Ovo je izvadak iz zapisa sa 1. modula edukacije Integrativnog sustavnog coachinga. Klarifikacija (razjašnjavanje) je jedan od prvih koraka našeg pristupa, relativno jednostavan i prilagođen početnicima, ali ipak vrlo učinkovit.

ANA: Osjetila sam otpor u zadnjoj vježbi. Radilo se o odnosu mene, moje majke i njezine sestre. Kad sam se rodila, moja majka je ostala u bolnici sljedeća dva tjedna, a ja sam došla kući s ocem i tetom, maminom sestrom. Ta prva dva tjedna, teta je bila moja majka. Od kada znam za sebe, od oko svoje pete godine, sjećam se da mi je teta bila važnija od majke. Moja majka je bila jako ljubomorna na odnos između mene i njezine sestre, pa me puno kontrolirala, koristila je i silu, dok mi je teta bila velika podrška. Tokom klarifikacije sam se opirala, odbijala sam da mamu stavim na mjesto gdje treba biti, jer je na tom mjestu već bila moja teta.

KOSJENKA: Dobro. Možda bismo mogli napraviti demo s tobom, ako se slažeš, Ana? Klarifikaciju može biti teško sistematizirati i opisati, jer ona ovisi o tome što vam klijent kaže, a to može biti bilo što. Kad čujemo što će Ana reći, tada ćemo znati više o tome što možemo učiniti. Ana, zamisli da vidiš svoju majku, gdje je ona na tvojoj obiteljskoj mapi?

ANA: Hoda oko mene.

KOSJENKA: To zvuči kao da postoji neka zbunjenost u vezi nje. Ponekad kad niste sasvim sigurni odakle započeti, ili kao relativno jednostavan uvod u klarifikaciju za klijenta, možete pitati: „Što biste htjeli reći ovom članu obitelji, a da nikada niste rekli ili nikada niste imali priliku reći?” Ana, ima li nešto što bi spontano htjela reći svojoj majci, što bi željela da tvoja majka zna?

ANA: Htjela bih joj reći da me malo pusti, ostavi me na miru.

KOSJENKA: Ovo je jednako prihvatljiva klarifikacija kao i svaka druga. Klarifikacija nije samo formula, iako radimo prema, recimo to tako, konačnoj formuli: “Ti si moja majka – ja sam tvoja kći”. Osobito ako je odnos težak, pustite klijente da isprva kažu što god žele. Razjašnjavanje možete zamisliti kao razgovor u kojem se iznosi na svjetlo dana sve što treba iznijeti na svjetlo dana, s krajnjim ciljem da se dođe do dogovora tko je tko u zdravoj vezi.
Ana, molim te reci svojoj majci, “Ostavi me na miru.”

ANA: Ostavi me na miru.

KOSJENKA: Provjeri što bi majka spontano odgovorila.

ANA: Iznenađena je. Ne govori ništa, ali mi pokazuje šaku, trese šakom.

KOSJENKA: Možda bi mogla reći majci što te muči, što te smeta u njezinom ponašanju.

ANA: Vikala je na mene, tukla me, čitala bi moje dnevnike, provjeravala bi kakve knjige čitam da ih cenzurira.

KOSJENKA: Kako bi majka reagirala da joj to objasniš?

ANA: Ona kaže da djecu morate držati na uzici. Inače ne poštuju nikoga.

KOSJENKA: Prije nekoliko desetljeća bila je uobičajena ideja da svoju djecu morate kruto kontrolirati, inače ćete ih razmaziti. Čini se da ljudi često ne vide puno između jedne krajnosti i druge. Ana, pitaj svoju majku: „Tko te je tome naučio?

ANA: Rekla je da je to škola. Moja majka je bila učiteljica.

KOSJENKA: Znači, morala je disciplinirati veliku grupu nemirne djece.

ANA: Ona je i mene podučavala, sjećam se da bi me izvela iz učionice u sobu za učitelje, a tamo bi me tukla kablom.

KOSJENKA: Ako za sada ostavimo fizičko zlostavljanje po strani, molim te reci svojoj majci „Ti nisi moja učiteljica, ti si moja majka. Trebam da me voliš kao što majka voli svoje dijete, a ne samo da me discipliniraš kao što učitelj disciplinira učenika”. Kako majka reagira?

ANA: Ona je kao smrznuta.

KOSJENKA: Zamisli da staneš na mamino mjesto. To bi moglo biti nelagodno pa ne moraš previše osjećati što se događa u tvojoj majci, dovoljno je da dobiješ osnovne informacije. Zamisli da si svoja majka i da si smrznuta kada tvoje dijete traži da je voliš. Ako si ti majka, zašto si smrznuta?

