Klijentica iz Amerike s kojom sam radila online započela je sa snažnom željom da rodi dijete. Ispitujući njezinu motivaciju, sve se činilo zdravo: osjećala je da ima mnogo za dati djetetu (umjesto da se nada da će ona od djeteta dobivati npr. ljubav, pažnju, poštovanje), smatrala je da može u roditeljstvo ući svjesno i odgovorno umjesto motivirana biološkom potrebom ili društvom kao mnogi ljudi oko nje.
No, tokom trudnoće njezini su se osjećaji potpuno promijenili: shvatila je da se teško nosi s promjenama i poteškoćama same trudnoće, da nema dovoljno podrške u okolini i da će, jednom kad se dijete rodi, biti suočena s još više zadataka, odgovornosti i poteškoća. Kad je njezino dijete imalo tri mjeseca, govorila je da je potpuno emocionalno i fizički iscrpljena, “voli svoje dijete, ali mrzi roditeljstvo”. Koliko je mladih roditelja koji prekasno shvate da se biološka uvjetovanost lukavo kamuflirala zrelijim razlozima?
Brojni su ljudi koji tek nakon što se dijete rodi počnu shvaćati koliko su izazova, obaveza i odgovornosti preuzeli na sebe. Dijete može značiti ubrzan osobni razvoj, no brojnost i intenzitet izazova nerijetko za rezultat imaju nesretne obitelji i nesređene odnose. Kad bi imati dijete bilo lako, ne bismo svakodnevno oko sebe gledali iscrpljene roditelje na rubu živaca, koji unatoč racionalnom znanju, savjetima i vlastitoj želji pribjegavaju prijetnjama i agresiji. Koliko puta ste u svojoj okolini čuli komentar poput “Da sam znala koliko će biti teško, ne bih se odlučila za dijete” ili “ne znam više što da radim s tim djetetom”?
Živimo u društvu koje dramatično otežava roditeljstvo. Izolirane male obitelji od kojih svaka ima previše svojih problema da bi mogla biti od pomoći drugima, dugo radno vrijeme, vožnja na posao, nesavjesni poslodavci, ograničena financijska sredstva, školski sustav koji daleko više radi protiv djetetovog emocionalnog zdravlja nego što ga podržava, javni mediji koji se svim silama trude izmanipulirati vaše dijete… a to su tek izvanjski problemi. Zatim pažnja i vrijeme koje zahtijeva dijete, neprestani oprez da se nešto ne sruši/razbije/ozlijedi dijete, zdravstveni problemi, djetetove faze razvoja od kojih nisu sve najugodnije – egocentričnost, ispitivanje i preispitivanje vaših granica, adolescencija… razmišljate li o djetetu, razmislite unaprijed jeste li spremni suočiti se sa svim tim izazovima i kako ćete ih riješiti.
Biološka potreba za djetetom je iznimno snažna. Potreba za opstankom vrste veći je biološki imperativ nego opstanak pojedinca. No, naša genetika nije svjesna da smo trenutačno u fazi u kojoj nepromišljeno razmnožavanje znači sve manje resursa, sve više zagađenja i sve veću vjerojatnost ratova. Kad bismo se više vodili razumom, a manje biološkim porivima, mogli bismo stvoriti sretnije obitelji i sretnije društvo.
Zbog toga, razmišljate li o djetetu, razmislite i o svim sljedećim aspektima te odluke. Pokušajte pritom biti što iskreniji možete prema sebi, jer je u ovom slučaju, kao i pri izboru partnera, posebno lako biološke i nezdrave emocionalne razloge zamaskirati zdravima:
Vaša motivacija
1) Mislite li da “je već vrijeme”, “normalno je imati djecu” ili “ što će drugi reći ako ne budem imao/la djece”? Osjećate li se neugodno pred roditeljima ili prijateljima s djecom? Bojite li se da će vas proglasiti sebičnima i nesposobnima za odgovornost?
