Što su plemenski instinkti?

Photo by Nate Blank on Unsplash

Zadnjih godina podosta pratim politiku (valjda i to dođe s vremenom). Što više uspoređujem sadašnjost s povijesti, to je očitije da ljudima baš i ne upravlja razum. Sve mi je jasnije koliko su plemenski instinkti golem dio svjetske politike i povijesti. No uglavnom ih se ignorira.

Čak i psiholozi rijetko uopće spominju plemenske instinkte. Načitala sam se psihološke literature, ali ako sam ikad u njoj vidjela taj termin, bio je samo usput spomenut. Ako guglate ovaj termin na hrvatskom, nećete naći gotovo ništa (osim mojih članaka). To me čudi, s obzirom da snagu utjecaja plemenskih instinkata na ljudsko ponašanje, te imajući u vidu da znanstvenici praktički svaki drugi element našeg postojanja istražuju u tančine.

Političari ili potpuno ignoriraju plemenske instinkte, ili ih iskorištavaju na štetu naroda. Jedni pozivaju ljude na razum ili ih okrivljuju (i jedno i drugo neučinkovito), a drugi ih koriste da potpiruju podjele. Bez boljeg razumijevanja plemenskih instinkata, teško ćemo napredovati.

Kao dijete, vjerovala sam da su ratovi, barem u bližoj okolici, uglavnom stvar prošlosti. Čak i kad je u našoj zemlji buknuo rat, uvjerila sam sebe da je to anomalija i da su ljudi samo zavedeni. Sve udaljenije ratove, o kojima sam čula na vijestima, objašnjavala sam neznanjem i nedostatkom emocionalnog zdravlja. Vjerovala sam da kvalitetan odgoj može sve promijeniti. Jednim dijelom i može, kao što vidimo zadnjih nekoliko generacija u zapadnoj Europi. No s druge strane, čim se malo poremeti osjećaj sigurnosti, vidimo da se i plemenski instinkti opet bude, ponekad bez obzira na odgoj.

Kako se manifestiraju plemenski instinkti?

Većina ljudi ne razmišlja puno o tome zašto im je tako bitno da njihova reprezentacija pobijedi u, recimo, nogometu. Ili zašto možda veličaju vlastiti spol, vlastitu profesiju, pa i vlastitu društvenu klasu, u odnosu na druge. Zašto će radije ponuditi posao rođaku ili prijatelju nego nekome (čak i sposobnijem) koga ne poznaju. Zašto se više ne osjećaju “kod kuće” kad prijeđu državnu granicu. Zašto im je stalo da ostali narodi imaju dobro mišljenje o njihovom. Jednostavno to uzimamo zdravo za gotovo.

Plemenski instinkti su u korijenu čestog poriva za nadmetanjem s drugim narodima, kontinentima, regijama, obiteljima … čak i u najbanalnijim stvarima. Postavite na internetu pitanje gdje žive najljepši ljudi ili koja zemlja ima najbolju hranu, ili bilo što slično, pa da vidite svađe. Možemo osjećati i pripadnost “ideološkom plemenu”, što je najočitije kad se radi o politici i religiji. 

Plemenski instinkti mogu imati i nasumične, kratkotrajne učinke. Dok ste išli u školu, vjerojatno ste osjećali pripadnost svom razredu, te ponekad dozu kompeticije s drugim razredima u istoj školi. No ako bi razred dobio zadatak da se podijeli u grupe, odjednom bi se privremeno svaka grupa nadmetala s ostalima. Čak i samo na pola sata, ta nasumična grupica bi postala vaše pleme.

Očito, plemenski instinkti nas povezuju i na drugim razinama osim samo biološkog srodstva. Ljudi kojima nedostaje osjećaj pripadnosti zajednici mogu se lako vezati za različite kultove, koji tu potrebu naizgled ispunjavaju. 

Plemenski instinkti mogu djelomično utjecati čak i na našu želju da imamo djecu. Ako ništa drugo, vidljivo utječu na našu želju da drugi imaju djecu.

