+385 98 9205 935 iscmentoring.eu@gmail.com

Kome je teže: muškarcima ili ženama?

by | 13.Jan. 2016 | Novi Članci, Društvo, Integritet



Priznajem: ovo je naslov za privlačenje klikova. Ali ni članak neće razočarati. Ako ništa drugo, uvijek je lako previdjeti probleme drugih ljudi i usmjeriti se na vlastite, tako da može biti otkrivenje kad nas netko upozna s tuđim problemima na koje do sada nismo obraćali pažnju.

Za potrebe ovog članka, pretpostavit ću da živite u koliko-toliko sekularnom i modernom društvu. Lako bi bilo usmjeriti se na relativno nedavnu prošlost ili područja nasilnog patrijarhata u drugim dijelovima svijeta (pa i u neposrednoj blizini) ali pozivanje na ekstremne primjere zapravo bi umanjilo vrijednost iznesenih argumenata. Ako se usmjerimo na prosječno moderno zapadno društvo, možemo primijetiti sljedeće ključne probleme (ili, ponekad, možemo ih primijetiti tek ako se dogode nama samima ili nekome nama bliskom): 

 


Žene: objektifikacija

Od televizije, filmova i reklama do “stručnjaka za zavođenje”, žene se posvuda prikazuju kao seksualni objekti bez naročite osobnosti i inteligencije, čiji fizički izgled je njihova primarna kvaliteta. Muškarce i dječake se često na više ili manje suptilne načine potiče da baš i ne doživljavaju žene i djevojke kao potpune osobe. Popularni filmovi, na primjer, često im šalju poruku da, bez obzira koliko se nezrelo i neobzirno ponašali prema djevojci koju žele, ona će na kraju ipak odabrati njih. Takav stav može stvoriti puno problema za oba spola.

Mada se zadnjih par godina u medijima sve veći naglasak stavlja i na muški fizički izgled (uglavnom radi zarade kozmetičkih industrija), ipak se u stvarnosti žene suočavaju s daleko više posljedica objektifikacije u mnogim segmentima društvenih odnosa: komentari o njihovom fizičkom izgledu, manje vrednovanje njihovog rada i inteligencije, manje plaće, manja vjerojatnost promocije, zanemarivanje njihove osobnosti i izbora, negativan utjecaj na samopoštovanje, omalovažavanje njihovog mišljenja kao “emocionalnog”, da nabrojim samo neke. 


Muškarci: usamljenost, nedostatak kvalitetne komunikacije i emocionalne podrške

Mnoge muškarce se od malena uči da izraziti emocije i primiti emocionalnu podršku nije muževno. Ne samo to, nego će okolina često automatski pretpostaviti da je muškarcima to i manje potrebno. Tako se muškarci od malena mogu naći izloženi nekoj vrsti emocionalne izolacije, čak i unutar prijateljskih odnosa. Jedna od posljedica kako nedostatka podrške, tako i nedostatka edukacije o emocijama, može biti teže nošenje s emocionalnim krizama, a druga može biti nedostatak komunikacijskih vještina unutar bliskih odnosa.

Važno je također primijetiti da, dok se djevojčice češće uči(lo) samokontroli i odgovornosti, dječake društvo često potiče da svoje emocije pretoče u akciju – a da ih prije toga nisu preispitali, provjerili jesu li te emocije zdrave i realistične, te za njih preuzeli odgovornost. Posljedice mogu biti teške, i za takve muškarce i za okolinu.


Žene: veća izloženost seksualnom nasilju

Muškarce može ponekad začuditi ako žena izbjegava hodati sama po mraku ili putovati sama, no vjerujem da gotovo i nema žene koja nije više puta tokom života iskusila barem lakše oblike seksualnog napastovanja (od samog početka puberteta ili čak i ranije, te često sa strane mnogo starijih muškaraca). Dodajmo tome da je seksualno nasilje u raznim oblicima najčešći oblik kršenja ljudskih prava.

Usput, s obzirom da će većina nasilnika radije izabrati za žrtvu fizički nježniju osobu koja im teže može uzvratiti šakama, logički bih očekivala da će žene biti češće na meti sitnog kriminala, verbalnog ispucavanja, ludih susjeda, pa i prevaranata (rutinsko nabijanje cijena sa strane raznih građevinskih majstora ako pregovaraju sa ženom umjesto muškarcem je izgleda tradicija), ali kako me statistika koju nalazim ne podržava, to zasad ostaje samo teorija.


Muškarci: fizičko nasilje među dječacima i mladićima.

