Naši mozgovi žive u prošlosti
Možda ste primijetili da mnogi ljudi postaju “čangrizavi” s godinama – možda ste i sami s vremenom postali sve skloniji ljutnji i osuđivanju? Možda imate osjećaj da je život bio bolji, a ljudi pristojniji i ljubazniji, kad ste vi bili mladi?
Svakog dana i svakog trenutka, naši mozgovi pregledavaju naše okruženje, te (nesvjesno) pretražuju sva naša sjećanja kako bi ih usporedili s trenutnim događanjima. To je važan mehanizam preživljavanja koji nam pomaže da reagiramo na događaje čim brže i učinkovitije. Bez toga, bili bismo poput male djece cijelo vrijeme. Međutim, kao i kod većine drugih aspekata života, osim prednosti postoje i nedostaci. Kao rezultat tog stalnog procesa pretraživanja sjećanja, većina naših emocija odražava našu prošlost, a ne samo sadašnjost.
Što se događa ako ste u vezi, ili ako ste roditelj s djecom, a većina vaših emocija je reakcija na prošlost umjesto sadašnjosti? Posljedice možete vidjeti posvuda, u razrušenim brakovima, roditeljima otuđenima od djece, besmislenim svađama, zločinima, pa i ratovima.
Fokus na neugodno
Jedan od aspekata ovog mehanizma preživljavanja je da imamo urođenu naviku tražiti i primjećivati znakove opasnosti u svojoj okolini – bilo što što bi moglo ugroziti naša fizička tijela, emocije, uvjerenja i društveni položaj – te uglavnom ignorirati informacije koje ne predstavljaju prijetnju. Isto tako, i u nesvjesnom pretraživanju svojih sjećanja, tražit ćemo u prvom redu ona neugodna i prijeteća, radije nego ugodna ili neutralna.
Što ste stariji, to više neugodnih sjećanja nosite u sebi. Štoviše, tokom svakodnevnih situacija, možete reagirati ne samo na jedno ili dva takva sjećanja, nego na njihovu nagomilanu masu. Većina bračnih parova ili dugogodišnjih životnih partnera prije ili kasnije počne reagirati na dijelove ponašanja onoga drugoga na načine koji odražavaju ne samo sva neugodna sjećanja iz njihovog zajedničkog života, nego i slična očekivanja za budućnost.
Dobro je ovdje spomenuti da je uobičajen ljudski mehanizam tražiti potencijalne opasnosti i u svojoj budućnosti, ne samo sadašnjosti. Predvidjeti probleme, prepoznati moguće buduće opasnosti, pripremiti se na njih i naći načine da se nosimo s njima, bilo je životno važno u opasnoj okolini u kojoj smo se razvijali kao vrsta.
Možda se sjećate svojeg djetinjstva s nostalgijom, osjećajem da je bilo sretnije nego što realno jest bilo, te uvjerenjem da su ljudi tada bili bolji, iskreniji i ljubazniji. U stvarnosti, kao dijete ili mlada osoba, jednostavno ste imali manje neugodnih iskustava iza sebe, te ste tako teže mogli prepoznati i biti svjesni nezdravog ponašanja ljudi oko sebe. Također ste teže mogli imati u vidu sve moguće posljedice nezdravog ponašanja. Kako stječemo iskustvo, naše razumijevanje složenih uzroka i posljedica postaje sve bolje, te ćemo tako sve lakše prepoznavati potencijalne prijetnje i reagirati na njih. To može s vremenom voditi do stvaranja navike osuđivanja i razdražljivosti.
Razuman pristup
Kad se radi o ovakvim aspektima naše prirode, ljudi se ponekad žele osjećati drugačijima od drugih i dokazati se naprednijima i boljima. Tada mogu pokušati suspregnuti takve instinkte, pa i uvjeriti sami sebe da su se izdigli iznad njih. Takav stav povećava vjerojatnost licemjerja i nedostatka integriteta. Činjenica je, ne možete samo tako izmijeniti svoje biološko naslijeđe i neurološku strukturu. Ljudski mozak je razvio te strategije zbog životno važnih potreba. To se neće izmijeniti samo zato što to možda želimo.
Slično je s predrasudama prema grupama ljudi, na primjer drugim rasama, drugačijoj seksualnoj orijentaciji, drugim religijama i suprotnom spolu. Razvrstavanje ljudi u kategorije još je jedna od strategija našeg mozga pomoću koje se on trudi pojednostaviti predviđanje budućih mogućnosti i pripremiti se za opasnosti. To ne možemo izmijeniti racionalnom odlukom, a pretvaranje da nemamo takvih poriva ne pomaže. Rješenje je u trajnom vježbanju svjesnosti, odgovornosti, te u pažljivom ispravljanju svojih misli kroz podsjećanje sebe na mnoge druge moguće perspektive.
Vezani članci:
Kako očuvati unutarnju toplinu
Integritet i dvostruki kriteriji
