Instinkt za pripadanjem
Ljudska bića imaju instinktivnu potrebu da osjećaju prihvaćenost i povezanost s drugima. U odnosu na ostatak životinjskog svijeta, vrlo smo loše “opremljeni” za usamljenost i samostalno preživljavanje. Suradnja i povezanost unutar plemena bila je presudna za naš opstanak kao vrste. Kroz veći dio ljudske povijesti, a ponekad i u današnje vrijeme, biti različiti ili se ne uklapati u zajednicu, nije samo značilo da bi vas pleme moglo napustiti – to je značilo da bi se mogli okrenuti protiv vas, pa i ubiti vas, poput lovova na “vještice” ili ubojstava “iz časti”. Poznato je da i životinje pokazuju neprijateljstvo prema članovima čopora koji izgledaju drugačije, poput albino jedinki. Društvo ne odbacuje samo ljude koji se ističu na “negativne” načine – odbacuje i mnoge vrlo kvalitetne ljude jednostavno zato što su različiti od prosjeka.
Tako smo mi ljudi razvili dubok instinkt straha od odbacivanja, koji nas navodi da prosuđujemo sebe prema tuđim povratnim informacijama – da preispitujemo sebe i oblikujemo zaključke o sebi na temelju onoga što nam govore i kako nas tretiraju ljudi oko nas. Ovaj je instinkt najjače izražen kod djece, ali ga osjećaju i odrasli ljudi.
Međutim, baš kao i kod bilo koje druge osobine i instinkta, poput empatije, inteligencije, potrebe za moći itd., nagon za pripadanjem i prihvaćanjem nije jednako snažan u svima. Čini se da ga neki ljudi i nemaju puno. Čak i kao djeca, takvi ljudi ne trpe toliko kao većina kad se osjećaju odbačeno, a kao odrasle osobe nije im mnogo stalo da se uklope. Zanimljivo je da je upravo to razlog zašto se mnogi ljudi njima dive i žele biti poput njih.
Osjećamo koliko restriktivna i opterećujuća može biti potreba da se uklopimo ako su plemenska pravila i očekivanja kruta, a mi potajno čeznemo za slobodom. Stoga, paradoksalno, često ljudi s najjačom potrebom za pripadanjem završe odbačeni, napušteni ili čak zlostavljani, jer ih strah od tuđeg mišljenja čini stidljivima, nespretnima i podložnima, što drugi ne cijene. Ljudski um i ljudska priroda puni su paradoksa.
Obiteljski utjecaj
Kako ćemo se nositi sa socijalnom isključenošću kao odrasli, prvenstveno (osim urođene snage našeg instinkta za pripadanjem) ovisi o našim iskustvima iz djetinjstva. Kao što sam napisala u članku “Djeca trebaju izazove“, djeca koja osjećaju podršku svojih roditelja mogu se mnogo lakše nositi s problemima u vanjskom svijetu, jer su roditelji maloj djeci mnogo važniji od vanjskog svijeta.
No ako smo se osjećali odbačenima sa strane roditelja ili roditeljima jednostavno nismo bili dovoljno zanimljivi, svako odbijanje koje doživimo izvan naše obitelji potvrđuje naše postojeće loše mišljenje o sebi i zadire dublje. Zapravo, vjerojatno nećemo niti primijetiti ili ćemo brzo odbaciti povratne informacije koje ne odgovaraju onima koje smo dobili od naših roditelja – čak i kada su vanjske povratne informacije pozitivne. Ovaj se obrazac lako može zadržati u odrasloj dobi.
Situacija je još gora ako su se naši roditelji osjećali socijalno neadekvatno i bojali se “što će reći susjedi”. Ono čega se roditelji boje, dijete se boji još više, pogotovo ako strah tjera roditelje da kazne dijete. Stoga bi neki od naših socijalnih strahova i osjećaja neadekvatnosti mogli biti međugeneracijski – rezultat ne samo vlastitog djetinjstva, već i djetinjstva roditelja (i ranije).
Osjećaj neadekvatnosti iz djetinjstva može nas natjerati na pretjerano dokazivanje u odrasloj dobi, bilo oponašanjem načina na koji su naši roditelji i šira zajednica pokušavali dokazati svoju vrijednost i status, ili pronalaženjem vlastitih načina. Neki se ljudi nastoje dokazati kupnjom statusnih simbola, druženjem s popularnim i moćnim pojedincima (uključujući zaljubljivanje u takve ljude) i praćenjem popularnih trendova. Neki se dokazuju boreći se da postignu sve više i više, da se istaknu, steknu status, nagrade i priznanja. Neki pretjerano daju kako bi dobili nešto zauzvrat, možda završavajući u ulozi žrtve. Neki odustaju i sami se izoliraju od društva, pokušavajući uvjeriti sebe da im prihvaćenost u društvu nije važna.