ANA (kao majka): Ne mogu ni vidjeti to dijete. Moje prve misli, moja prva briga je kako izgledam kad sam ovako smrznuta.

KOSJENKA: Zvuči kao da se majka jako boji što bi ljudi mogli reći. To je prilično čest slučaj s roditeljima učiteljima; što će ljudi reći o njihovoj djeci. Ana, ako si ti majka, tko te naučio osjećati sav taj strah od toga što će ljudi reći?

ANA: Vidim majku.

KOSJENKA: Maminu majku?

ANA: Da.

KOSJENKA: To je sasvim uobičajeno. Kod klarifikacije je vrlo normalno da ponekad trebamo razjasniti stvari s nekim drugim članom obitelji prije nego nastavimo pojašnjavati s prvim. Gdje je baka u odnosu na majku, Ana?

ANA: Ravno ispred mene.

KOSJENKA: Što bi majka spontano htjela reći svojoj mami, tvojoj baki?

ANA: „Bolesna sam i ne mogu raditi, nisam sposobna raditi, bolesna sam.”

KOSJENKA: Možeš li nam dati malo više konteksta? Majka je bila bolesna i baka ju je tjerala da radi kad je bila mlada?

ANA: Ne znam za djetinjstvo moje majke, ali kad je bila mlada zatrudnjela je i dijete je umrlo, a zbog nekih komplikacija je dobila upalu srčanog mišića i od tada ima problema sa srcem. Kako su živjeli na selu, roditelji su očekivali da im djeca pomažu u poslovima. Moja majka nije mogla puno pomoći zbog problema sa srcem. Kad sam bila mala, s 12, 14 godina, i mene su slali tamo da pomažem baki i djedu.

KOSJENKA: Što bi baka rekla na mamine riječi “Bolesna sam, ne tjeraj me toliko da radim”?

ANA: Ona to odobrava, prihvaća, ali također kaže da moramo puno moliti, moramo stalno moliti.

KOSJENKA: Kako je to za majku?

ANA: Majka osjeća da je ovo bilo prelako, zapravo ne osjeća puno. Osjeća se sretno zbog toga, ali ne naročito sretno.

KOSJENKA: Da, pretpostavljam da je ključni problem negdje ranije u njezinom djetinjstvu, ali ne moramo sada znati sve detalje. Ana, kao tvoja majka, što bi zapravo željela od svoje majke? Kako majka želi da je baka voli?

ANA (u ulozi majke): Želim reći da mi nije mijenjala pelene.

KOSJENKA: I to može biti klarifikacija. Kako bi baka odgovorila na ovo?

ANA: Baka je pobjegla. Ona bježi od toga.

KOSJENKA: Molim te, reci baki: “Molim te, nemoj bježati, trebam te.” Što kaže baka?

ANA: Baka je stala, drži se rukom u glavi i užasno plače.

KOSJENKA: Pitaj baku: “Zašto plačeš?”

ANA: Baka kaže da je to bila velika sramota.

KOSJENKA: Što je bila sramota?

ANA: Imati dijete.

KOSJENKA: Je li to bila neželjena trudnoća ili tako nešto?

ANA: Baka plače i kaže da to neće nikome reći.

KOSJENKA: Vrati se u sebe, budi ponovno Ana. Reci baki: “Žao mi je što su te posramljivali. Ljudi ponekad znaju biti okrutni.” Što kaže baka?

ANA: Baka kaže: “Ti ništa ne znaš i ne možeš ništa znati o tome.”

KOSJENKA: Reci baki: “Dobro, ne znam ništa i žao mi je što su ljudi bili okrutni prema tebi.” Što kaže baka?

ANA: Baka se sad promijenila, sklupčala se u sebe i ima oblik embrija.

KOSJENKA: Možda trebamo razgovarati s njezinom majkom. Što bi prabaka rekla na cijelu ovu situaciju?

ANA: Prabaka je ljuta, baš je bijesna.

KOSJENKA: Pitaj prabaku zašto je tako ljuta.

ANA: Zbog sramote koju joj je donijela njezina kći.

KOSJENKA: Reci prabaki: „Ljudi su ponekad okrutni. Okrutnost je prava sramota.” Ali sada se društvo promijenilo. Što bi prabaka rekla o tome što je sada moguće, što tada nije bilo moguće?

ANA: Prabaka bi se opustila, sad može otpustiti taj bijes i vidim puno svjetla oko nje, a ona kaže da mi vjeruje.

KOSJENKA: Lijepo. Zamoli svoju prabaku da prepozna koliko boli njezina kći nosi u sebi. Možda se baka zaljubila u nekoga, osjećala se punom ljubavi i možda se nadala da, ako se osjeća tako dobro, ništa ne može poći po zlu.

