boje je u pravilu osjećaj da nisu željeni, da nisu zanimljivi, da su sami krivi za svoju samoću. Ljudi koji ipak odaberu samoću kao manje zlo, nisu imuni na sve te strahove. Što su dulje sami, to više mogu prispitivati vlastitu vrijednost i sposobnost da budu zanimljivi drugima.
Suočiti se sa svim tim strahovima i iskreno, objektivno, promotriti sebe i svoj život, također može biti zastrašujuće. Možemo se bojati da ćemo otkriti da smo lošija ili nezanimljivija osoba nego što smo mislili, što bi, naravno, bilo izrazito bolno. Takvi strahovi su najčešće pretjerani, ali to ne znači da nema stvari koje možemo promijeniti i poboljšati. Pa, ako ste spremni, istražimo to malo detaljnije.
Za početak, bilo kakvo pojednostavljeno, crno-bijelo razmišljanje u pravilu potječe iz djetinjstva. Koliko ste puta čuli djecu da kažu, ili se sami kao dijete žalili: “Zašto me nitko ne voli?” Kada dijete osjeća da ga najbliža okolina ne shvaća i ne čuje, u tom trenutku takav pojednostavljen zaključak se u dječjoj glavi čini stvaran. Kao i mnogi drugi osjećaji iz djetinjstva, i ovaj se može probuditi u sličnim okolnostima. Dobro je biti svjesni da to nije odrasla perspektiva i da dolazi iz prošlosti.
Zatim, sama činjenica da preispitujete sebe ukazuje na to da ste vjerojatno kvalitetnija osoba nego što se bojite. Nekvalitetni ljudi rijetko ako ikad osjećaju potrebu preispitivati sebe. Zapravo, moj dojam je da su nekvalitetni ljudi rijetko usamljeni, unatoč očekivanjima. Oni nemaju visoke kriterije s kim će se družiti, pa će se bez problema okružiti ljudima sličnima sebi. Uz to, mnogi uspijevaju barem dio svoje obitelji vezati uz sebe manipulacijom, strahom i drugim strategijama slamanja tuđeg duha.
Kad smo ovo gore osvijestili, ostale uzroke usamljenosti možemo podijeliti na one koji se tiču nas i one koje se tiču društva.
Uzroci unutar nas samih
Djelujete li pristupačno? Gledate li druge u oči? Smiješite li se? Jesu li vaš izraz lica i glas prijateljski? Je li vam držanje opušteno i otvoreno? Takvi sitni signali ili njihov nedostatak mogu potaknuti ili odvratiti ljude da vam se otvore. Mnogi ljudi nisu svjesni velikog dijela svoje neverbalne komunikacije, a ona može biti i nesvjesno zatvorena.
Pokazujete li interes za druge ljude dovoljno jasno? Možda i najvažnija poruka u ovom članku je, ljudima ćete se sviđati ako znaju da se oni sviđaju vama. Ako pokazujete interes za druge, i oni će se zainteresirati za vas. Stidljivi i povučeni ljudi često drugima djeluju arogantno, jer nesvjesno susprežu aktivno pokazivanje interesa, čak i kad ga osjećaju.
Jeste li previše napeti? Bez obzira koliko bio razumljiv i opravdan uzrok vaše napetosti, ljudi se u društvu s osobama koje djeluju napeto ni sami ne osjećaju opušteno, pa je onda teže i željeti društvo takve osobe. Ako je uzrok napetosti preintenzivan da bi ga mogli privremeno zaboraviti dok ste s nekim u društvu, može biti dobro “preventivno” objasniti tim ljudima da to nema veze s njima. Ako odmah u početku iznesete na površinu nešto što bi inače drugi osjetili kroz vaš neverbalni govor, ljudi se mogu opustiti umjesto da stvaraju svoje neizrečene pretpostavke (koje su često odraz njihovih strahova).
Jeste li previše negativni? Žalbe i zajedničko ispucavanje frustracija za neke ljude mogu značiti međusobno pružanje podrške, no sve ima svoje granice. Ako je većina vaših komentara na svijet oko sebe žalba ili kritika, drugi mogu osjećati da ih to opterećuje, a mogu se i pitati kritizirate li i njih potajno.
Dajete li prostora drugim ljudima? Ljudi koji su glasni i vole pričati nisu često usamljeni; mnogi ljudi vole pričljive osobe jer s njima “znaju što one misle” i mogu izbjeći potencijalno nelagodnu šutnju. No ipak, ako drugi ne mogu doći do riječi, ako ne obraćate pažnju na tuđe mišljenje, ako ste prvenstveno zainteresirani za ono što sami imate reći, ako uskačete drugima u riječ i slično, to će mnogima biti previše.
Imate li inicijativu? Trudite li se upoznati nove ljude, započeti i održavati komunikaciju s njima, izaći izvan svoje “zone ugode?” Kao što vam posao iz snova neće sam od sebe pasti u krilo, tako neće ni prijatelji iz snova.
Jeste li autentični? Najbolji način da budete nezanimljivi drugima je da pokušavate biti nešto što niste, jer onda u najboljem slučaju možete biti blijeda kopija nekoga drugoga, a vjerojatno ćete pritom biti kruti i predvidljivi, u smislu da samo ponavljate ono što se od određene uloge očekuje.