Kako ostati odrasla osoba
Kao što i mnoga druga iskustva svakodnevnog života nesvjesno pokreću sjećanja iz djetinjstva i dječje osjećaje kod odraslih ljudi, tako je i s iskustvom neprihvaćenosti i isključenosti. Kad se pokrenu sjećanja iz djetinjstva, vjerojatno ćemo početi percipirati stvari na djetinjasti način – pretjerano, generalizirano, crno-bijelo. Možemo zanemariti racionalna objašnjenja i usredotočiti se na dječje osjećaje neprimjerenosti, usamljenosti i samooptuživanja.
Vrlo je važno prvo shvatiti da reagiramo na prošlost više nego sadašnjost. Možemo mentalno reći samima sebi: “To su emocije iz prošlosti” (ili, ponekad, “Ovo je moja biologija na djelu”). Promatrajte osjećaje i ideje koje vam se javljaju i provjerite kojoj dobi su one prikladne. Kad uspijete odvojiti prošlost od sadašnjosti, možete se osjećati mnogo smirenije i objektivnije.
Odvojite trenutak za smirivanje i utjehu svog unutarnjeg djeteta. Podsjetite ga da ono što se događalo u vašem djetinjstvu nije (sve) bila vaša pogreška. Čim imate više vremena, upotrijebite ga za iscjeljivanje odnosa s roditeljima. Pokušajte barem u mašti ostvariti osjećaj podrške roditelja. Ako su vaši roditelji zaista toksični, možete zamisliti imaginarne zdrave roditelje koji bi vas podržavali. U našem radu koristimo niz prilagodljivih metoda iscjeljivanja obiteljskih utjecaja.
Pripremite se unaprijed za potencijalno neugodne socijalne situacije. Ako idete na neko druženje u kojem očekujete da ćete se osjećati nelagodno, prihvatite mogućnost da ljudi možda neće reagirati na vas onako kako bi željeli. Zamislite da tješite svoje unutarnje dijete i podsjećate se na svoje kvalitete. Zamislite da ostanete mirni i odrasli i da prihvaćate sebe. Što se više možete pripremiti za takve situacije, one će vas teže iznenaditi i navesti da izgubite resurse – a onda ako ništa drugo nećete djelovati i osjećati se tako nelagodno. Usamljenik koji prihvaća sebe širi opušteniju atmosferu nego usamljenik koji je napet i osjeća se neugodno.
Praktični savjeti
Zatim, prepoznajte da kao što većina ljudi nema vremena i energije da se posebno zanima za vas, također niti vi sami nemate vremena i energije da biste bili zainteresirani za većinu drugih ljudi. To ne znači da ih ne volite i da ih smatrate nevrijednima – i obrnuto. U odrasloj dobi većina ljudi je već formirala svoja “plemena” i previše je zauzeta njima da bi ih dalje tražila. Jednom kada se formira pleme, ljudima je teže (ali nije nemoguće) prihvatiti nove ljude u njega. To ne govori mnogo o vašoj ili njihovim karakterima, to je jednostavno činjenica ljudskog života. Podsjetite se na ljude koji vas vole i misle dobro o vama.
Da biste pronašli svoje “pleme”, morate tražiti ljude koji su vam slični, a ne nastojati da vas prihvati većina ljudi. Ako imate umjetničku dušu, vjerojatno nećete naći mnogo razumijevanja među IT stručnjacima, a ako ste intelektualac, vjerojatno se nećete uklopiti među sportaše. Prihvatite da ne možete biti dobri u svemu i da se ne možete uklopiti svugdje. Tražite manji broj kvalitetnih odnosa, umjesto da vas prihvaćaju cijele grupe ljudi. Podsjetite sebe da ako nemate osobine koja jedna grupa ljudi zahtijeva, to vjerojatno znači da imate druge kvalitete koje neka druga grupa može cijeniti.
Na sličan način, neke vaše osobine koje bi pojedini ljudi mogli odbaciti mogu značiti dodatnu snagu na druge načine i u drugim okolnostima. U ljudskom životu postoji puno dualnosti, te mnoge osobine koje su na jedan način poželjne na druge načine ispadaju problematične, kao i obrnuto. Stidljiva i osjetljiva osoba možda ne djeluje baš stimulativno u velikoj grupi, ali može biti vrlo empatična i dobar prijatelj privatno, ili može biti vrlo kreativna, ili vrlo pronicljiva. Ozbiljna osoba možda nekima djeluje dosadno, ali ljudi su obično ozbiljni ako puno misle ili su odgovorni, a često su odgovorni i puno razmišljaju jer im je stalo do ljudi i svijeta oko sebe – i/ili imaju aktivan um i bogate unutarnje svjetove.
Dakle, usredotočite se na svoje snage i gradite na njima, umjesto da se bavite svojim slabostima. Možda imate kvalitete – toplinu, nježnost, inteligenciju… – koje vas je vaše rano okruženje naučilo skrivati umjesto izraziti. Razmislite kako možete ponovo naučiti izražavati ih i koristiti. Imajte na umu da će većinu ljudi više impresionirati vaš karakter i komunikacijske vještine nego tehnička stručnost u nečemu.
Naravno da postoji mogućnost da vas ljudi odbijaju jer ste objektivno neugodni – agresivni, arogantni ili (granično) narcisoidni. Takvi ljudi, doduše, vjerojatno neće ni doći na moju web stranicu. Ali u slučaju da prepoznajete takvo ponašanje kod sebe, razmislite odakle ono dolazi. Po mom iskustvu, većina agresije, bahatosti i narcisizma kompenzira za duboki nesvjesni osjećaj neadekvatnosti ili čak samo-mržnje, koje trebate iscijeliti. Što više naučite voljeti i prihvaćati sebe na zdravi način, to više možete biti svjesni drugih, cijeniti ih i obzirno postupati prema njima.
Pokušajte pogledati sebe očima drugih ljudi. Mogli biste otkriti da su jednostavno bili previše zaokupljeni sobom da bi obraćali pažnju na vas. Ili biste mogli osjetiti da im se nešto nije svidjelo u vezi vas – možda vam nedostaje osjećaj za takt, ili se imate potrebu dokazivati na previše očite načine, ili ljudi brkaju vašu sramežljivost s arogancijom ili ozbiljnost s prikrivenim kriticizmom (što se često događa), ili se osjećaju napeto upravo zato jer ste i vi napeti.
Ako nađete nešto takvo, izbjegavajte sebe kriviti i kritizirati (vjerojatno bi to bio odjek roditeljske kritike, na čijem iscjeljivanju također možete raditi). Zapamtite, kao što sam rekla u „Kako prevladati strah od pogreške“, da su greške najbolji način učenja. Razmislite koje dijelove svog ponašanja želite promijeniti i zašto, a što ne želite i zašto. Imajte na umu da bi neke promjene mogle biti dobre za vas, ali previše konformizma može vas natjerati da izgubite neke svoje važne kvalitete. Zatim istražite kako možete započeti mijenjati one dijelove svog ponašanja koje želite promijeniti. Poduzmite male korake, nemojte se bojati grešaka, nego ih iskoristite za učenje – i nemojte pretjerivati niti u dokazivanju da ste se promijenili.
Učite od ljudi koji vas inspiriraju ili s kojima se osjećate dobro. Kako oni komuniciraju s drugima? Kakve neverbalne signale šalju? Što oni čine da se osjećate dobro? Možda ih baš i ne možete oponašati bez previše pritiska na same sebe i svoj identitet – ali i neke male promjene mogu puno značiti.
Naposlijetku, preuzmite inicijativu. Naučite kako voditi jednostavne svakodnevne razgovore i kako prići ljudima – to je lakše nego što možda mislite! Ponašajte se pristupačno, kako verbalno tako i neverbalno. Tražite ljude koji djeluju zainteresirano i otvoreno za komunikaciju, ali ne čekajte da oni vama priđu. Budite ljubazni i pokažite interes – ljude najviše privlače ljudi koji pokazuju jasan interes za njih. Ipak, zadržite svoj osjećaj za ravnotežu, koristite svoju intuiciju i nemojte se pretvarati da ste netko tko niste ili da se slažete sa stvarima sa kojima se ne slažete. Ukratko, budite najbolja verzija sebe, ali budite iskreni. Pokažite svoju strast, razgovarajte o stvarima koje su vam važne, ali nemojte očekivati da će se svi složiti ili pokazati zanimanje.
Potražite nove aktivnosti koje su vam barem donekle zanimljive i koje omogućuju neposrednu interakciju s ljudima umjesto da budete pasivna publika u nečemu. Planinarenje, ples, umjetnički satovi, znanstvena okupljanja, radionice za osobni razvoj, volontiranje, književne večeri… iskoristite svoju kreativnost. Web stranica Meetup navodi mnoge sastanke u većim gradovima razvrstane po kategorijama. Možda ćete i sami htjeti nešto organizirati.
Baš kao u potrazi za poslom ili partnerom, trebate biti aktivni i upoznati mnoge ljude kako biste otkrili tko vam najviše odgovara. Svako iskustvo nešto vrijedi. Čak i ako se s većinom ljudi ne osjećate opušteno, i mali broj novih prijatelja vrijedi istraživanja. Jednom kada steknete nekoliko prijatelja, možete ih upoznati jedni s drugima – i tako ćete možda stvoriti vlastito malo pleme.
Povezani članci:
Kako nadvladati strah od pogreške
Jeste li preosjetljivi?
Neverbalna i suptilna komunikacija
