Manipulacija po definiciji podrazumijeva pokušaj prikrivene kontrole nad drugima, dakle izvrtanje činjenica i korištenje riječi na način koji je teško na prvi pogled razlikovati od iskrenosti. Zato često dolazi do zbunjenosti oko toga što je manipulacija, a što ne, a nerijetko se manipulatori mogu koristiti optužbama da drugi pokušavaju manipulirati njima.
Između ostalog, često se ljudi nađu zbunjeni u vezi zahtjeva u odnosima. Kad je neki zahtjev ili čak ultimatum korektan i “legitiman”, a kada se radi o emocionalnoj ucjeni? To nije uvijek lako prepoznati, a lako je površno nazvati zahtjev ucjenom (ili obratno). Zbog toga ovdje donosim neke smjernice za razlikovanje emocionalne ucjene od “običnog” zahtjeva.
Karakteristike emocionalne ucjene:
– Bit emocionalne ucjene je prebacivanje vlastite odgovornosti na drugu osobu. Izazivanjem neugodnih emocija manipulator nastoji izbjeći odgovornost za svoje osjećaje i odluke, kao i odgovornost za jasnu komunikaciju i pregovore (bilo kakva uloga žrtve i glasno samosažalijevanje su dobar primjer). Ponekad se ucjenom nastoji prikriti lijenost ili sebičnost.
– prijetnja neproporcionalnim posljedicama, obično u obliku emocionalne boli, za ne tako važna ponašanja i odluke (ne uvijek, ali često). Npr. “baka će biti tako žalosna ako to ne napraviš!” (prijetnja osjećajem krivnje).
– drugu osobu se kažnjava izazivanjem neugodnih emocija, najčešće sramom, krivnjom ili odbacivanjem. Npr: “Kako tako nešto možeš reći svojoj majci, koja se toliko žrtvovala za tebe!” Ili, imala sam djeda koji bi uvijek kad bih ga nazvala dugo šutio u telefon, a zatim bi rekao (nakon što bih već rekla tko sam): “A tko je to? Ja te ne poznajem!”, sve dok mu nisam objasnila da, što više igra takve igre, to manje želje imam da ga uopće kontaktiram.
– stav odbacivanja ili nepoštivanja granica, osjećaja i odluka druge osobe, a ponekad i nemar za kolateralne žrtve (npr. razvedeni roditelj koji koristi ljubav prema djeci kako bi ucjenjivao drugog roditelja)
– stav odbacivanja osobnosti druge osobe, umjesto kritike pojedinačnog ponašanja (“sebično je od tebe da…” umjesto “ne sviđa mi se što ne vodiš računa o…”.) Ovo se često pokazuje više putem neverbalnog govora nego izravno riječima.
– oduzimanje drugoj osobi prava na izbor, postavljanje svog stanovišta kao jedine mogućnosti. Bit emocionalne ucjene je u nastojanju da se drugoj osobi onemogući ili oteža da slobodno odaberešto je u skladu s njezinim osjećajima i integritetom, ako bi osobi koja ucjenjuje to bilo neugodno (npr. “Ako se odseliš, sigurno ću se razboljeti i umrijeti!”).
– iskorištavanje nečijih ideala i kvaliteta kao što su empatija, odgovornost i želja za suradnjom na nepoštene načine. Osim različitih igara žrtve, tipičan pristup je da se osobi učini usluga (ponekad netražena), da bi se kasnije od nje tražilo da tu uslugu mora uzvratiti na način koji oštećuje njezine potrebe i osobne granice. (npr. poneki mladi muškarci imaju ideju da im djevojka duguje seks ako joj učine uslugu). S obzirom da je manipulator svjestan da je ono što traži zauzvrat pretjerano, nikad to neće obznaniti unaprijed, nego će nastojati dovesti drugu osobu “pred gotov čin”. Popriličan broj roditelja iskorištava vlastitu odluku da rode dijete kako bi kasnije natjerali to dijete da se žrtvujeza njih.
Ili, manipulator se može raspričati o tome kako mu je neka divna osoba pomogla (uz istovremeno igranje žrtve) kako bi naveo “metu” da se pokuša dokazati učinivši nešto slično.
Karakteristike korektnog zahtjeva ili ultimatuma:
– izražavate svoje zahtjeve, osjećaje i potrebe bez okrivljavanja
– usmjeravate se na ponašanje, a ne na omalovažavanje osobnosti
– jasno izražavate da nešto tražite zato što je to vama važno, a ne zato što bi to bilo apsolutna istina
– jasno dajete do znanja drugoj osobi koje su (realne i primjerene) posljedice njezinih izbora i držite se svojih odluka
– otvoreni ste pregovorima
– spremni ste prihvatiti odabir druge osobe i njegove posljedice za sebe i vaš odnos, te se ponašati u skladu sa svojim integritetom (uključujući prekid odnosa ako su iscrpljene druge mogućnosti)
Naravno, često je teško definirati koje su posljedice primjerene za koje ponašanje, pogotovo ako su kriteriji za prihvatljivo ili neprihvatljivo ponašanje nejasni. Zato je važno biti sami sa sobom jasni u vezi svojih prioriteta i osjećaja. Isto tako, neprimjerenost posljedica ili kazne nije jedini kriterij prema kojemu ćete prepoznati emocionalnu ucjenu.
Nekim ljudima strategija emocionalne ucjene može biti toliko čvrsto usađena da oni mogu biti uvjereni da je njihovo ponašanje zdravo i normalno. Tada će i njihov neverbalni govor biti usklađen i samopouzdan, pa oni mogu djelovati vrlo uvjerljivo. Ako spadate među nesigurnije i sugestibilnije osobe, potrebno je da naučite pouzdati se u svoje vrijednosti prije nego u tuđe samopouzdanje.
Osobama koje su odgojene uz puno nametnute krivnje, može biti teško slušati svoje osjećaje i prepoznati nezdrave zahtjeve i nezdravu krivnju, jer im je to “normalno” stanje iz djetinjstva. No ipak, uvijek postoji neki unutarnji glas koji nas upozorava što je nezdravo, nerijetko u obliku ljutnje ili otpora. Svi imamo instinkte koji nam govore je li nečija neverbalna komunikacija iskrena ili ne; poslušajte ih. Kako bi naučili razlikovati vlastite zdrave osjećaje od nezdravih, a i kako bi se naučili nositi s neugodnim emocijama što je preduvjet za sposobnost odupiranja emocionalnoj ucjeni, vježbajte promatranje osjećaja i provjerite članak “Emocionalna zrelost”.
Preporučujemo i knjigu: “Verbalna samoobrana”
Vezani članci:
Kontrola, krivnja i kako slušati unutarnji glas
Komunikacijske vještine, moć i manipulacija
