Mogu li nezreli ljudi “odrasti”?

Mogu li nezreli ljudi odrasti? To je pitanje koje mi klijenti često postavljaju. Bilo da se radi o intimnom partneru, odraslom djetetu ili kolegi s posla, možemo se osjećati iscrpljeni i frustrirani njihovim ponašanjem – ali ipak nespremni ili nesposobni prekinuti odnos. Često nam je teško prepoznati i prihvatiti da drugi ljudi možda ne vide ono što je nama očito, niti dijele vrijednosti koje su nam važne. Naš pogled na stvarnost može nam se činiti toliko razuman i uravnotežen da nam je nezamislivo da druga osoba to ne vidi. Vjerujemo sa ona to može razumjeti ako joj samo dovoljno pažljivo objasnimo. A ipak, to se rijetko dogodi. Ljudi su ponekad kao mačke. Ili su možda mačke kao ljudi.

Što podrazumijevamo pod „nezrelošću“?

Emocionalnu nezrelost možemo opisati kao mješavinu impulzivnosti, izbjegavanja odgovornosti, traženja kratkoročnih nagrada i nedostatka obzira prema drugima. Nezreli ljudi mogu odbijati prihvatiti stvarnost onakvu kakva jest i radije se drže onoga kako bi voljeli da stvari izgledaju. Stvarnost je ionako malo precijenjena, zar ne?

U svakodnevnom životu emocionalna se nezrelost najčešće izražava kroz ponašanja poput:

– stavljanje trenutnog užitka na prvo mjesto, čak i kad ima nepoželjne posljedice

– impulzivnost – djelovanje pod utjecajem trenutnih emocija bez preispitivanja jesu li realistične (npr. emocije koje su rezultat iskustava iz djetinjstva – vidi: Dobna regresija)

– povođenje za masom u potrazi za validacijom, pažnjom i statusom

– sebično ponašanje, bez traženja ravnoteže između vlastitih i tuđih potreba

– emocionalni ispadi, igranje žrtve, prebacivanje krivnje na druge, igre moći, manipulacija.

Mnogi ljudi pokazuju kombinaciju zrelog i nezrelog ponašanja. To je obično posljedica okolnosti u kojima su odrasli i uzora koje su imali u djetinjstvu. Takve osobe mogu nas još više zbuniti od onih dosljedno nezrelih. Kako je moguće da netko bude razuman i obziran u jednom području života, a u drugom nepredvidiv, impulzivan ili sebičan? Takva nedosljednost može čak i pojačavati osjećaj povezanosti – kao da nas nešto veže kroz nadu i nepredvidivu „nagradu“. Psihološka istraživanja pokazuju da nepredvidive, inkonzistentne nagrade često stvaraju veći osjećaj potrebe i vezanosti od onih koje dolaze redovno i stabilno. Zato nerijetko čujemo kako se dobre i emocionalno zdrave osobe češće uzimaju zdravo za gotovo od onih nezdravih.

Neka djeca provedu godine u nadi da će ih njihovi roditelji razumjeti i promijeniti se. Kao odrasli, nerijetko ponavljamo istu tu nadu – i isti obrazac – s drugim ljudima. Jesu li se vaši roditelji promijenili jer ste vi to htjeli? Vjerojatno ne. Niste imali nikakav utjecaj na njih, a oni su se osjećali ovlaštenima da ignoriraju vaše riječi i osjećaje. Danas, kao odrasla osoba, imate nešto (ograničenog) utjecaja – ali koristiti ga nije uvijek jednostavno.

Kako nezreli ljudi mogu odrasti?

Emocionalna zrelost nije samo jedna osobina – to je skup sposobnosti. Kao i mišići, te se sposobnosti mogu razvijati, ali za to su potrebni trud, vrijeme i snažna motivacija.

Kada pitamo može li netko „odrasti“, zapravo pitamo: može li osoba razviti kapacitet za iskreno suočavanje sa sobom, preuzimanje odgovornosti i odnos prema drugima i svijetu s više prisutnosti, brige i promišljenosti?

Pogledajmo to malo detaljnije:

1. Svijest o posljedicama. Nezreli ljudi često djeluju kao da njihove odluke nemaju nikakve posljedice. Mogu lagati, ignorirati vas, eksplodirati ili vam se rugati, a da ne povežu to što rade s utjecajem koji ostavljaju na druge. Zrelost znači naučiti da sve što činimo ima posljedice, očekivati ih i preuzeti odgovornost – čak i za one nenamjerne.
Zrelost također znači – mariti za te posljedice. Nezreli ljudi ih možda i prepoznaju, ali ih nije briga. Nekad ih nije briga za druge, a nekad vjeruju da ne mogu podnijeti emocionalne posljedice. A ponekad – jednostavno ne vole sebe dovoljno da bi im bilo stalo.

