U ovom članku želim predstaviti jednu zanimljivu i kompleksnu tipologiju osobnosti, odnosno Myers-Briggs tipologiju. Razvile su je Isabel Briggs Myers i njezina majka Katharine Briggs na temeljima teorija C.G. Junga, kako bi u doba 2. svjetskog rata pomogle zapošljavanju žena u profesijama u kojima su do tada dominirali muškarci. U početku, ova tipologija je bila namijenjena određivanju koja vrsta profesije bi dobro odgovarala određenom tipu osobnosti. Koristi od Myers-Briggs tipologije ubrzo su prepoznate, pa je i danas to najčešće korišteni test osobnosti u poslovne i druge svrhe.
Većini odraslih ljudi barem je donekle jasno na temelju iskustva da različite osobe mogu mentalno funkcionirati na dramatično različite načine. Myers-Briggs teorija je jedna od rijetkih koje daju razumljivo i dobro razrađeno moguće objašnjenje zašto. Istraživanje različitih kognitivnih funkcija i koliko su one izražene kod pojedinih tipova osobnosti može vam pomoći da puno bolje razumijete druge ljude i zašto s nekima jednostavno niste kompatibilni. Može vam pomoći da se s nekim razlikama pomirite ili barem da ne osuđujete pojedine ljude zbog nekih osobina koje vam se ne sviđaju. (Naravno, to ne znači da se svako neugodno ponašanje treba tolerirati, ali barem ćete možda lakše prihvatiti mogućnost da druga osoba to ne čini iz svjesne sebičnosti ili zlobe.) Možete lakše razumjeti i prihvatiti da će neki (ili mnogi) ljudi imati velikih poteškoća vidjeti stvari iz vaše perspektive – ili vi iz njihove.
Polazište ove teorije je da su neke od naizgled nasumičnih razlika u ponašanju pojedinaca zapravo strukturirane i logične, te se mogu sistematizirati s obzirom na nekoliko temeljnih kategorija načina na koje ljudi percipiraju i prosuđuju svijet oko sebe. Myers-Briggs tipologija ispituje preferencije pojedinca unutar 4 osnovne kategorije kognitivnog funkcioniranja.
Radi se o kontinuumu između pojedinih ekstrema, a ne o “ili-ili” preferencijama, tako da pojedine osobe mogu imati dobru ravnotežu unutar određenog kontinuuma osobina. Svaka od navedenih preferencija ima svoje prednosti i mane, te svaka može biti izražena na zreli i nezreli (neuravnoteženi) način.
1) Ekstraverzija (E) – introverzija (I)
Ekstraverzija znači da je vaš prvi korak u kognitivnom procesu usmjeren prema vanjskom svijetu (kasniji kognitivni koraci mogu biti introvertirani, ali početak je ekstravertiran). Ekstravertirani ste ako vas mentalno stimuliraju izvanjske informacije i potrebna vam je kontinuirana interakcija s vanjskim svijetom kao izvorom informacija.
Introvertirani ste ako vas stimulira prvenstveno vaš unutarnji svijet, bilo da su to vaše misli ili osjećaji. Introverzija također znači da je vaš prvi korak u kognitivnom procesu usmjeravanje na vlastiti um i traženje informacija unutar njega (kasniji kognitivni koraci mogu biti ekstravertirani).
2) Način procesuiranja informacija: senzorni (S) ili intuitivni (N)
Ako ste usmjereni na senzorne informacije, primjećujete najprije obrasce u konkretnoj realnosti, a tek kasnije se usmjeravate na apstraktne koncepte i teorije. Usmjereni ste na sadašnjost, opipljivo i praktično. Učite kroz iskustvo više nego teoriju.
Ako vam je intuicija jača strana, usmjereni ste na interpretaciju informacija, njihovu međusobnu povezanost i značenje, a tek zatim na fizički svijet. Vidite širu sliku i drugačije mogućnosti, stvarate teorije i pretpostavke o budućnosti. Informacije pamtite više kao unutarnje impresije nego konkretna iskustva.