Kao i svi drugi biološki uvjetovani porivi i karakteristike, i ovaj nije jednako izražen kod svih ljudi. I u modernoj politici možemo vidjeti kako je u svim zemljama kod nekih ljudi jači, kod nekih slabiji. Pritom je svakom ekstremu vrlo teško razumjeti onaj drugi. 

Dobrobiti plemenskih instinkata

Plemenski instinkti nisu samo hir prirode. Ljudska vrsta se razvila i opstala zahvaljujući nagonu da živimo u grupama i pomažemo jedni drugima. Čini se da je naš mozak biološki uvjetovan da otprilike 140 drugih ljudi doživljava kao bliske (“Dunbarov broj”). To donosi neke bitne dobrobiti:

1. Plemenski instinkti omogućuju osjećaj pripadnosti i ljubavi prema svojoj zajednici. To potiče uzajamnu pomoć i podršku. Kroz povijest (i pogotovo prapovijest) to nam je doslovce omogućilo opstanak. Što je zajednica manja i povezanija, to je u njoj manje kriminala, na primjer. 

2. Zajednički odgoj djece. Iako je u modernom rascjepkanom društvu ova funkcija znatno oslabila, za ljudsku vrstu je normalna međusobna pomoć u odgoju djece. Ako roditelji umru ili se razbole, zajednica će u pravilu preuzeti brigu o djetetu.

3. Zajednička obrana. Kad je zajednica napadnuta, plemenski instinkti vode nas da se zajednički branimo umjesto da svatko misli na sebe. (Naravno, nismo svi isti pa različiti ljudi mogu imati karakteristike koje ovaj poriv mogu oslabiti.)

4. Prijenos znanja i kulture. Plemenski instinkti vode nas da cijenimo svoju kulturu i prenosimo je svojim potomcima.

5. Želja za napretkom zajednice. Kroz povijest, mnogi znanstvenici i intelektualci tražili su nova znanja ne zbog vlastite koristi, nego radi općeg dobra. Danas je i znanost prilično komercijalizirana, ali ipak jedan dio želje za općim dobrom nas i dalje vodi. Ne mora to biti samo znanost – sve što je itko ikad napravio vođen željom za općim dobrom može se dijelom zahvaliti plemenskim instinktima.

Šteta od plemenskih instinkata 

Kao i puno toga drugoga u prirodi, plemenski instinkti pomažu golom opstanku vrste, ali ne nužno i kvaliteti života pojedinca. 

1. Ratovi. Sve bezbrojne ratove o kojima smo učili kroz povijest možemo “zahvaliti” plemenskim instinktima. Ponekad je nevjerojatno kako nas oni mogu brzo i lako zaslijepiti i navesti na nasilje. Iako rat obično pokrene pohlepa i želja za moći nekog vladara, plemenski instinkt je ono što navede ljude da ga slijede i da ostanu u tom ratu. 

2. Nepotizam i korupcija. Većina država znatno pati od ovih pojava. Korupcija je, očito, izraz osobne pohlepe, ali u to je često pomiješan i osjećaj “moja obitelj mi je važnija od općeg dobra!” Očito, nisu sve plemenske lojalnosti podjednako bitne. Zanimljivo je i da plemenska lojalnost često nadvlada i osobnu dobrobit, npr. kad obrtnik radije zaposli nesposobnog rođaka (ili pripadnika istog naroda/rase) nego nepoznatu osobu s boljim kvalifikacijama. 

3. Okrutnost. S druge strane, nekad potreba za pripadnosti plemenu može nadvladati čak i ljubav prema vlastitoj obitelji, kao u slučajevima ubojstava “iz časti” ili genitalnog osakaćivanja djevojčica u nekim dijelovima svijeta. Može nas navesti da odbacujemo i izoliramo one koji se ne uklapaju, npr. pojedince koji ne idu u crkvu ili koji se protive rodnim normama. Djeca će se često rugati pojedincima i za najmanje odskakanje od grupe. 