Borba za fizičku dominaciju je realnost, te, kako su mi rekli neki od mojih klijenata, često nije potrebna nikakva provokacija da bi došlo do fizičkog sukoba. To može biti veliki problem za mlade muškarce koji nisu skloni nasilju. Statistika navodi da su muškarci – izvan vlastitog doma – izloženi većem riziku od teških fizičkih napada i ubojstava. Što se tiče vlastitog doma…


Žene: veći rizik od zlostavljanja i ubojstva sa strane intimnog partnera ili odbijenog udvarača

Dok su statistike vrlo raznolike što se tiče emocionalnog zlostavljanja, pa možemo pretpostaviti da je ono podjednako sa strane oba spola, većina statistika se slaže da su žene višestruko češće žrtve teškog fizičkog zlostavljanja i ubojstva u braku ili intimnoj vezi. Mislim da će se mnoge žene složiti s američkim komičarem koji se mračno šali da je i sam izlazak na “spoj” čin hrabrosti sa strane žene.

Također, dok se u zapadnom sekularnom društvu žena koja odbije muškarca u pravilu više ne izlaže simpatičnim reakcijama kao što je polijevanje kiselinom, žene su 3 puta češće žrtve stalkera nego muškarci. 


Muškarci: stigmatiziranje muškaraca žrtava nasilja

Muškarac koji je žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja, pogotovo sa strane žene, često ne samo što neće dobiti adekvatnu pomoć i podršku, nego može biti dodatno omalovažavan i stigmatiziran kao “slabić”. Gotovo i ne postoje organizacije koje su usmjerene na pomoć emocionalno ili fizički zlostavljanim muškarcima. Dodajmo tome da će se počinitelji seksualnog nasilja nad muškarcem često puno lakše izvući.

Premda su silovani muškarci češće i sami žrtve muškaraca, sasvim je moguće da i žena bude počinitelj, što se lakše događa u institucijama poput zatvora ili vojske, te u slučaju da je muškarac pijan, drogiran ili na drugi način oslabljen. Neki muškarci također navode da su se u takvoj situaciji bojali fizički obraniti kako ne bi sami bili optuženi za fizički ili seksualni napad. Silovanje također može biti rezultat prijetnje ili ucjene, dakle ne nužno fizičke nadmoći. Muškarac silovan od strane žene često je izložen još većem omalovažavanju nego žena u obratnom slučaju, s obzirom na postojanje mita da muškarac ne može dobiti erekciju ako to ne želi, te da muškarci ionako uvijek žele seks. Posebno su teške situacije kad žena zatrudni kao rezultat takvog silovanja – tada muškarac ne samo da trpi psihološke posljedice nego je često prisiljen i da plaća alimentaciju za tako začeto dijete. 


Žene: neželjena (pa i željena) trudnoća nosi mnogo veće posljedice i rizike

Čak i ako otac ostane s majkom u slučaju neželjene trudnoće, majka je u pravilu ona koja se mora odreći najvećeg dijela svoje slobode, energije i poslovnog uspjeha na dugi niz godina. Ako otac napusti majku, takva žena je u iznimno nepovoljnoj poziciji: samohrane majke su među skupinama najizloženijim siromaštvu, stresu i društvenom stigmatiziranju (samohrane očeve se češće percipira kao hrabre i požrtvovne, žrtve okolnosti; samohrane majke se češće percipira kao žrtve vlastite krive prosudbe). Dodajmo tome da su njezine šanse da nađe novog partnera daleko manje s djetetom nego bez djeteta. Sve zajedno, to znači barem 15-20 godina teškog odricanja u mnogim područjima života, ako ne i dulje.


Muškarci: česta diskriminacija pri razvodu i dodjeljivanju skrbništva nad djecom

Mada službeni izvještaji to poriču, razvedeni muškarci često navode da su diskriminirani pri dodjeli skrbništva nad djecom i zaštiti njihovih roditeljskih prava. Još uvijek su česte predrasude prema muškarcu kao roditelju i stav da je žena primarni roditelj, čak i u slučajevima kad je majka daleko manje sposobna za kvalitetno roditeljstvo od oca. Takve predrasude stvaraju patnju ne samo očevima, nego i djeci u nekim slučajevima. Muškarci također često navode da će u brakorazvodnim parnicama sud u pravilu povjerovati ženi ako ona govori loše o ocu djeteta, bez da to dovoljno provjere.