3) Način donošenja odluka: kroz razmišljanje (Thinking – T) ili osjećaje (Feeling – F)
Ako primarno koristite razmišljanje, znači da donosite odluke na temelju logike i efikasnosti. Vjerojatno dajete prednost pravilima i ciljevima u odnosu na ljude i specifične okolnosti. Ovakva osoba prvo se usmjerava na korištenje informacija, a tek onda na njihovo značenje.
Ako primarno koristite emocije, donosite odluke na temelju svojih unutarnjih vrijednosti. Vjerojatno dajete prednost ljudima i specifičnim okolnostima pri donošenju odluke, nego pravilima i ciljevima. Ovakva osoba prvo se usmjerava na značenje informacija, a tek onda na njihovo korištenje.
Treba imati na umu da se ovdje ne radi o sposobnosti za logičko razmišljanje / emocije, nego isključivo o prvom koraku u donošenju odluka. Osoba koja odluke donosi emocionalno može itekako imati razvijeno logičko razmišljanje, kao i obratno. Zdrava osoba koristi i jedno i drugo, samo je pitanje koji je prvi korak.
4) Struktura: Prosuđivanje (Judging – J) ili percipiranje (P)
Ako imate potrebu za donošenjem odluka, zaključaka, dovršavanjem stvari, znači da primarno koristite prosuđivanje. Osoba koja prosuđuje vidi svijet i svoj okoliš kakav bi “trebao” biti i motivirana je na akcije kojima može tome doprinositi. Obično ima potrebu za planiranjem unaprijed.
Ako volite ostaviti opcije otvorenima za slučaj da dobijete nove informacije, znači da primarno koristite percipiranje. Osoba koja koristi ovu funkciju prihvaća svijet i svoju okolinu onakvima kakve ih vidi i percipira akciju u vanjskom svijetu kao jednu od mogućih opcija, a ne nužnost. Takva osoba ima potrebu za prilagodljivošću i spontanošću. Treba više vremena da istraži moguće opcije i informacije prije nego što stupi u akciju.
Razvoj ovih preferencija ovisi kako o genetskom naslijeđu, tako i o utjecaju okoline (mada mnogi autori tvrde da je utjecaj biološkog naslijeđa jači). Uostalom, kad se radi o kompleksnim procesima, često naslijedimo gene za mnoge različite potencijale, a utjecaj okoline presuđuje koji će se od tih gena manifestirati u našem razvoju. No, neke indikacije ovih preferencija mogu biti izražene već u ranoj dobi, te mogu utjecati na to kako će dijete interpretirati svoja iskustva te koliko će biti osjetljivo na potencijalne traume. Znanje o ovim kognitivnim preferencijama posebno bi dobro došlo školskom osoblju kao i svima koji rade s djecom.
Bitno je shvatiti Myers-Briggs tipologiju samo kao pomoćni alat za razumijevanje ljudi, ne kao način predviđanja njihovih postupaka i osobina, a pogotovo ne kao poticaj za stvaranje predrasuda prema bilo kojem tipu ljudi i njihovim sposobnostima. Ove preferencije daju samo grubu sliku; pojedinac je mnogo više od toga. Unutar određenog tipa osobnosti, pojedinci mogu imati vrlo različite vrijednosti, interese, odgojne utjecaje, “unutarnje demone”, stilove komunikacije i navike, bez obzira na primarne načine kognitivnog funkcioniranja. Myers-Briggs tipologija ne definira osobnost pojedinca, nego nastoji opisati različite načine mentalnog procesuiranja informacija.
Utjecaj okoline, pogotovo za vrijeme ranog djetinjstva, može utjecati da neki ljudi funkcioniraju “izvan karaktera”, a testovi koji se mogu naći online nisu uvijek kvalitetni i često ovise o trenutnom raspoloženju i subjektivnoj interpretaciji osobe. Neki ljudi mogu imati dobru ravnotežu unutar određene kategorije, pa možda neće pripadati u točno određen tip. S druge strane, Myers-Briggs teorija može vam pomoći razumjeti ljude koji funkcioniraju na način vrlo različit od vašega. Ono što je meni zanimljivije od tipiziranja ljudi u ovoj teoriji je prepoznavanje kako koristimo različite psihološke funkcije.
