Knjige primjerene dobi: djeca i teške teme

Na ovu temu me potaklo nešto što sam slučajno saznala o originalnoj knjizi „Bambi” koju je objavio Felix Salten još u 1923. godini. Knjiga je navodno smetala nacistima pa su je zabranili i spaljivali na svojim zloglasnim lomačama knjiga. To me je potaklo da je ponovno potražim. Nisam u njoj našla odgovor što je nacistima toliko smetalo. Mislim da su više oni projicirali neke političke implikacije u nju, nego što su one bile stvarne.

No to me navelo na razmišljanje o nečem drugom. Ja sam tu knjigu prvi put pročitala prije nego što sam krenula u osnovnu školu i još nekoliko puta kasnije kao dijete. U sjećanju mi je ostala kao lijepa, intenzivna i zanimljiva knjiga, ne tužna ili strašna. Ipak, u njoj itekako ima i tužnih i strašnih scena. No čini se da sam već sa 6 godina to nekako mogla prilično lako „probaviti”, puno lakše nego što odrasli obično očekuju od djeteta.

Bilo je i dosta drugih knjiga koje sam vjerojatno pročitala daleko prerano, prije nego što sam ih bila sposobna stvarno razumjeti i „čitati između redova”. Za razumjeti i cijeniti neke poruke umjetničkih djela, ponekad je potrebno puno više životnog iskustva. Zato ne čudi da većina tinejdžera ne voli uobičajenu školsku lektiru. No vratimo se temi.

Mnoge knjige koje sam čitala još sa 7, 8, 9 godina (Tolkien, na primjer) bile su više za tinejdžere ili odrasle nego za djecu. Nisu štitile čitatelja od teških tema, poput nasilja, rata i smrti. No kao dijete ja sam preko takvih scena prilično lako prelazila. Ne sjećam se niti jedne od tih knjiga kao zastrašujuće ili traumatične, čak naprotiv. S druge strane, moderni roditelji bi vjerojatno pokušali štititi dijete od teških tema. Je li to dobro ili nije?

Sjećam se i vijesti na radiju koje su slušali moji roditelji. Kao djetetu, sve mi je to bilo donekle apstraktno. Znala sam da su mnoge vijesti loše, nekada i strašne, ali sve mi se to činilo daleko i nisam mogla potpuno zamisliti stvarne ljude i njihove osjećaje, kao što mogu sada.

Nekako mi se čini da bi mi bilo puno teže podnijeti saznanja o takvim stvarima da sam bila dugo štićena od njih i tek kao poluodrasla odjednom suočena sa punom istinom. Kao dijete, pri prvom susretanju s konceptima poput smrti, rata i nasilja, nisam ih mogla u potpunosti razumjeti. Mogla sam steći opći dojam da je to nešto neugodno i nepoželjno, ali nisam mogla intenzivno zamisliti emocije osobe koja to proživljava niti sve implikacije ili dugoročne posljedice. Kako sam odrastala, mogla sam to sve bolje razumjeti, ali to shvaćanje je dolazilo polako, postupno, tako da nije bilo šokantno.

Ipak, logično je da nećemo dijete baš ni previše izlagati teškim temama. Gdje je onda ravnoteža? Kako i kada je to najbolje učiniti?

Logično je da su priče i bajke prirodan prvi korak. U mašti možemo imati puno kontrole. Nasilje u bajkama je obično apstraktno, a dobro napisana priča može djetetu i pokazati kako se s njim suočiti i proraditi ga. (Postoji i knjiga pod nazivom „Bajke koje pomažu djeci” ako želite tome pristupiti na fokusiraniji način.) S pričama i bajkama dijete se može osjećati sigurno dok se suočava s neugodnim konceptima, čak i ako su priče drastičnije poput bajki braće Grimm.

Čitanje nasuprot gledanju

Bitno je da čitanje nije isto što i gledanje filma ili čak stvarnih događaja na televiziji. Pri čitanju ili slušanju priče, dijete koristi samo svoju maštu, koju je moguće moderirati. No slika na ekranu može ostaviti daleko jači dojam, pogotovo na malu djecu koja često niti ne razlikuju film od stvarnosti. A ako malo dijete gleda stvarne traumatične vijesti na televiziji, može imati osjećaj da se te scene događaju sada i ovdje, pred njim, te da je i ono u opasnosti.

Iako sam u knjigama prilično lako prelazila preko svakakvih opisa borbi i smrti, nisam podnosila takve filmove. Jednom sam s 10-tak godina slučajno naletjela na jednu horor scenu i ona mi se nepozvana vraćala tjednima. Ponekad je se i sada sjetim. I danas često zatvaram oči na filmske scene nasilja. Ukratko, slikovni prikazi nasilja i patnje imaju daleko jači utjecaj nego čitanje. (S druge strane, jednom sam srela djevojčicu od 8 godina koja je voljela horor filmove, tako da ništa nije pravilo.)

Intenzitet zamišljene slike nasilja može se kontrolirati i izborom teksta koji sadrže manje detalja. U knjizi „Bambi”, osjećaj opasnosti je često prisutan, ali istovremeno i učenje životnih vještina. Većina nasilja i smrti se odvija izvan vidokruga, ili je implicirano u par kratkih rečenica. To je puno drugačije od „Gospodara prstenova” s dugim opisima bitaka, ali niti u tim opisima nema toliko eksplicitnih detalja kao u nekim knjigama koje sam kasnije čitala.

U čitanju, roditelj ili dijete imaju i više kontrole nad „doziranjem” sadržaja: u bilo kojem trenutku može se prekinuti ili pauzirati čitanje. To je teže s filmovima.

Utjecaj roditelja

Moji roditelji, osim u početku, nisu pratili niti kontrolirali što sam ja čitala, a ja sam čitala sve što mi je došlo pod ruku. Ipak, dobro je držati jedno oko na djetetu jer ne znači da će se svako dijete nositi s teškim temama na isti način. Neka djeca mogu biti osjetljivija od drugih.

Ako vidite da neke scene uznemiruju vaše dijete, pomozite mu da proradi te osjećaje kroz razgovor, bez previše detalja, a zatim ga usmjerite prema lakšim pričama. Bit će vremena i prilike da se s teškom temom suoči kasnije.

Znači, nemojte dijete štititi od bolnih istina o životu, niti izbjegavati razgovore o takvim temama, ali prilagodite ih djetetovoj dobi i temperamentu.

Kako će se dijete osjećati u suočavanju s teškim temama, ovisi i o primjeru roditelja i atmosferi u obitelji. Ako su roditelji smireni dok mu takve teme objašnjavaju, to će utjecati na dijete. Ako roditelji šalju poruku da se i takve stvari mogu prebroditi, dijete će u to vjerovati. Ako se dijete općenito u svojoj obitelji osjeća sigurno, moći će imati više povjerenja u život, unatoč tome što se i teške stvari događaju.

Pitanje koje logično slijedi je: kako konkretno razgovarati s djetetom o teškim temama? Tako da ćemo na ovom mjestu zaključiti članak o knjigama, a o razgovoru čitajte ovdje: Kako razgovarati s djecom o teškim temama

Vezani članci:

Kako učiti djecu prepoznati manipulaciju: 9 praktičnih savjeta

Djeca trebaju izazove

Kako pomoći djetetu u suočavanju s društvenim licemjerjem

Svi članci

Individualni rad

Naš Youtube kanal