Biološka, genetska uvjetovanost za produžetkom vrste mnoge će ljude motivirati da vrše pritisak ne samo na same sebe, nego i na ljude i u svojoj okolini da imaju djecu. Tome se pridružuju razni oblici strahova i ljubomore: strah od različitosti koji nas tjera da vršimo pritisak na druge da se prilagode masi, strah od spoznaje da smo donijeli krivu odluku može nas motivirati da uvjeravamo i druge da je takva odluka ispravna, ljubomora na slobodu koje smo se odrekli… mnogi su motivi zbog kojih ljudi s djecom mogu osjećati poriv za nepromišljenom kritikom ili podbadanjem osoba koje “kasne” s roditeljstvom. Osjećate li da jestrah od kritike među jačim razlozima da se odlučite za dijete, krajnje je vrijeme da poradite na svom odnosu prema sebi. Vrlo vas je vjerojatno i inače lako izmanipulirati i navesti da se prilagodite drugima čak i na svoju štetu.
2) Osjećate li da “će uskoro biti prekasno” odnosno da vam “otkucava biološki sat”? Možda osjećate poriv za djetetom koji je teško opisati i objasniti riječima? Najvjerojatnije se radi o biološkom porivu za produženjem vrste i vlastitih gena. Ako nema dovoljno drugih zdravih i promišljenih razloga za dijete, pažljivo razmislite prije nego što donesete konačnu odluku.
3) Bojite li se “tko će se o vama brinuti u starosti? Rodite li dijete iz ovakve motivacije, može se ispostaviti da nemate emocionalnog i komunikacijskog kapaciteta za ostatak njegovog razvoja, što će vrlo lako dovesti do toga da ćete u starosti ionako ostati sami jer nemate dobar odnos s djetetom.
4) Želite li “oblikovati” dijete u određenom smjeru, na način na koji ste zamislili? Možda da bude slično vama, ostvari nešto o čemu vi sanjate, ili da ga oblikujete u osobu za kakvu smatrate da je poželjna i ispravna? Osim što je to vjerojatno kompenzacija za nešto što vama nedostaje u životu, velika je vjerojatnost da ćete na dijete vršiti pritisak koji će s vremenom dovesti do sukoba.
Ljudi su različiti, čak i kad pripadaju istoj obitelji. Imamo različiti temperament, različite potrebe, različita iskustva, različiti unutarnji osjećaj smjera… razmislite jeste li spremni voljeti i cijeniti svoje dijete i ako bude potpuno različito od onoga o čemu vi sanjate? Ako se ne slaže s vašim nazorima, ako izabere zanimanje koje vi zbog nečega smatrate neadekvatnim, ako nije priželjkivanog spola, ako je manje lijepo ili inteligentno nego što se nadate, ako donosi “pogrešne” odluke? Jer to je sve vrlo lako moguće.
5) Želite li dijete kako biste mu prenijeli svoje znanje i podijelili s njim ono što vas inspirira? To je lijepa motivacija, ali nije samo po sebi dovoljno za uspješno roditeljstvo. Razmislite o mogućnosti da vaše potomstvo možda neće dovoljno zanimati vaše znanje i interesi. Ako drugi uvjeti i kriteriji nisu dovoljno ispunjeni, možda bi bilo dobro razmisliti kako još možete svoje znanje prenijeti budućim generacijama, ne nužno kroz vlastito dijete.
6) Želite li dijete kako biste ispravili pogreške svojih roditelja, nadoknadili ono što vi niste imali? Neriješene emocije prema roditeljima mogu vas navesti na djetinjaste reakcije u situacijama djetetove zahtjevnosti i nezrelosti. Nastojte prvo iscijeliti svoje emocije prije nego što se odlučite za dijete. Roditelj koji je sretan i ispunjen može mnogo više dati djetetu nego roditelj koji se nada da će kroz dijete iscijeliti sebe.
7) Želite li dijete jer se nadate da ćete od njega primiti ljubav kakvu želite ili nešto slično – suosjećanje, razumijevanje, poštovanje? Djetetova ljubav je potrebita i ovisna, ne podržavajuća, a kad malo poraste, daleko je vjerojatnije da će vas uzimati zdravo za gotovo i usmjeriti se na vlastiti život, nego razmišljati o vašem trudu i suosjećati s vama. To je i normalno – roditelj je taj koji je odgovoran za ispunjenje svojih potreba, a ne dijete. Nadati se da će dijete ispuniti naše potrebe, znači postaviti dijete u ulogu roditelja. O posljedicama takvog nezdravog stava već sam pisala.