Kognitivne funkcije
Myers-Briggs teorija bavi se s 8 kognitivnih funkcija, koje su sve prisutne kod svih ljudi, ali je različit redoslijed njihovog korištenja u kognitivnom procesu te njihova međusobna sinergija unutar pojedinca. Prema C.G. Jungu, dva primarna načina funkcioniranja su percipiranje i prosuđivanje. Percepcija se dalje dijeli u dva osnovna tipa: senzorna i intuitivna, a prosuđivanje u razmišljanje i osjećaje. Ta četiri kognitivna procesa dalje se manifestiraju na dva osnovna načina: prema vanjskom svijetu, kada ih zovemo ekstravertiranim, ili prema unutra, kada ih zovemo introvertiranim. Tako ukupno dobivamo 8 funkcija.
Svaki od 16 tipova osobnosti karakteriziran je jednom dominantnom i jednom podržavajućom funkcijom (koje su često prisutne već u djetinjstvu), jednom tercijarnom, nekoliko sporednih ili nesvjesnih (koje se obično razvijaju nešto kasnije), te jednom inferiornom funkcijom.
Dominantna i podržavajuća funkcija ključne su za vaš primarni način pristupa svijetu, procesuiranja informacija i posljedičnog ponašanja. Takav primaran način funkcioniranja je kod mnogih ljudi konstruktivan i uravnotežen, te ne predstavlja problem osim ako ponekad pod utjecajem stresa osoba počne koristiti isključivo tu funkciju i izgubi iz vida sve ostale.
Ukratko ću navesti svaku kognitivnu funkciju i što se može očekivati kad je ona dominantna (dominantna funkcija je ona koja je prvi korak u kognitivnom procesu). U zagradama je uobičajena kratica naziva funkcije (kakva se koristi u engleskom jeziku).
Ekstravertirana intuicija (Ne)
To je način percepcije u kojem se primjećuju i istražuju obrasci povezanosti među informacijama iz vanjskog svijeta. Na temelju postojećih informacija stvaraju se nove informacije i ideje, zamisli za budućnost. Um koji primarno koristi Ne je maštovit, kreativan i stvaralački – primjećuje i opisuje načine na koji se stvari i informacije mogu preoblikovati i poboljšati, te mnogostruke mogućnosti.
Ova funkcija je dominantna kod osobnosti s kombinacijom E, N i P (ekstraverzija, intuicija, percepcija), neovisno o preferenciji za F (osjećaje) ili T (razmišljanje).
Introvertirana intuicija (Ni)
Slična je ekstravertiranoj intuiciji, ali se primarno odvija na podsvjesnoj razini u odnosu na svjesnu. Ni funkcija usmjerena je na povezivanje informacija kako bi se otkrilo ono što nedostaje ili ono što je ipod površine, odnosno prepoznavanje nevidljivih obrazaca, značenja, uzroka i posljedica, te budućih mogućnosti. Ni percipira danu situaciju kroz brojne moguće perspektive, umjesto da se usmjeri samo na jednu. Um koji primarno koristi Ni dolazi do informacija kroz uvide koji izranjaju iz podsvijesti, te takve osobe često imaju poteškoća objasniti svoje zaključke drugima. Dojmovi o budućnim mogućnostima daju takvoj osobi poticaj na akciju.
Ova funkcija je dominantna kod osobnosti s kombinacijom I, N i J (introverzija, intuicija, prosuđivanje), neovisno o preferenciji za F (osjećaje) ili T (razmišljanje).
Ekstravertirano senzorno iskustvo (Se)
Percipira objektivnu realnost onakvu kakva jest u sadašnjosti. Doživljava vanjski svijet u bogatim detaljima. Aktivnosti u fizičkom svijetu su posebno stimulativne. Osoba sa dominantnom Se funkcijom uživa u “ovdje i sada”, u interakciji s prisutnim ljudima, stvarima i situacijama. Primjećuje promjene i mogućnosti za akciju.
Ova funkcija je dominantna kod osobnosti s kombinacijom E, S i P (ekstraverzija, senzorno iskustvo, percepcija), neovisno o preferenciji za F (osjećaje) ili T (razmišljanje).
Introvertirano senzorno iskustvo (Si)
Povezano je sa sjećanjima i traženjem informacija u sjećanju, učenjem iz prošlosti. Vanjska stimulacija potiče živa sjećanja. Osoba s dominantnim Si usmjerena je na unutarnju “riznicu” prikupljenog znanja, informacija i osjećaja stvorenih kroz iskustvo te je posebno sklona interpretaciji sadašnjih događaja po uzoru na prošlost. Takvoj osobi je važna doslijednost, pouzdanost i tradicija. Može se opirati promjeni i nepoznatome.
Ova funkcija je dominantna kod osobnosti s kombinacijom I, S i J (introverzija, senzorno iskustvo, prosuđivanje), neovisno o preferenciji za F (osjećaje) ili T (razmišljanje).
Ekstravertirano razmišljanje (Te)
Usmjereno je na organizaciju, strukturu i učinkovitost u vanjskom svijetu. Osobe s dominantnom Te funkcijom imaju snažan poriv za stvaranjem strategija, izvršavanjem planova, rješavanjem problema, primjenom ideja u stvarnosti. Zadovoljstvo se postiže kroz objektivnu učinkovitost, ponekad i na račun vlastitih ili tuđih emocionalnih potreba. U komunikaciji takva osoba primarno koristi logične argumente i primjećuje kad oni nedostaju. Osoba prihvaća tuđe argumente ako su logični i po mogućnosti znanstveno dokazani.
Ova funkcija je dominantna kod osobnosti s kombinacijom E, T i J (ekstraverzija, razmišljanje, prosuđivanje), neovisno o preferenciji za N (intuiciju) ili S (senzorno iskustvo).
Introvertirano razmišljanje (Ti)
Traži logiku u stvarima, analizira i kategorizira svijet oko sebe. Želi znati kako stvari funkcioniraju. Voli rješavati intelektualne probleme. Primjećuje detalje te što se uklapa ili odskače od određenog modela razmišljanja. Tuđe mišljenje, bez obzira koliko stručno i smisleno, se može odbaciti ako se ne uklapa u unutarnju logiku.
Ova funkcija je dominantna kod osobnosti s kombinacijom I, T i P (introverzija, razmišljanje, percepcija), neovisno o preferenciji za N (intuiciju) ili S (senzorno iskustvo).
Ekstravertirano osjećanje (Fe)
Usmjereno je na nalaženje sklada u međuljudskim odnosima. Važna je povezanost i komunikacija s drugim živim bićima, zajedništvo i suradnja. Ljudi kojima je ova funkcija dominantna obično su skrbni i suosjećajni prema drugima, puni humanističkih ideala. Osjetljivi su na emocije drugih ljudi i nastoje ugoditi drugima. Često će izbjegavati konflikt. Kritiku i neslaganje mogu doživjeti vrlo osobno. Mogu biti konformisti ili poticati na konformizam.
Ova funkcija je dominantna kod osobnosti s kombinacijom E, F i J (ekstraverzija, osjećanje, prosuđivanje), neovisno o preferenciji za N (intuiciju) ili S (senzorno iskustvo).
Introvertirano osjećanje (Fi)
Ako je ova funkcija dominantna, osobi su važne njezine unutarnje vrijednosti i uvjerenja. Traži unutarnji sklad, etiku i autentičnost. Otvorena je za vlastite emocije i unutarnje procese. Do zaključaka dolazi na temelju osjećaja. Važan je osjećaj osobne jedinstvenosti i individualnosti. Osoba može biti zatvorena za tuđe vrijednosti ili je one mogu vrijeđati. Može imati krute ideje o dobrom i lošem. Obično dobro prepoznaje tuđe osjećaje i da li su izrazi osjećaja autentični ili ne.
Ova funkcija je dominantna kod osobnosti s kombinacijom I, F i P (introverzija, osjećanje, percepcija), neovisno o preferenciji za N (intuiciju) ili S (senzorno iskustvo).
S dominantnom funkcijom dobro se okvirno upoznati čisto da vidite koje su vam prednosti i potencijalne mane. A sad prelazimo na zanimljiviji dio priče – inferiornu funkciju.
