Kad je nada “negativna” emocija

Pred neko vrijeme, radila sam sa ženom u SAD-u koja ima privatnu firmu u kojoj puno radi, vrlo je dinamična, kreativna i odgovorna te potencijalno vrlo uspješna. No stvari su išle nizbrdo, u prvom redu zbog njezinog odnosa prema zaposlenicima – pretjerane popustljivosti i nepostavljanja granica, što su oni spremno (i ponekad vrlo manipulativno) iskorištavali. Radili smo na njezinom osjećaju krivnje, odgovornosti i straha od tuđih reakcija, da bi na kraju kao jednako važan, ako ne i ključni problem, izronila – nada. Nada da će je ti ljudi ipak shvatiti, cijeniti i razumjeti te početi ulagati trud u zajednički rad – logično, nešto što nije doživjela u svojoj obitelji. Nada koju su poneki posebno manipulativni zaposlenici prepoznali i pothranjivali. Njoj u čast, ovaj članak.

Zašto je teško prepoznati kad je nada problematična?

Većina ljudi koja radi na sebi želi se riješiti neugodnih emocija: straha, stida, krivnje, ljutnje… To je prirodno i očekivano. No, ponekad i “pozitivna” emocija može biti “negativna”! Kako? Ako nas navodi da ignoriramo iskustvo, činjenice i zdravi razum te donosimo nepromišljene, neuravnotežene odluke.

Nerealistična nada je jedna od takvih emocija te može stvoriti ponekad i više štete nego neugodne emocije (izuzevši možda bijes). Neugodne emocije kao strah i stid navode nas na suzdržavanje i samokontrolu, što može rezultirati propuštenim prilikama, ali protiv njih se često borimo upravo zato što su neugodne. Nada, s druge strane, može nas navesti na nepromišljeno izlaganje i pretjerane rizike – a vrlo je ugodna i primamljiva.

Nada pokreće svijet. Nada je motivirala ljude koji su riskirali (ili žrtvovali) svoje živote za napredak, sve one koji su unatoč žestokom otporu čovječanstvo vodili (ili ponekad gurali) naprijed. S druge strane, na mnoge tihe i manje očite načine, u mnogim nezapisanim životima, krivo usmjerena nada je bila dvostruki mač.

Jednako kako ljudi teže izbjegavanju neugodnih emocija, tako težimo i prihvaćanju, zadržavanju te pojačavanju onih ugodnih. Naša tijela slijede prilično jednostavne instinkte: neugodno = loše, ugodno = dobro. Nada je i više od ugodne emocije; ona nam može dati snagu onda kad posustajemo, osjećaj smisla kad stvari djeluju crno – nada je jedna od osnovnih motivatora, pa i životnih potreba.

Ipak, isto kao što neugodne emocije ne znače nužno nešto loše (tuga, na primjer, nas može povezati s dotad možda neotkrivenim potencijalom za ljubav, ili nam potaknuti suosjećanje za druge), tako i pod utjecajem ugodnih emocija možda nećemo obratiti pažnju na dugoročne posljedice ili objektivne okolnosti.

Zaljubljenost je najočitiji primjer i često je isprepletena s nerealističnom nadom. Mnogi od nas su barem jednom upoznali moć i intenzitet takve kombinacije, do koje mjere čovjeka može navesti da ignorira razum, idealizira banalno i brani neobranjivo. Zbog tih emocija neki ljudi čak i godinama trpe zlostavljanje. Ima i drugih vrsta odnosa koje zbog nerealistične nade možemo održavati daleko duže nego što je realno: to mogu ponekad biti određene obiteljske, ali i poslovne veze (budući da mnogi ljudi spontano preslikaju svoje obiteljske probleme u svoje poslovno okruženje, kao u primjeru s početka).

Manipulatori u marketingu ili politici (koja je ionako dobrim dijelom marketing) odavno dobro poznaju moć nade. Marketing bi se zapravo mogao prilično dobro sumirati kao u biti prodaja nade. Ako se nada u nešto dovoljno važno pobudi na dovoljno primamljiv način (pogotovo ako se uz to izazovu i druge emocije poput straha ili neadekvatnosti), može i pametne ljude navesti da više puta ponove istu grešku, ignorirajući onu Einsteinovu: “Ludost je raditi istu stvar iznova više puta i očekivati drugačije rezultate.” Kad se radi o politici, krivo usmjerena nada može imati destruktivne posljedice na nacionalnoj, pa i globalnoj razini.

Napravimo li pogrešku utemeljenu na nadi, često baš i ne možemo očekivati suosjećanje. U javnosti se često žrtve nesreća ili kriminala etiketiraju kao glupe, neodgovorne i slično sa strane ljudi koji vole okrivljavati žrtvu – dok je često jedina greška takvih žrtava bila u tome da su poslušali nadu umjesto znakove upozorenja. Zato je bitno u takvim slučajevima znati biti blagi prema samima sebi i podržati sami sebe čak i kad nas većina svijeta omalovažava. To nije baš lako, budući da kao ljudska bića imamo potrebu za društvenim feedbackom. Svoju otpornost na omalovažavanje i etiketiranje možete osnažiti razvojem prijateljskog odnosa prema sebi, a za to je ključan dobar odnos s vlastitim emocijama.

Djetinjasta nada i kako s njom raditi

Odakle zapravo tolika moć nade da nadvlada razum? To se događa kad je nada ukorijenjena u dječjim emocijama, odnosno ako je i sama u biti djetinjasta. Nisu samo neugodne emocije često djetinjaste; i ugodne to mogu biti. (Provjerite kako prepoznati dječje emocije u ovom članku.)

Dječja nada koja nas navodi na neuravnotežene odluke često je suptilno povezana s nekom vrstom problema sa samopoštovanjem i neispunjenom potrebom: možemo se nadati da ćemo u određenom odnosu ili situaciji dobiti nešto što nismo dobili kao djeca (npr. odobravanje i razumijevanje), dokazati nešto što nismo uspjeli dokazati kao djeca, ili popraviti nepravdu ili kaos koji smo doživjeli kao djeca. Ponovno, ovo je najočitije u ljubavnim odnosima, ali nije ni izdaleka na njih ograničeno.

Jednom kad ovo znate, možete i svojoj dječjoj nadi pristupiti onako kako bi pristupili svim djetinjastim emocijama: s ljubavlju, suosjećanjem, ali i pozivom na objektivnost. Možete prepoznati potrebe koje se skrivaju iza nje i ispuniti ih na zdravije načine. Možete upregnuti svoju kreativnost kako bi stvorili ono što zaslužujete bez da za to plaćate bolnu cijenu.

Na kraju: kako znati kad je nada zdrava i zrela, i kad ju je dobro poslušati? Obično onda kad nije praćena pritiskom, osjećajem hitnosti i straha da će vam nešto promaknuti. Onda kad lako uzimate u obzir objektivne okolnosti i širok raspon mogućih odluka i ishoda, umjesto da to nastojite ignorirati. Slično kao i zdrava ljubav, kad ne dolazi iz trebanja i nedostatka, nego iz punine i radosti. Sve to možete postići tako da u prvom redu radite na odnosu sa sobom iznutra, a tek onda na onome što želite izvana.

Vezani članci:

Emocionalna zrelost

Promatranje emocija

Unutarnji problemi i izvanjska rješenja

Svi članci

Individualni rad