Zdrava motivacija mogla bi se opisati kao uživanje u davanju djetetu, uživanje u njegovom razvoju i pretvaranju u jedinstvenu i različitu osobu, bez očekivanja neke osobne dobrobiti i posebne koristi za samog roditelja. No čak i ako ste uvjereni da je vaša motivacija zdrava, razmislite može li vas omesti nešto od sljedećeg:
Izazovi
1) jeste li osoba koja uživa provoditi vrijeme s djecom? Možete li uživati u spuštanju na djetetovu razinu, u naizgled beskrajnom ponavljanju jednostavnih pokreta i jednostavnih igara, u aktivnostima koje su vam davno prestale biti izazov? Znate li aktivno sudjelovati u djetetovoj mašti, iznalaziti maštovite načine da ga motivirate na svakodnevne aktivnosti i možete li sve to obaviti s užitkom, a ne kao obavezu? Ako ne, ne osuđujte sebe – ne moramo svi biti isti i ne možemo svi imati afiniteta za iste stvari, štoviše to bi bilo pogubno po ljudsku vrstu. Ali ako se odlučite za dijete, budite svjesni da nije ono krivo što ne uživate u roditeljstvu.
2) Jeste li spremni odreći se najvećeg dijela svoje slobode i vremena za sebe? U prvih par godina djetetova života, mnoge mlade majke zahvalne su čak i za priliku da se mogu bezbrižno otuširati. Možda će vaše dijete plakati čim vidi da vas nema u blizini ili ako ga i samo ispustite iz ruku. U najranijem periodu djetetovog života, prerano je učiti ga samostalnosti i “da ne može sve biti po njegovom”. Potrebno mu je pružiti dovoljno sigurnosti da bi moglo prirodno prijeći u sljedeću fazu – odvajanje.
3)Kako ćete se nositi s djetetovim zahtjevima? Dijete će u pravilu biti vrlo zahtjevno – u materijalnom pogledu, u pogledu emocija, vremena, kroz beskrajna pitanja i traženje pažnje; kasnije ćete možda trebati pomoći mu pri učenju za školu ili ga motivirati za učenje… možete li uživati u tome? Znate li odbiti pretjerane i ponavljane zahtjeve bez kritike i uvrijeđenosti?
4)Kako ćete se nositi s djetetovim ispadima bijesa i frustracije? Imate li podršku okoline i dovoljno ljudi koji su vam spremni pomoći? Daleko je prirodnije da dijete odgaja zajednica nego samo jedan par odraslih ili čak samo jedna osoba. Pokušate li sami odgajati dijete, možete brzo “pregorjeti”. Roditelj može odgajati dijete i istovremeno imati priliku ispuniti i druge svoje potrebe jedino uz pomoć drugih. Možda postoje druge mlade obitelji u vašoj blizini s kojima se možete dogovoriti da naizmjence čuvate svu djecu zajedno? No, potrebno je osigurati da su i ti drugi emocionalno zdravi i odgovorni i da neće iz nemara, neodgovornosti ili neznanja nanijeti emocionalnu štetu djetetu.
5) Je li vaše partnerstvo zdravo i stabilno, izgrađeno na zdravim temeljima? Imate li potpuno povjerenje u zrelost i odgovornost svog partnera? Želi li i vaš partner djecu i je li njegova motivacija zdrava? Dolazak djeteta u pravilu iznosi na površinu i pojačava sve ono što je dobro i zdravo, ali i sve probleme i nezdrave elemente u intimnom odnosu. Mnogi parovi počinju nakupljati zamjerke, nezadovoljstvo i nesporazume nakon rođenja djeteta: majke će vrlo vjerojatno biti umorne, frustrirane i razdražljive, a očevi se mogu osjećati zanemareni i kritizirani. Nemate li razvijene komunikacijske vještine i ne preuzimate li dovoljno odgovornosti za svoje osjećaje, vaše partnerstvo vrlo lako može doći u krizu, pa čak se i raspasti.
Poneki ljudi reći će da je mit i iluzija da rođenje djece ograničava roditelje. No, daleko više mladih roditelja reći će da su ograničenja i izazovi mnogo veći nego što su se nadali i očekivali. Ako razmišljate o djetetu, nadam se da će vam ovaj članak pomoći da donesete promišljenu odluku i spremno dočekate izazove koji su pred vama.
Preporučujemo: članak (na engleskom) o tome što očekivati od djeteta tijekom različitih razvojnih faza i kako reagirati.
Vezani članci:
