Ako malo pogledate oko sebe, čini se da u većini “stabilnih” veza partneri međusobno komuniciraju više kroz gunđanje i poluuvrede nego s toplinom i poštovanjem. Isti ti partneri, da im je netko prije nekoliko godina predložio da sjednu i naprave ozbiljan dogovor o tome kako bi trebao izgledati njihov zajednički život, vjerojatno bi rekli nešto kao “ali to je tako neromantično!” ili “što se tu ima puno pričati, probleme ćemo rješavati onako kako dođu!”.
Par godina kasnije, pojavili su se ozbiljniji izazovi – možda financijski problemi, nametljiva rodbina, zahtjevna ili bolesna djeca. Svatko od partnera počinje reagirati na stres onako kako je naučio u svojoj obitelji. Želja da se udovolji partneru u međuvremenu je prilično splasnula i svako neslaganje izaziva sve više napetosti i frustracije. Bez unaprijed dogovorenih strategija kako reagirati na probleme i neslaganje, svatko ima široko polje nezrelih i neprikladnih reakcija na izbor.
Reagirati na zdravi i odrastao način obično je malo teže, jer zahtijeva odgovornost i promišljenost upravo u trenucima kad smo najsubjektivniji i najimpulzivniji. U takvim trenucima, dobro je imati čvrst dogovor, po mogućnosti na listu papira, na koji se možete podsjetiti. Najlakše je napraviti korektan, uravnotežen dogovor dok obje strane još osjećaju povjerenje i želju da ulažu u odnos.
Zbog toga predlažem da, ako se spremate za brak ili zajednički život, sa svojim potencijalnim partnerom sjednete i raspravite svoja očekivanja, stavove u vezi pojedinih mogućih problema i osobne mušice. Koliko god vam se to možda činilo preformalnim, preporučujem da bitne dijelove zajedničkog dogovora zapišete. Kasnije će vam vjerojatno biti drago da ste to učinili. Odbija li vaš partner takav razgovor, pokušava li ga ismijati ili omalovažiti, to je dobar nagovještaj kako će se vjerojatno ponašati kasnije u braku. Primijetite nalazite li izgovore za takvo ponašanje i ignorirate li znakove upozorenja u svojem tijelu.
Za početak, neka svatko za sebe razmisli (i idealno zapiše) svoje stavove o sljedećim temama, a kasnije ih raspravite zajednički:
Koje navike drugih ljudi vam često smetaju? Možda volite tišinu, ili vam smetaju jaki mirisi? Možda ne podnosite hrkanje? Koliko god to zvučalo smiješno, svi smo različiti i realnost je da takve sitnice s vremenom dovode do nakupljanja iritacije, pa ih je dobro raščistiti što prije.
Koje su vaše navike koje bi eventualno mogle partneru zasmetati? Možda volite više puta tjedno izlaziti na provod, što možda neće biti problem dok nema djece, ali bi lako mogao postati jednom kad se rodi dijete. Možda imate različite bioritmove. Možda provodite velik dio dana za kompjuterom. Što ste od toga spremni promijeniti, a što ne?
Koji stupanj urednosti očekujete? Koliko ste pritom spremni na kompromis?
Kako ćete podijeliti kućanske poslove? Jeste li spremni naučiti raditi nešto na što niste navikli?
Kako ćete raspolagati novcem? Volite li trošiti bez previše razmišljanja ili odvagujete svaku kupnju i volite štedjeti? Kako ćete pomiriti moguća neslaganja? Hoćete li imati zajednički ili odvojene račune? Na koga će glasiti kuća ili stan? (Ne preporučujem da to bude samo jedna osoba, osim ako nemate uravnoteženi dogovor kako podijeliti imovinu u slučaju rastanka/razvoda.)
Gdje i kako želite živjeti? U gradu ili na selu? Skromno ili luksuzno? U što volite ulagati slobodno vrijeme? Očekujete li da većinu vremena provodite zajedno, ili da se bavite različitim hobijima?
Kako ćete odgajati djecu? Koliko vremena bi svako od vas trebalo uložiti? Kakvi su vaši stavovi o disciplini i religiji? Kako će obitelj funkcionirati ako neko od djece bude imalo zdravstvenih problema? Što ako imate djecu iz prethodnog braka i ona stvaraju probleme vašem partneru? Mnogi mladi parovi govore mi da djeca traže daleko više vremena i truda nego što su to oni zamišljali ili očekivali. Razgovarajte s drugim parovima koji imaju djecu o njihovim iskustvima! Budite spremni da će vam se život i prioriteti okrenuti naglavce. Česti su sukobi novopečenih roditelja ako jedno osjeća da je preuzelo većinu brige o djetetu, a druga osoba želi nastaviti sa svojim dotadašnjim stilom života.
Što ćete učiniti ako jedno od vas osjeća da se roditelji drugoga previše upliću u vašu vezu? Što ako vaši roditelji ne prihvaćaju vašeg partnera? To nije nikakva rijetkost.
Kako ćete komunicirati u slučajevima neslaganja, stresa ili razdražljivosti? Kako ste navikli komunicirati? Možda taj dogovor neće biti lako provesti kad se dogodi stvarna situacija, ali može vam pomoći da se saberete i motivirate.
Što ćete učiniti ako se nekom od vas počne sviđati treća osoba? To je jedan od mogućih problema koji se najrjeđe uzima u obzir, ali je itekako moguć i ne ovisi o racionalnim odlukama i uvjerenjima. Sasvim je moguće da se dogodi da se barem jedno od partnera osjeti snažno seksualno ili emotivno privučeno nekoj trećoj osobi. U novije vrijeme, nije neuobičajeno da jedno od partnera počne uvjeravati drugo da je u redu imati otvoreniji odnos. Je li vam važno da vaš partner bude potpuno posvećen vašoj vezi? Kako ćete se nositi s iskušenjem ako se ono dogodi vama? (Snažna privlačnost se često temelji na transferu i/ili biološkim faktorima, a ne nužno kvalitetnoj procjeni.)
Preporučujem da razgovarate s drugim parovima o njihovim iskustvima; s kojim problemima se suočavaju i kako (i da li) ih rješavaju. Dobar je pristup napraviti dogovor koji će trajati oko godinu dana, pa nakon isteka godine napraviti “reviziju”- raspraviti što vam dobro ide, što ne funkcionira i koji su se stavovi možda u međuvremenu promijenili.
Jedna od najvećih pogrešaka kod takvih dogovora je smatrati da je vaše gledište jedino ispravno. Možda je ispravno za vas, ali netko drugi može imati potpuno različite osjećaje. Ono što je bitno primijetiti je način na koji komunicirate. Da li oboje pokazujete suosjećanje, razumijevanje i poštovanje čak i ako se ne slažete? Da li ste sposobni barem se djelomično prilagoditi potrebama druge osobe? Ako partner nema sluha za vaše osjećaje, ako komunicira poput neodgovornog adolescenta, onda je za očekivati da će se takav stav nastaviti i postati sve izraženiji u kasnijim fazama odnosa.
Vi sami za sebe trebate odlučiti da li su vam partnerove mane prihvatljive čak i ako se s vremenom pogoršaju, ili nisu. Ako nisu, dobro je provjeriti zašto uopće ostajete u takvom odnosu. Jeste li vezani strahom od samoće, nadom da će se partner nekim čudom promijeniti (ili da ćete mu uspjeti pomoći – možda imate “spasiteljski sindrom”?), ili osjećate da ne možete bez te osobe, a nije vam jasno zašto? U tom slučaju, provjerite i članak “Obrasci u ljubavnim odnosima”.
Povezani članci:
