prema Jerryju Manderu
Dok gledamo televiziju, naša su tijela duže vrijeme u smirenijem stanju nego u bilo kojoj drugoj životnoj aktivnosti. To vrijedi čak i za unutarnje organe i oči. Oči se kreću manje nego u bilo kojem drugom iskustvu iz svakodnevnog života. Osjetila mirisa, okusa i opipa potpuno su uklonjena.
Glavna metoda uvođenja trans je osigurati da osoba bude dovoljno dugo tiha, mirna, odsječena od svih vanjskih smetnji i fokusa na izvanjsko, a zatim stvoriti novi fokus, zadržati joj pažnju i u određenom je trenutku navesti da slijedi vaše misli.
Eksperimenti H. Krugmana i T. Mullhollanda pokazali su da se kod djece dok gledaju televiziju smanjuju beta moždani valovi (karakteristični za budno stanje) a spora aktivnost s visokim postotkom alfa valova – karakterističnih za stanje transa, meditacije ili pasivne, snu slične usredotočenosti, prisutna je gotovo cijelo vrijeme.
No um pritom nije prazan, on se neprestano ispunjava tuđim mislima, slikama i predodžbama. Televizijska informacija ulazi izravno u skladište pamćenja, neobrađena. Možda mi i reagiramo kasnije, ali ne znamo na što reagiramo.