2. Dugoročna perspektiva. Nezrelost je snažno povezana s impulzivnošću. Potreba za trenutnim zadovoljstvom nadjačava promišljanje. Zrelost donosi sposobnost odgađanja užitka i postavljanja pitanja: što bi mi ova odluka donijela u budućnosti?

3. Samopromatranje. Bez sposobnosti da promatramo vlastite emocionalne i ponašajne obrasce, podložni smo impulsima i okolini. Razviti neku vrstu „unutarnjeg roditelja“ ključan je korak. To je prijelaz s: „Osjećam snažnu emociju – znači da je moram slijediti“, na: „Osjećam snažnu emociju – idemo prvo provjeriti odakle je i je li realistična.“

4. Empatija i briga za opće dobro. Zrelost uključuje shvaćanje da i drugi imaju jednaka prava te da je ravnoteža između sebe i drugih važna. To uključuje poštivati druge i shvatiti da ulaganje u kvalitetnije odnose i zdravije društvo koristi i nama samima.

5. Suočavanje s nelagodom. Rast zahtijeva toleriranje nelagode – bilo da je riječ o slušanju povratnih informacija, suočavanju s nesigurnošću ili bolnim istinama iz prošlosti.
Nezrelost izbjegava nelagodu pod svaku cijenu. Zrelost ostaje i uči.

6. Integritet. Nezreli ljudi često govore ono što im trenutno odgovara, bez obzira na istinu. Zrelost znači težiti usklađivanju svojih riječi i djela s važnijim vrijednostima. Ne radi se o savršenstvu – već o tome kakva osoba želimo biti i kakav svijet želimo stvarati.

7. Zdrava ljubav prema sebi još je jedan važan aspekt zrelosti. Disciplinirani smo danas jer nam je stalo do naše budućnosti. Ljudi koji sami sebe ne vole, nisu dovoljno motivirani poboljšati svoju budućnost. Neka nezrela ponašanja možda površno djeluju kao ljubav prema sebi, ali zapravo su kompenzacija.
Kako bi odrasli, nezreli ljudi moraju prvo prepoznati da im nedostaje zdrava ljubav prema sebi i razumjeti odakle ta praznina dolazi (najčešće iz djetinjstva). Zatim moraju donijeti odluku da to žele promijeniti i raditi na tome.

8. Percepcija vremena. Ako nam budućnost djeluje stvarna i blizu, vjerojatnije je da ćemo donositi odluke s budućim posljedicama u vidu. No nekim ljudima vlastita budućnost djeluje daleko i apstraktno. Takvi ljudi mogu teško odgađati zadovoljstvo radi buduće dobrobiti. Taj problem ne mora biti tako težak, ako osoba ima kvalitetne vrijednosti – ali ga ipak treba prepoznati i proraditi.

Što motivira sazrijevanje?

Gdje ima motivacije, ima i truda. Gdje ima dugoročne motivacije, postoji mogućnost uspjeha.
Problem je u tome što nezrelo ponašanje često donosi snažno kratkoročno zadovoljstvo, koje daje veći osjećaj nagrade nego samokontrola. Dopamin sad, posljedice kasnije. Kao emocionalni fast food.

Da bi motivacija potrajala, osoba mora jasno prepoznati i odbaciti dugoročne posljedice svog ponašanja i istinski poželjeti koristi koje donosi zrelost i samodisciplina. Mora biti dovoljno motivirana da izdrži privremene frustracije koje dolaze uz disciplinu.

PRIMJER:

Klijent s kojim sam razgovarala prije nekoliko mjeseci izrazio je puno ogorčenosti prema ženama. Također je bio uvjeren da mora biti hladan i manipulativan kako bi održao njihov romantični interes. To zapravo nije bilo ono što je istinski želio, ali influenceri iz svijeta online dejtinga znali su iskoristiti njegovu frustraciju i uvjerili ga u suprotno.

Dok smo zajedno istraživali njegove dječje programe, postalo je jasno da je bio vrlo vezan za svoju majku i da se trudio biti savršen, uspješan i zreo dječak, jer je njegov otac bio odsutan većinu njegova života. Istovremeno, majka je često bila izvan kuće—naporno je radila kako bi istovremeno uzdržavala dijete i završila visoko obrazovanje. Kao dijete, on se osjećao napušteno i neprepoznato, unatoč svim svojim naporima da ugodi majci. Tu ranu ogorčenost kasnije je projicirao na svoje odrasle odnose, što je dovodilo do sukoba i razočaranja.