4. Ušutkivanje različitih mišljenja. Pogotovo kad se radi o ideologiji, grupna sloga se često pokušava održati odbijanjem propitivanja kako ideja, tako i vođa. No to otvara prostor kako sve pojednostavljenijim idejama, tako i sve esktremnijim vođama. Tako mnoge dobre ideje bivaju teško zloupotrebljene. 

5. Slijepo držanje za tradiciju. U nekim narodima je još uvijek prisutan veliki otpor prema promjeni bilo čega što su “naši preci tako radili”, čak i kad se radi o tradicijama koje su iracionalne ili štetne. Često je to vezano za religiju. Od dječjih brakova i genitalnog osakaćivanja, preko zastarjelih pristupa odgoju djece, do krutih pravila odijevanja i prehrane, primjera je bezbroj. 
Ovo je posebno izraženo među ljudima koji se osjećaju kao manjina u stranoj zemlji. Oni se mogu držati svojih tradicija dugo nakon što su se u njihovim matičnim državama one razvodnile. Što se takve grupe osjećaju nesigurnije, to će se više držati vlastitog plemenskog identiteta u kojem traže sigurnost. 

Što se može napraviti?

Ponekad mislim da je jedini način da se riješimo ratova i ekstremnih ideologija da si kolektivno napravimo nekakav genetski inženjering. Da, znam da je to gotovo nemoguće i da je rizik zloupotrebe možda prevelik, ali barem je u mašti lijepo. Teško da ćemo drugačije znatno ublažiti plemenske instinkte.

Sigurnost i prosperitet 

Mada postoje i iznimke, u svijetu se lijepo vidi kako narodi koji se osjećaju brojčano i materijalno sigurno, postaju opušteniji i tolerantniji prema novom i različitom. Bilo bi idealno kad bi bogatije zemlje zajednički pomogle siromašnima da se razviju. Tada bi se znatno smanjio kako fundamentalizam, tako i potreba za masovnim migracijama. Nažalost, plemenski instinkti nas tjeraju na borbu za nadmoć, ne suradnju. 

Ravnoteža

Što god u prirodi izađe iz ravnoteže, prije ili kasnije mora se u nju vratiti, često na bolan način. I dobre namjere, ako se odvedu u ekstrem, mogu imati vrlo loše posljedice. Izlazak iz ravnoteže ne znači samo prejednostavnu ideologiju i preveliku promjenu, nego i prebrzu promjenu. Trebamo uzeti u obzir složenost svake situacije, ne samo jednostavnu ideologiju – ali to je lako reći, a teško uvjeriti ljude. 

Odgovornost

Odgovornost je potrebna sa svih strana, ne samo nekih. Inače će neodgovorni rado iskoristiti odgovorne. Idealno je da svaka grupa potiče na odgovornost članove vlastite grupe. Ako ljudi samo kritiziraju nekoga drugoga, to će u tim drugima samo izazvati još više ljutnje i ukopavanja u svoja uvjerenja. No malo je vjerojatno da će se ljudi kolektivno početi odgovorno ponašati glede svojih plemenskih instinkata, barem ne u predvidivoj budućnosti.  

Odgoj

Iako su plemenski instinkti primarno biološki uvjetovani, kao i sve druge biološke porive, odgoj ih može modificirati. Ne samo u smislu učenja djece racionalnoj perspektivi. 

Jedan od ključnih aspekata odgoja je pomoći /dozvoliti djeci da razviju vlastiti identitet. Što se više osoba osjeća stabilnija u vlastitom identitetu, to će ga manje tražiti u pripadnosti grupi. Liberalnije kulture u tome bolje uspijevaju – mada i to ima svoje nedostatke. Još jednom, odgovornost je na svim stranama. 

Vezani članci:

Dunbarov broj ili: kako se otuđujemo

Religija i plemenski instinkti

Kome je teže: muškarcima ili ženama?

Svi članci

Individualni rad

Naš Youtube kanal