ANA: Ne, ne bih rekla, jer je to bilo vrijeme rata, bila je 1941. Moguće je da je moja baka bila silovana, ali ne znam stvarno.

KOSJENKA: Molim te, zamoli prabaku da ne nanosi još više boli svojoj kćeri povrh onoga što ona već trpi.

ANA: Prabaka plače.

KOSJENKA: Zamoli prabaku da kćer podrži, da joj pomogne, da je voli.

ANA: Ona to razumije i kaže da se trudi, da želi.

KOSJENKA: Je li baka spremna prihvatiti pomoć svoje majke?

ANA: Baka se sada otvara iz te pozicije embrija. Ne govori ništa, ali je spremna prihvatiti.

KOSJENKA: Super. Promatraj kako baka prihvaća podršku i ljubav svoje majke. Možda bi se baka mogla opustiti, možda bi se mogla osjećati bolje sama sa sobom, možda bi se mogla osjećati bolje u vezi svoje kćeri, možda bi mogla naučiti kako podržati dijete, bez obzira što bi svijet mogao reći.

ANA: Sad izgleda mlado, kao djevojka od 20 i nešto godina i prelijepa je. Osjeća se vrlo uspravna.

KOSJENKA: Super. Reci joj da će jednog dana imati prekrasnu kćer i da će ta kći trebati njezinu ljubav. Što bi rekla baka?

ANA: Dodirnula je svoj trbuh i nasmiješila mi se.

KOSJENKA: Reci joj da su sva djeca ponekad kaotična, moraju griješiti, moraju istraživati. Reci joj da je važno biti strpljiva i topla, radi budućnosti njezine kćeri i budućnosti sljedećih generacija.

ANA: Ona to prihvaća, sretna je zbog toga, dodiruje trbuh, tapše se po trbuhu, nosi haljinu na točkice i stoji negdje na livadi.

KOSJENKA: Super. Zamisli da joj pokažeš njezino dijete u budućnosti, tvoju majku, i zamoli je da je podržava, da je voli kao što majka voli svoju kćer. Da bude topla prema njoj, strpljiva, puna ljubavi. Što se događa?

ANA: Baka joj je sada rekla da je zrela žena, a moja majka je prestala gledati svoju odjeću, brinuti kako izgleda, gleda moju baku i vidim neku vezu između njih, kao da se sada vide.

KOSJENKA: Opet reci baki, „Molim te, voli svoju kćer kao što majka voli svoje dijete”.

ANA: Ona tako kaže, kaže da je voli bez problema.

KOSJENKA: Kako je sad to za majku?

ANA: Izgleda pomalo izgubljeno.

KOSJENKA: Možda joj treba vremena da se navikne?

ANA: Vjerojatno.

KOSJENKA: Daj joj malo vremena da se navikne. Usput, imaš li nekoga tamo tko hrče? (Napomena: to je bila online edukacija.)

ANA: Oprosti. Imam dva engleska buldoga.

KOSJENKA: Nisam znala da znaju hrkati.

ANA: Spavam s njima svaku noć.

KOSJENKA: Sva sreća da nemaš tako osjetljive uši kao ja.

ANA: Kažem si da su to alfa valovi i da se samo moram prilagoditi tome.

KOSJENKA: To je dobar način da se utješiš. Kako se tvoja majka sada osjeća?

ANA: Uspravila se, podigla je glavu i izgleda sretna, zadovoljna.

KOSJENKA: Super. Sada zamisli da joj baka kaže: “Molim te, voli svoju kćer, Anu.”

ANA: Majka odgovara: „Pa, kad ona to zasluži.”

KOSJENKA: Što bi sad baka rekla na to?

ANA: Baka kaže: “Samo je voli”.

KOSJENKA: Kako je to za majku?

ANA: Mama me sad može vidjeti, ali ne čini ništa, ne govori ništa, ne pravi nikakve geste, ali me pažljivo gleda.

KOSJENKA: Ana, zamisli opet da si svoja majka. Zamisli dvije generacije majki koje te vole i podržavaju iza tebe.

ANA: Osjetila sam ovo, stvarno sam osjetila, čak sam i ispravila leđa. Dobar je osjećaj, kao da me nešto podržava.

KOSJENKA: Super. Sada, kao majka, pogledaj svoju kćer, pogledaj Anu pažljivo. Što vidiš?

ANA (kao majka): Vidim curicu od pet godina. Vrlo je krhka.

KOSJENKA: Što osjećaš prema svojoj kćeri?

ANA: Mislim da me treba i mogla bih je pokušati podržati.

