Dok učimo prepoznavati emocije koje potječu iz djetinjstva, emocionalne tradicije naših obitelji i njihove posljedice, te kako ih iscijeliti i izmijeniti, važno je da ne ignoriramo niti biološke aspekte našeg svakodnevnog ponašanja.
Ako nismo svjesni na što nas nastoji navesti naše biološko naslijeđe, možemo te porive racionalizirati i opravdavati, nalazeći načine da ih slijedimo unatoč idealima za koje tvrdimo da su nam najvažniji. Praktički svaki društveni sustav u povijesti, temeljen na novim, humanističkim idealima, propao je ili je ubrzo korumpiran upravo zbog takvog ponašanja: religije, komunizam i socijalizam, demokracija, New age… svi su ti sustavi skupili sljedbenike na temelju obećavajućih, pozitivnih ideala, te zatim postali sredstvo manipulacije i igara moći jer su njihovi sljedbenici pristali da ih vode dominantne, sebične osobe. Bez informiranosti i znanja kako prepoznati što se događa, šira populacija će i dalje generirati i slijediti sebičnu, beskrupuloznu vlast, bez obzira na kakve ideale se ta vlast pozivala.
Malo o evoluciji
Naša se vrsta, kao i sve druge, milijunima godina razvijala u okolini u kojoj je najvažniji, a nimalo lagan zadatak, bio preživjeti da bi se što uspješnije razmnožili. Iz čisto biološke perspektive, sve je drugo nebitno – osobna sreća, moral, emocije, empatija – do te mjere da je zadivljujuće i ohrabrujuće vidjeti koliko su se mnogi ljudi, samo uz pomoć edukacije i svjesnosti, ipak već izdigli iznad toga. No još uvijek je potrebno mnogo posla.
Prirodna ravnoteža zahtjeva predatore koji ograničavaju iscrpljivanje pojedinih resursa, postojanje predatora zahtijeva da se svaka vrsta i pojedinac bori da osigura što više, što zdravijeg i sposobnijeg potomstva, a to vodi međusobnoj kompeticiji i borbi za dokazivanje, ne samo među pojedincima nego i među skupinama i zajednicama. To je s jedne strane omogućilo da dođemo do stupnja svjesnosti, inteligencije i kreativnosti na kojemu smo sada, a s druge strane upravo doprinosi nepromišljenom razbacivanju resursima i nebrizi za budućnost koja bi nas kao vrstu mogla koštati glave. Ne planiram sada nastaviti s mizantropičnim kritiziranjem ljudske prirode – bilo koja životinja razvijena u istim uvjetima, tj, na Zemlji, na našem bi stupnju inteligencije i tehnološkog razvoja činila isto.
Poriv za moći i dominacijom kako bi se privuklo što više, što kvalitetnijih seksualnih partnera radi uspješnog razmnožavanja duboko je integriran u društvo i pokazuje se na svakom koraku, na sve ekstremnije i manipulativnije načine, kako oni manje ekstremni i manje manipulativni postaju uobičajeni i time nedovoljni za isticanje. Slično je i s biranjem impulzivnih, nametljivih i samopouzdanih vođa kakve je većina ljudskih zajednica kroz povijest birala radi kompeticije sa susjednim plemenima i narodima. No ono što je funkcioniralo u prošlosti kad je za opstanak vrste bilo nužno razmnožavanje, ne samo da nam šteti nego nas dovodi u jasnu i direktnu opasnost sada kad je za opstanak vrste nužno razmišljanje unaprijed, predviđanje dugoročnih posljedica i suradnja. Materijalno zgrtanje više nije održivo i, uz prenapučenost i nebrigu o okolišu, može uskoro dovesti do ratova i masovne gladi, kako se resursi jedan za drugim iscrpljuju.
Revolucija budućnosti
Revolucija koju trebamo učiniti nije samo socijalna, nego i biološka – prestati birati seksualne partnere i političke vođe na temelju njihove sposobnosti zgrtanja i dominiranja i početi ih birati na temelju njihove sposobnosti za suradnju, odgovornost i empatiju. Kad bi većina ljudi birala osobe s takvim kvalitetama kao suroditelje svoje djece, to bi se polako odrazilo i u ljudskom genetskom naslijeđu. Ako to ne učinimo vrlo brzo sami, bit ćemo prisiljeni to učiniti na temelju globalnih bolnih iskustava.
No, da bi to bilo moguće, moramo izaći na kraj s nekima od vlastitih poriva. Neki znanstvenici spekuliraju da se čak i naša sposobnost logičkog razmišljanja i argumentirane rasprave razvila kao sredstvo osiguravanja socijalne dominacije, a ne osobnog napretka kroz učenje novih informacija. To je, primjerice, vidljivo na forumima, gdje se gotovo svaka, bez obzira koliko benigna rasprava, ubrzo razvije u borbu za moć i dominaciju, neovisno o argumentima. Preporučujem također ovaj zanimljiv članak: 5 Logical Fallacies That Make You Wrong More Than You Think.
Stvaranje ravnoteže
Ponekad se čini da ljudska evolucija treba jedan dio populacije koji će biti nasilan i izrabljivački, kako bi ostatak populacije napredovao učeći prepoznavati različite oblike nasilja i manipulacije i boreći se protiv njih. No kao krajnji rezultat, evolucija nas sve više tjera prema razvoju svjesnosti i suradnje, u čemu je današnje vrijeme jedan od prijelomnih trenutaka. Premda je evolucija u svojoj biti princip sebičnosti i borbe, kao da nas na kraju tjera sve više prema razvoju nesebičnosti i suradnje, što je zadivljujuća igra između naizgled pozitivnog i naizgled negativnog.
Duhovni pristupi često ignoriraju ovu činjenicu i pripisuju sebične porive zloj prirodi ili egu, koji se prema mnogima od tih filozofija može i treba izbrisati razvojem duhovnosti. No, to često vodi potiskivanju umjesto svjesnosti, kontroli umjesto razumijevanju, te mržnji prema sebi ili licemjerju umjesto nalaženju zdrave ravnoteže.
Svoje biološke porive ne možete izbrisati, ali se možete daleko lakše nositi s njima ako riješite svoje emocionalne obrasce i nezrele emocije. Prema mom iskustvu u radu s ljudima, potisnute emocije iz djetinjstva su intenzivnije i imaju mnogo jači utjecaj nego biologija sama po sebi. Emocionalno zrela osoba odgojena u zdravoj, uravnoteženoj obitelji neće imati pretjeranih problema sa svojim biološkim porivima, odnosno naći će zdravije načine kako da ih usmjeri. Neka ljudska društva, doduše obično manja i često relativno izolirana, stvorila su kulture mira, suradnje i tolerancije. Kako bi bilo da se počnemo u tome natjecati i kroz to dokazivati?
Dakle, što više riješite dječji samoprezir i osjećaj manje vrijednosti, to ćete manje imati potrebu slijediti porive za samodokazivanjem i sebičnošću. Moći ćete reći, “ah, to je samo biologija” i, ako ništa drugo, usmjeriti ih u nešto konstruktivno. Moći ćete prepoznati poriv da slijedite (ili volite) nekoga tko se čini moćan i dominantan, te razumjeti da to ne znači nužno i da je sposoban i emocionalno zdrav. Moći ćete naći ispunjenje iznutra umjesto izvana. Učite svemu tome i svoju djecu – to je presudno.
Vezani članci:
