Iznenađuje me ponekad koliko ljudi ostaje u neugodnim, nezdravim, pa čak i nasilnim odnosima, navodeći kao razlog strah od samoće. Osobno, volim samoću, mada kvalitetan odnos pun povjerenja volim daleko više. Strah od samoće je zapravo prilično apstraktan pojam, pa vrijedi provjeriti što se krije ispod površine.
No prije toga, provjerite je li vaš odnos možda neugodan zato što se i sami ponašate neodgovorno i djetinjasto? Ako ste skloni samokritici, možda ćete previše odgovornosti preuzeti na sebe. Taj obrazac je obično praćen unutarnjim konfliktom i neprestanom borbom između ljutnje, krivnje i straha, pa uzmite te osjećaje kao putokaz. Možda ste skloni prebacivati odgovornost na drugu osobu? Neke od naznaka da to činite mogu biti osjećaj nadmoći, osjećaj da ste posebni, traženje grešaka drugoj osobi i mentalno omalovažavanje i preuveličavanje tih grešaka, osjećaj prkosa ili ljutnje, iza kojih se opet mogu kriti strah i nesigurnost.
Točno, nije baš uvijek lako razlikovati jedan obrazac od drugoga, pogotovo ako ih nastojite razlikovati na temelju vanjskih, verbalnih opisa. Da biste bili sigurni, trebate upoznati sami sebe i način na koji vaš um funkcionira, kroz introspekciju. Jedna od indikacija da ste u zdravim i zrelim osjećajima, jest stanje smirenosti i neke vrste “čistoće”, bez unutarnje borbe. Nikad nećete biti u potpunosti bez ikakvih unutarnjih previranja, ali ako ste u zdravom stanju, onda ćete i sumnju dočekati kao prijateljski osjećaj, a ne kao nešto opasno protiv čega se morate boriti svim sredstvima.
Ako ste sigurni da ste u odnosu s osobom s kojom ste nekompatibilni i čijem neugodnom ponašanju ne doprinosite svojom nezrelošću, ostaje da istražimo što se događa u podlozi straha od samoće. U pravilu, otkrit ćemo da je ono što zovemo strah od samoće zapravo strah od nečega drugoga – emocija ili izazova kojih se bojimo. Jednom kad to prepoznamo, već smo napravili prvi korak prema rješenju.
Neki od čestih obrazaca koje strah od samoće prikriva su:
Strah od etiketiranja i društvenog neuspjeha. Možda se bojite da, ako ste sami, drugi ljudi će vas doživjeti kao nedovoljno poželjne ili nesposobne za vezu? Zvuči kao da ste skloni pretjeranoj, crno-bijeloj samokritici i doživljavanju svojih postupaka iz najgore moguće perspektive. Osim toga, prilično ste ovisni o odobravanju drugih, što obično ide u paketu sa samokritikom. Vjerojatno je barem jedan od vaših roditelja pretjerano reagirao na nebitne sitnice u vašem ponašanju, a možda i oboje. U radu na sebi, usmjerite se na rješavanje tih dječjih iskustava te na razvijanje podržavajućeg odnosa prema sebi.
Strah od života. Možda se ne osjećate sposobni za suočavanje s izazovima i ljudima općenito, te u partneru tražite pomoć i zaštitu? Vjerojatno ćete tražiti partnere koji djeluju snažni i samopouzdani, no to često nosi i rizik da će se oni pokazati dominantni, kontrolirajući, arogantni, pa i nasilni. Moguće je da su vam roditelji, posebno majka, bili puni straha i tjeskobe, ili da ste imali “presavršeno” djetinjstvo – da ste bili previše zaštićivani, pa niste imali prilike naučiti se suočiti s izazovima. Znači da vas čeka ne uvijek ugodan proces razvijanja samopouzdanja u situacijama koje su mnogi drugi ljudi već savladali – ali bolje sa zakašnjenjem, nego nikada.
Strah od vlastitih emocija i misli. Mnogi ljudi nalaze načine da pobjegnu od vlastitog unutarnjeg dijaloga – droge, radio, televizija, hrana, kompjuterske igre, posao, meditacija, pa čak i knjige – sve može biti bijeg od sebe ako je u podlozi nemir ili dosada, a ne polet i entuzijazam. Što imate osjećaj da bi ispunilo vašu svijest ako bi si prestali odvraćati pažnju? Često je to samokritika, a može biti i tuga, strah, osjećaj besmisla… bilo koja neugodna emocija. Suočite li se s tim sadržajima i riješite ih, ne samo da se nećete više bojati samoće, nego ćete biti slobodniji i u mnogim drugim aspektima života.
Strah da ne povrijedite drugu osobu. Bojite li se da ćete izazvati tugu, patnju, osamljenost i slično u svom partneru, ako završite odnos? Vjerojatno ste došli iz manipulativne obitelji koja vam je godinama nametala krivnju. Vjerojatno ste, kao način preživljavanja u takvoj obitelji, naučili opravdavati druge, a kriviti sebe. Vrlo je vjerojatno da se ispod toga krije mnogo potisnute ljutnje zbog neravnoteže i nepravde, koju možda usmjeravate prema samima sebi, ili prema svojoj djeci, koja su laka meta. Postoji velika opasnost da se i sami počnete manipulativno ponašati (pasivna agresija) ili da razvijete neku kroničnu bolest.
Ekstraverzija. Za razliku od introvertiranih osoba, koje stimulaciju i izvor energije nalaze u vlastitoj nutrini, mislima i osjećajima, ekstravertirane osobe su stimulirane odnosima s drugima i vanjskim situacijama. No, samo po sebi, to je rijetko dovoljno da vas zadrži u toksičnom odnosu, pa provjerite da niste previdjeli neku drugu emocionalnu motivaciju.
Nenaviknutost na samoću. Jedan oblik prezaštićenosti. Možda ste odrasli u velikoj obitelji u kojoj nikad niste imali privatnosti i tišine? Životinje na industrijskim farmama, koje se kao mlade sprečavaju da izlaze iz zatvorenog prostora, kao odrasle će se bojati izaći na otvoreno čak i kad imaju priliku (to je, kad smo već kod toga, način na koji industrijalci mogu reklamirati da je njihovim životinjama “dostupna slobodna ispaša” dok u praksi one nikad ne okuse travu. Ne vjerujte svemu što piše na ambalaži.) Možda je i s vama slično? Da li vam nedostaje unutarnje snage i povezanosti sa sobom da bi se suočili s novošću tišine?
I nešto ohrabrujuće za kraj: oni ljudi koje poznajem, koji su odlučili raditi na svojim strahovima i suočiti se sa izazovom samoće, u pravilu javljaju da uživaju u (privremenoj) samoći mnogo više nego što su očekivali. Samoća je period upoznavanja sebe, svojih talenata i interesa, čežnji i emocionalnog bogatstva. A kao i s drugim ljudima, i sami sebe možete uistinu voljeti tek onda kad se dobro upoznate.
Vezani članci:
© Kosjenka Muk