KOSJENKA: Vrati se u Anu. Molim te reci svojoj majci kako bi voljela da te voli i podržava.

ANA: Voljela bih da mi da prostora i pusti me da budem kreativna.

KOSJENKA: Što bi majka odgovorila da joj to kažeš?

ANA: Ona to na neki način želi, ali s druge strane osjeća neki strah da ne upadnem u nevolju, da bih mogla imati problema zbog toga.

KOSJENKA: Što bi joj rekla na to?

ANA: Da je ovo moj život i da će to biti samo moji problemi.

KOSJENKA: Možeš joj i reći da su djeci ponekad potrebni problemi da iz njih nešto nauče. Ponekad iskustvo problema može pomoći djeci da se nauče nositi s njima ili ih izbjeći. Bolje ranije sa sitnim problemima, nego prekasno. Što bi majka mislila o tome?

ANA: Osjeća se dobro. Ranije nije bila baš jasna u mojoj glavi, kao da nije bila najbolja rezolucija na toj njezinoj slici, ali sada se čini da ima više piksela, rezolucija je bolja.

KOSJENKA: Super. Što osjećaš, što bi ti majka sad htjela reći?

ANA: “U redu, onda idi.”

KOSJENKA: Zamisli da mala Ana može imati više prostora, više slobode. Kako bi to bilo?

ANA: Odličan je osjećaj, skačem u ogroman akvarij s koraljnim grebenom, što je oduvijek bio moj san.

KOSJENKA: Dok se dijete igra u koraljnom grebenu, komentirat ću par stvari. Ponekad možete jednostavno pitati klijenta što želi reći ili što želi napraviti. Ne morate stalno usmjeravati klijenta. Ponekad klijent može osjetiti što bi bila najprikladnija klarifikacija bolje od vas. To je poput plesa s klijentom, slušate njegove odgovore, umjesto da pokušavate uklopiti taj proces u nekakav okvir što je brže moguće.

Što god treba riješiti prije nego što krenete dalje, riješite to. Nikada ništa ne guramo, nikada ništa ne forsiramo, inače ćemo si samo produljiti i otežati posao. Što god preskočimo, jednom ćemo se morati na to vratiti.

Ana, jesi li sada spremna reći majci: “Ti si moja majka”?

ANA: Da.

KOSJENKA: Reci joj: „Ti si moja majka, ja sam tvoja kći. Voljela bih da nismo bile razdvojene u trenutku kada smo se najviše trebale povezati.”
Kako majka reagira?

ANA: Ne govori ništa, ne čini ništa, ali lice joj je mekše. Gleda me s pažnjom i ljubavlju.

KOSJENKA: Reci joj: “Voljela bih da smo mogle biti bliže i znam da si i ti to htjela.” Što kaže majka?

ANA: Ona to potvrđuje i čini se da bi me htjela zagrliti, ali se malo boji.

KOSJENKA: Želiš li da te zagrli?

ANA: Da.

KOSJENKA: Reci majci: „Ajmo probati, da vidimo što će biti.”

ANA: Sad idemo malim koracima jedna prema drugoj. Sad se grlimo.

KOSJENKA: Super. Možete biti spore i oprezne koliko god želite. Samo si daj vremena i primijeti kakav je to osjećaj.

ANA: … Prestale smo se grliti i trenutno smo naslonjene jedna drugoj na leđa. Leđa nam se dodiruju.

KOSJENKA: Super. Zamoli majku da stane iza tvojeg lijevog ramena i stavi ruku na tvoje rame.

ANA: Majka je to učinila, nije bilo otpora i osjećam se kao da je sve na svom mjestu, kao da postoji neki red.

KOSJENKA: Super. Ovo zvuči kao dobar trenutak da zasad stanemo. Kasnije bi bilo dobro napraviti klarifikaciju i s tetom, možda između majke i tete, da se raščisti tko je majka, a tko teta. Možda je majka ljuta na tetu što je zauzela njezino mjesto. Tko zna što se još dogodilo s majkom, možda ima neke traume za riješiti, ali to je tema za drugi put. Mislim da je ovo dobra demonstracija koja pokazuje koliko klarifikacija može biti složena. To je savršeno normalno, većina klijenata neće biti skroz jednostavna i laka. Hvala ti, Ana.

ANA: Hvala.

Novi ciklus edukacije za voditelje Integrative Systemic Coachinga počinje 21. listopada 2023! (Edukacija se održava online i na engleskom jeziku.)

Vezani članci:

Rješavanje složenog unutarnjeg konflikta – transkript

Transkript: hod prema cilju

Transkript: kako se sprijateljiti s čudovištem

Svi članci

Individualni rad

Edukacija