Kako prestati kontrolirati sve oko sebe?

Pitanje: Kako prestati kontrolirati sve oko sebe? Želim prestati biti “kontrol frik”, ali ne znam odakle početi. Stvara mi stres kada stvari nisu točno onakve kakve mislim da bi trebale biti. To je naporno i uzrokuje mi svađe s obitelji. Imate li savjet?

Odgovor:

Iz mog iskustva, potreba da kontrolirate svoju okolinu i ljude oko sebe najčešće potječe iz djetinjstva:

DIJETE U ULOZI RODITELJA (PARENTIFICIRANA DJECA)

Najčešće je takva osoba bila “parentificirana” (gurnuta u ulogu roditelja) još dok je bila malo dijete. To znači da su se jedna ili više odraslih osoba u njezinoj blizini ponašali nezrelo, bili potrebiti ili nepredvidljivi. Direktno ili indirektno, mogli su kod djeteta izazvati osjećaj da bi ono trebalo preuzeti odgovornost i upravljati situacijom.

Možete zamisliti (a možda ste i doživjeli) koliko zastrašujuće to može biti za dijete. Po prirodi, dijete bi trebalo biti zaštićeno, vođeno i podučavano kako se nositi s izazovima od strane odraslih. Umjesto toga, parentificirano dijete je gurnuto u ulogu pomagača, pa čak i zaštitnika, s malo iskustva, moći ili autoriteta da to učinkovito čini.

Mala djeca razmišljaju u jednostavnim, generaliziranim okvirima. Nemaju razvijen osjećaj za nijanse ili složenost situacije. Još ne mogu razlučiti što je bitno, a što nebitno; što može imati ozbiljne posljedice, a što vjerojatno neće. Za dijete je sve važno, intenzivno i apsolutno — sve ili ništa. Dijete u ulozi roditelja često osjeća: ili imam sve pod kontrolom, ili će se sve raspasti i nešto strašno će se dogoditi.

Gubitak kontrole (koji, naravno, dijete u ulozi roditelja često doživljava unatoč njegovim naporima) može donijeti osjećaj krivnje, manje vrijednosti i gotovo smrtnog straha od gubitka roditelja ili cijele obitelji. Također, može rezultirati time da dijete bude kritizirano ili emocionalno odbačeno sa strane jednog ili više članova obitelji. Ta iskustva oblikuju djetetov mentalni i emocionalni razvoj, utječući na njegova očekivanja od svijeta i ljudi.

Čak i kao odrasli, takvi ljudi obično i dalje osjećaju da, ako nemaju kontrolu nad svojom okolinom, može uslijediti katastrofa i osjećaj odbačenosti. Osoba koja nije mogla vjerovati svojim roditeljima da će biti pouzdani, često osjeća nedostatak povjerenja prema drugim važnim osobama. Ironično, ponašanje koje je nekada održavalo odnose i relativan mir, sada može dovesti do svađa i odbacivanja.

RODITELJSKI UZORI

Ljudi čiji su roditelji bili vrlo kritični i kontrolirajući mogu usvojiti takvo ponašanje kao potpuno normalno i očekivano. Oni mogu percipirati svoje kontrolirajuće ponašanje kao izraz ljubavi i brige.

Budući da su kontrolirajući roditelji često vođeni strahom, dijete može apsorbirati taj strah i stvoriti uvjerenje da je svijet opasno, nepredvidljivo mjesto. Za malu djecu, strah njihovih roditelja često ima puno veći utjecaj nego njihov vlastiti, oblikujući njihov pogled na svijet i način na koji s njim komuniciraju.

TRAUMA, ZLOSTAVLJANJE ILI ZANEMARIVANJE

U situacijama traume i zlostavljanja, djeca (kao i odrasli) mogu se osjećati potpuno nemoćno, izgubljeno i preplavljeno. Mogu iskušavati različite reakcije kako bi se nosila s tom situacijom i usvojiti one koji se pokažu najučinkovitijima. Ako osjete da im pokušaji kontrole nad okolinom daju najbolje rezultate, usvojit će to ponašanje kao zaštitu od tjeskobe i nemoći. Kao i u prethodnim slučajevima, mogu se također osjećati previše odgovornima za sve oko sebe.

