Ponekad me ljudi pitaju je li u redu da oni ili njihov partner ostanu u kontaktu s bivšim nakon što su započeli novu vezu. Ako već neko vrijeme čitate moje postove i članke, znat ćete da izbjegavam kategoričke sudove o tome što je “ispravno” ili “pogrešno”, osim kad je riječ o zlostavljanju i zlonamjernim kaznenim djelima. Vjerujem u procjenu svake situacije pojedinačno i uvažavanje različitih perspektiva. No, postoji nekoliko misli koje bih podijelila na ovu temu:
Poznajem ljude koji su ostali u dugoročnom prijateljskom kontaktu s bivšim partnerima i supružnicima, bez negativnog utjecaja na novu vezu. Ipak, mislim da intenzivne emocije, osobito kada su dugotrajne poput zaljubljenosti i ljubavi, stvaraju neuronske puteve u našem mozgu, slično kao navike. Jednom usvojena navika može se lako obnoviti, osobito kad je popraćena nadama, snovima i uspomenama. Postoji mnogo priča o parovima koji su se ponovno spojili nakon desetljeća razdvojenosti.
Ključno pitanje, po mom mišljenju, jest je li veza došla do svog “prirodnog kraja” ili je bila prekinuta i ostavljena nedovršenom? Ako je završila nakon dugog razdoblja udaljavanja, hlađenja emocija, gubitka iluzija i možda razočaranja, ljudi obično osjećaju da je priča zaista završena i mogu se usmjeriti na novu vezu bez osvrtanja unatrag. Tada, čak i ako ostanu u kontaktu s bivšim partnerom – npr. ako imaju zajedničku djecu – romantični naboj će biti “potrošen” i neće se obnavljati.
Međutim, ako je veza prekinuta naglo, ako postoji osjećaj da su stvari nekako ostale nedovršene, osobito ako su dvije osobe bile razdvojene vanjskim okolnostima, tada stare nade, snovi i iluzije mogu vrlo lako oživjeti. Lako je idealizirati prošlost, čak i ako ona nije bila idealna. U takvom slučaju, ne bih preporučila ostati u kontaktu s bivšim ili inicirati kontakt, posebno ako je nova veza sretna i zdrava.
Povezani članci:
Dobri znakovi: kako prepoznati zdravu vezu