Izbjegavanje iskustava
Jeste li skloni šutnji onda kada bi se trebali zauzeti za sebe? Izbjegavate li iskušati nešto novo iz straha da ćete izgledati glupo pred drugima? Možda čak izbjegavate izraziti ljubav svojoj obitelji iz straha od emocionalne “slabosti”?
Izbjegavanje suočavanja s boli može ljude učiniti plitkima. Tada možemo izbjegavati iskustva, pogotovo ako su nam nova ili pomalo riskantna. Sa svakim iskustvom koje izbjegnemo, smanjujemo mogućnost učenja i stjecanja mudrosti, kao i osjećaj punine života.
Ako se ne želimo suočiti s boli, tražit ćemo instant rješenja za naše emocionalne probleme i probleme u odnosima. Možemo vjerovati manipulativnim obećanjima koja nude magične rezultate bez truda, i tako uzalud trošiti goleme količine novca, vremena i energije. Nećemo biti voljni učiti, suočavati se s izazovima i rasti korak po korak.
Takva “magična” rješenja nisu poput uzimanja aspirina zbog kratkotrajne glavobolje. Ona su mnogo više nalik na uzimanje analgetika da bi se izbjegla zubobolja: što više ignoriramo bol, to problem postaje gori.
Neki ljudi mogu čak izbjegavati i suosjećanje s drugima, jer suosjećanje je ponekad bolno. To može voditi licemjerju, okrivljavanju žrtve i sebičnosti.
Nespremnost da se suočimo s boli može nas navesti da pokušavamo pretjerano kontrolirati svoje živote, pa i vanjske okolnosti ili druge ljude. Možda ćemo biti netolerantni prema vlastitim i tuđim “greškama”. Možda ćemo pokušavati manipulirati drugim ljudima kako bi izbjegli jasno izražavanje. Ironično, nastojanje da se izbjegne bol može izazvati puno više boli i za druge i za nas same (kao na primjer ljudi koji napuštaju ili povređuju druge kako bi izbjegli sami biti napušteni ili povrijeđeni).
Uzroci
Izbjegavanje boli može imati različite uzroke. Možda ste u djetinjstvu iskusili toliko boli da ste blokirali vlastite emocije jer se u to vrijeme niste mogli nositi s njima. Dijelovi vas mogu biti nesvjesni činjenice da niste više dijete i da vas takve emocije teško mogu preplaviti kao što bi mogle da ste malo dijete.
Možda vam je vaša obitelj davala primjer izbjegavanja boli, bilo kroz pretvaranje da je sve u redu kad nije bilo, ili kroz prezaštićivanje i odgovaranje od suočavanja s izazovima. Ako djeca primijete da se roditelji boje suočavanja s emocionalnom boli, ta bol postaje mnogo moćnija u njihovoj mašti nego što je u stvarnosti.
U patrijarhalnim zemljama, obiteljima i karakterima, emocije se općenito smatraju slabošću, a pogotovo one bolne. Možda imate osjećaj da je samo ljutnja dozvoljena od neugodnih emocija, a sve ostale bi mogle značiti poniženje – čak i neke od ugodnih emocija. Ironično da se na taj način u biti strah smatra snagom.
Strah od pogreške
Možda se bojite pogrešaka i kazne. Zamišljena kazna može se činiti gora nego bol koju već poznajete. Neki ljudi mogu izbjegavati čak i promjenu na bolje, čak i ako plaćaju visoku cijenu za takvo ponašanje (npr. kroz toksične odnose, svađe, ljutnju…). Podsvjesno, takva osoba može osjećati da, ako pokuša nešto novo, može se dogoditi da pogriješi – a greške su u njezinom umu neoprostive i stvaraju osjećaj “Ja sam loša osoba!”
Takva uvjerenja se uče u djetinjstvu i nose na dubokoj, instinktivnoj razini. Mogu biti očito nerealistična; mogu uzrokovati očitu patnju nama i ljudima oko nas. No ako smo uvjetovani da izbjegavamo greške, to se može doimati kao posthipnotička sugestija: ne znamo zašto to činimo, ali možemo se osjećati nemoćni da se opremo takvim porivima. Na neki način, to i jesu posthipnotičke sugestije; dječja dob je stanje prijemljivosti i emocionalne otvorenosti, u kojoj još nema racionalnih filtera koji bi spriječili da se naučene ideje pohrane u podsvijest.
Motivacija i hrabrost
S druge strane, bol nas ponekad može motivirati više nego išta drugo. Može nam pomoći da bolje razumijemo druge ljude. Može nam pomoći da shvatimo što nam je uistinu važno. Tuga nas može motivirati da potražimo ono što nam nedostaje u životu. Čak i krivnja ili sram znače da ste naučili lekciju i da ćete drugi put znati bolje. Napredak je gotovo nemoguć bez nešto boli. Kad si dozvolite da osjetite bol, vjerojatno ćete otkriti da je ona mnogo podnošljivija nego što ste mislili da jest.
Ako možete podržati sami sebe dok prolazite kroz bol, gradite odnos sa sobom koji vas može pronijeti kroz mnoge izazove i može vam dati hrabrost da se suočite s rizicima. Ako ste voljni preuzeti emocionalne rizike, možete se otvoriti iskustvima koja mogu vaš život učiniti vrijednim življenja. Možete završiti “na vrhu svijeta” umjesto skrivajući se u spilji.
Pročitajte i:
Kako emocionalnu bol pretvoriti u životnu strast i inspiraciju
Unutarnji problemi i izvanjska rješenja