Žene: dvostruki teret radnog odnosa te kućanskih i obiteljskih obaveza

Unatoč desetljećima sudjelovanja žena na tržištu rada, kućanske obaveze i briga o djeci i dalje su većim dijelom na ženama, čak i ako je žena zaposlena, a muškarac nije, te i ako je žena nezadovoljna takvim stanjem. Mada sam imala prilike upoznati i obratne situacije, mnogi muškarci još uvijek smatraju da je sudjelovanje u tim poslovima “nemuževno” ili su jednostavno potpuno nenavikli voditi računa o svim detaljima koje takve obaveze podrazumijevaju. Stoga ne čudi da studije u pravilu pokazuju da su žene pod većim svakodnevnim stresom od muškaraca, te da su udane žene češće pod stresom nego žene bez partnera. Dok brak može povoljno utjecati na zdravlje oboje partnera, muškarci doživljavaju peterostruko veće dobrobiti od žena u tom smislu.


Muškarci: sužen krug izbora, veći financijski pritisak

Još uvijek je čest mit da “muškarac zarađuje, a žena troši”. Takav mit može navesti neke žene da se osjećaju materijalno ovisne o muškarcima te vrše pritisak na njih da više zarađuju, ali i neke muškarce da vjeruju da ne zaslužuju ostvariti vezu sa ženom kakvu žele, ako nisu dovoljno bogati da mogu priuštiti sve što bi ona mogla željeti. Posljedice su predvidive i možemo ih vidjeti svuda oko sebe.

Također, dok je za ženu u pravilu prihvatljivo da odabere tradicionalno “muško” zanimanje (čak i ako još uvijek pritom doživljava diskriminaciju), mnogi muškarci će biti posramljivani i etiketirani ako odaberu zanimanje koje se tipično doživljava kao “žensko”.


Žene: menstruacija, trudnoća, porod, dojenje

Reprodukcija, osim ranije navedenog socijalnog i materijalnog odricanja i stresa, također predstavlja veliki pritisak, pa i opasnost, za žensko tijelo. Menstruacija frustrira čak i kad nije praćena PMS-om i bolovima, a za mnoge žene menstrualni ciklus znači nekoliko dana svakog mjeseca provesti u bolovima ili barem lakšoj fizičkoj neugodi. Trudnoćaporod i dojenje također su prepuni neugodnosti (čak i kad nema komplikacija) i potencijalnih opasnosti. Nije se slučajno u stara vremena govorilo da je “žena 40 dana poslije poroda jednom nogom u grobu”.


Muškarci: veći rizik od fizičkih ozljeda i smrti

Bilo da se radi o teškim fizičkim poslovima koji uključuju veću mogućnost ozbiljne ozljede, bilo o odlasku u vojsku i ratovima, muškarci su oni od kojih se to automatski očekuje, htjeli to oni ili ne, dok su za žene takve aktivnosti u pravilu dobrovoljne.

Što se tiče rata, ima muškaraca koji aktivno traže takvu vrstu rizika i uzbuđenja, ali ipak ih se, vjerujem, veći dio nađe u ratu bez da to žele, a posljedice ih mogu obilježiti za cijeli život – ako uopće ostanu živi.

Nadam se da vam je ovaj tekst pomogao da bolje razumijete suprotni spol, a dodajmo da osobe oba spola mogu dodatno patiti od obiteljskih trauma, mentalnih poremećaja, tjeskobe, depresije, osjećaja manje vrijednosti i stresa uzrokovanog različitim vanjskim uzrocima, da spomenemo samo neke od mogućih problema. Dakle, kome je teško? Svakome, potencijalno, ovisno o okolnostima. Umjesto da trošimo vrijeme na ovakve rasprave, bolje ga je uložiti u nešto korisnije. Recimo uzgoj komaraca. Birajte mudro.

 

Vezani članci:

Dunbarov broj ili: kako se otuđujemo

Jedna spolna tema

Kako živjeti s integritetom

 

Svi članci

Individualni rad

Kosjenka Muk

Kosjenka Muk

Ja sam defektolog -socijalni pedagog po struci i međunarodni predavač Integrative Systemic Coachinga. Do sad sam predavala u 10 zemalja i pomogla stotinama ljudi u preko 20 zemalja na 5 kontinenata u rješavanju njihovih emocionalnih obrazaca. Autorica sam knjiga “Emocionalna zrelost u svakodnevnom životu” i “Verbalna samoobrana”.
Neki ljudi me pitaju radim li masaže – nažalost, jedina masaža koju znam je utrljavanje soli u ranu.

Šalim se. Zapravo sam vrlo blaga. Uglavnom