Pokazujete li svoje osjećaje (na zdrav način)? Skrivati svoje autentične osjećaje, slično gornjem odlomku, čini da djelujete prazno i bez individualnosti. S druge strane, problem pri iskazivanju osjećaja je da su mnogi ljudi naučeni izražavati osjećaje na ne baš zdrave načine, pa kad pokušavaju biti “spontani” to može imati učinke suprotne od željenog. Prava spontanost nije nezdravo, nego zdravo ponašanje, ali za to često moramo osjetiti što se događa u nama ispod površnih obrambenih navika.
Jeste li (nesvjesno) manipulativni? Očekujete li da drugi znaju što želite iako im to ne kažete? Krivite li druge ako vam za učinjenu uslugu ne uzvrate točno onako kako ste zamislili? Imate li tendenciju doživljavati sebe kao žrtvu? Koristite li pasivnu agresiju (npr. povlačenje, ignoriranje, indirektne primjedbe, toksični humor) da bi izrazili svoje osjećaje i granice umjesto da to činite otvoreno? Sve ovo je ponašanje za koje vas ljudi često neće znati direktno prozvati, ali će osjećati da nije zdravo i htjeti će se udaljiti od toga.
Poštujete li tuđe granice? Govorite li, na primjer, drugima što se vama ne sviđa u njihovom vlastitom stanu? Tražite li previše usluga? Postavljate li preosobna pitanja? Dajete li netražene savjete? Ako osjećate poriv za bilo čime od ovoga, prvo preispitajte iz koje potrebe u vama dolazi te donosi li stvarno željene rezultate.
Pratite li tuđu neverbalnu komunikaciju? Ako ne primijetite ili ignorirate kad je ljudima neka tema nezanimljiva, ili neko pitanje neugodno, ili vam signaliziraju da ste prešli granicu, naravno da to neće ostaviti dobar dojam. U većini kultura bar do neke mjere postoji očekivanje da čovjek sam treba biti obziran i svjestan tuđih granica, umjesto da ga se na to stalno iznova treba upozoravati.
Kakvim se ljudima okružujete i zašto? Tražite li prijatelje među ljudima koje svakodnevno viđate silom prilika, iako među vama ne postoji prava kompatibilnost? Tražite li društvo koje vam pomaže pobjeći od samih sebe, svojih osjećaja i problema? Takva prijateljstva su često površna, a često čujem i priče o izdaji povjerenja ili nepoštivanju međusibnih granica.
Ovo su samo neke od mogućnosti, pa ako mislite da je možda nešto drugo u pitanju, povremeno vježbajte gledati sebe, svoj neverbalni govor, držanje i ponašanje iz perspektive drugih ljudi. Možete i direktno pitati druge ljude što bi oni rekli kakav dojam ostavljate, ako imate oko sebe ljudi koji vam to mogu iskreno i dobronamjerno reći.
Društveni uzroci
Krećete li se u preuskom krugu ljudi?
Većina prijateljstava ne stvara se nakon kratkog poznanstva, nego kroz dugotrajniji kontakt i upoznavanje, što znači u pravilu u školi, na fakultetu ili na poslu. No i to su relativno ograničene sredine gdje je stvar slučaja tko će vam se naći u dovoljnoj blizini. Nije ni čudo da se mnogi ljudi žale da nemaju dovoljno prijatelja. Problem je kad nemamo – ili si ne damo – prilike da sami biramo gdje i kako ćemo upoznavati nove ljude, a kad ih i upoznamo, ne ostanemo samoinicijativno s njima u kontaktu na duži rok.
Odskačete li “previše” od svoje okoline?
Ljudi se teže družiti sa sebi sličnima, pa nekoga tko je različit, čak i u najpozitivnijem smislu, mogu zaobilaziti. To je jedan od razloga zašto ljudi često bježe iz malih sredina. Ako ste intelektualac u neobrazovanoj sredini, ako ste samosvjesna žena u patrijarhalnom okruženju, pa i ako samo imate drugačije interese od većine, doživjet ćete da će se velika većina ljudi okrenuti onima koji su im sličniji, jer se s njima osjećaju opuštenije i moraju manje truditi. To ne znači da morate pokušati biti nešto što niste da bi bili prihvaćeni. Bolje je više se potruditi da nađete kompatibilnije društvo. Ponekad je čak i selidba rješenje.
Prezaposlenost. Ako vam obaveze ne ostavljaju dovoljno vremena i energije za druženje, često nije lako pronaći brzo rješenje. No pokušajte barem održavati kontakte s bliskim ljudima kroz redovite kraće interakcije.
Tehnologija. Dobar primjer dvosjeklog mača. Možete je koristiti za izbjegavanje osjećaja i izazova, ili svjesno za održavanje kontakta s ljudima koji su vam inače teže dostupni i pronalaženje novih ljudi s kojima se možete povezati.
Nadam se da će vam ovaj članak pomoći u boljem sagledavanju i promjeni svoje situacije. Za dalje čitanje, preporučujem i sljedeće članke:
English