Kad me nedavno ponovno kontaktirao, priznao je da je isprva bio frustriran i ljut zbog moje sugestije da njegovi snažni osjećaji vjerojatno imaju korijen u djetinjstvu. Imao je dojam da time omalovažavam njegove osjećaje. No u međuvremenu je proveo puno vremena promatrajući sebe i istražujući svoje emocije—i na kraju je u potpunosti prepoznao koliko je zapravo projicirao svoje nezadovoljene dječje potrebe i ljutnju na svijet oko sebe. Također je uvidio da je njegova energija možda odbijala druge ljude.

Osim toga, shvatio je da neke od društvenih strategija koje je razvio kako bi privukao ljude i gradio odnose nisu bile autentične. Kad su se njegovi osjećaji i stav promijenili, počelo se mijenjati i sve ostalo. Izgradio je mnogo zdraviji odnos s bivšom suprugom—na veliko olakšanje njihove male kćeri—a iznenađujuće, javila mu se i bivša djevojka s interesom da ponovno pokušaju. Ovoga puta odlučio je ići polako, umjesto da se brzopleto vrati u odnos. Htio je biti siguran da postoji stvarna kompatibilnost i istinski zdrav odnos.

Kada nezreli ljudi postanu motivirani?

Često nikad. Jer mnogi ljudi oko nezrele osobe, iz straha od sukoba ili nade u promjenu, toleriraju njezino ponašanje ili ga kompenziraju. To omogućava nezrelima da ulažu manje truda, a dobivaju više nagrada – dok odgovorniji ljudi čiste nered za njima. Prirodno, ta odsutnost posljedica smanjuje motivaciju za promjenom.

Svi najviše učimo iz posljedica vlastitog ponašanja. A ponekad te posljedice uključuju i patnju. Vozač koji voli riskantnu vožnju možda će se promijeniti tek kad ozlijedi sebe ili nekoga koga voli. Manipulativan ili nasilan partner možda će progledati tek kad druga osoba ode – i ne vrati se.

Poanta: ljudi se mijenjaju kada shvate da im njihovo ponašanje donosi znatno više boli nego radosti. Neki to s vremenom shvate. Ali rijetko zbog tuđih riječi – najčešće zbog vlastitog iskustva.

Neki se nikada ne promijene – jer im njihovo nezrelo ponašanje i dalje donosi više zadovoljstva nego boli. A kad i dožive posljedice, često krive druge ljude ili okolnosti umjesto vlastitih odluka. Što je osoba starija, a još uvijek to radi, to je manja vjerojatnost da će se promijeniti.

Određene osobine – poput manjka empatije, niske emocionalne inteligencije ili sklonosti traženju uzbuđenja – mogu imati biološku podlogu, što otežava promjenu. No nije uvijek lako razaznati što je biologija, a što utjecaj rane okoline.
Ipak, nemojte da nezrela osoba pročita ovo i zaključi: „Nije do mene, priroda je kriva.“
Ako imaju dovoljno pameti da smisle takav izgovor, imaju i kapacitet da promisle o vlastitom ponašanju.
Uostalom, svi mi svakodnevno potiskujemo razne ne baš korisne biološke porive – jer da ne, svi bismo vrištali po ulici, udarali one koji nas živciraju, nasrtali na svakoga tko nam je privlačan i jeli kolače za doručak, ručak i emocionalnu podršku.

Ako osjećate krivnju ili nelagodu zbog toga što postavljate granice koje mogu uzrokovati privremenu neugodu nezreloj osobi, razmislite o ovome: nepostavljanjem granica ne izbjegavate bol – samo je odgađate, a kasnije će biti još gora.

Postaviti čvrste granice zahtijeva emocionalnu snagu. Trebate moći podržati sebe kroz konflikte i manipulativne napade. Trebate prihvatiti mogućnost da odnos može završiti. Trebate naučiti biti asertivni i jasni i ne truditi se nužno dobiti odobravanje.
To može biti teško – posebno ako ste odgajani da zanemarujete vlastite potrebe.
Ili ako vas iracionalno sažaljenje navodi da drugu osobu doživljavate kao preslabu da bi se nosila s posljedicama svog ponašanja.

Ako trebate pomoć u rješavanju emocionalnih obrazaca iz djetinjstva koji vam i dalje otežavaju postavljanje granica – razmislite o našem online coachingu.

Vezani članci:

Što je dobna regresija

Kako se oduprijeti manipulaciji

Emocionalna zrelost – pitanja i odgovori

Svi članci

Individualni rad

Naš Youtube kanal