Zanemareno dijete može preuzeti previše odgovornosti pokušavajući dokazati svoju vrijednost. Također, može otkriti da kontroliranjem ljudi i okolnosti dobiva barem malo pažnje i odobravanja. Što se više takvih iskustava ponavlja, to će obrazac ponašanja postati stabilniji i prenijeti se u odraslu dob.

NASLIJEĐENE KARAKTERISTIKE

Tjeskoba (anksioznost) i opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) mogu imati biološke korijene. Traumatična iskustva u prošlim generacijama mogla su dovesti do promjena u DNK koje su se prenijele na potomke pogođenih ljudi. Ipak, obično je okolina ta koja aktivira i oblikuje razvoj našeg genetskog potencijala.

KAKO PRESTATI KONTROLIRATI?

Dakle, kako prestati biti “kontrol frik”? U prvom redu, temeljem gore navedenih informacija, počnite prepoznavati svoje emocije i identificirati odakle dolaze. Zapitajte se: Što se zapravo bojim da će se dogoditi ako se ne umiješam? Zašto ne vjerujem drugima da će se snaći? Iz koje životne dobi potječe taj strah? Na što me to podsjeća? Kojih se emocija zapravo bojim? Kako pristupiti tim emocijama na drugačiji način?

Drugo, podsjetite se da više niste dijete prepušteno na milost i nemilost drugima. Ako se dogodi ono čega se bojite — recimo, zakasnite ili vaše dijete “zaradi” ogrebotinu — je li to stvarno toliko strašno? Kako možete riješiti tu situaciju ako se dogodi? Koliko je vjerojatno da će se to stvarno dogoditi? Dok su neke stvari vrijedne sprječavanja, mnoge sitnice zapravo nisu toliko bitne koliko mislimo ili su malo vjerojatne. Podsjetite se da, ako riskirate udaljavanje važnih ljudi zbog takvih stvari, vjerojatno nije vrijedno toga.

Treće, vježbajte otpuštanje kontrole u malim koracima. Koje biste sitne, podnošljive neugodnosti mogli dopustiti bez osjećaja preplavljenosti? (Naravno, nemojte ići u krajnosti ili ignorirati zdrav razum.) Možda pokušajte ne očistiti svaki mali nered odmah, dopustiti djetetu da razbije igračku ili zakasniti 5 minuta na sastanak. Ako se ništa loše ne dogodi, prepoznajte to i uživajte u olakšanju. Ako se dogodi nešto blago neugodno, dopustite sebi da osjetite emocije bez panike. Ponovno, razmislite odakle te emocije dolaze i budite ljubazni prema sebi dok ih procesuirate. Možda otkrijete da nije tako teško nositi se s tim kao što ste zamišljali.

Četvrto, kada vas nešto stvarno previše muči, ali znate da je to sitnica, izrazite svoje zahtjeve prema drugima obzirno i s poštovanjem, umjesto da okrivljavate ili zahtijevate. Na primjer: “Znam da zapravo nije bitno ako malo zakasnimo, ali iz nekog razloga to mi stvarno smeta. Možeš li mi učiniti uslugu i požuriti?” Preuzimanje odgovornosti za vlastite osjećaje, umjesto tvrdnje da ste u pravu, a drugi u krivu, ima puno bolji učinak na odnose.

Na kraju, budite svjesni i da neki ljudi etiketiraju druge kao “kontrol freakove” zbog vlastite sebičnosti ili narcisoidnosti, jer ne žele surađivati i biti obzirni. Prepoznajte razliku. Pronađite svoj unutarnji osjećaj ravnoteže. Prepoznajte što vam je zaista važno i zašto. Ako osjećate da vas netko manipulira ili emocionalno ucjenjuje, a niste sigurni tko je u pravu, zatražite savjet od osoba koje smatrate zdravima i zrelima.

Ako želite dublje istražiti i raditi na rješavanju svojih programa iz djetinjstva, razmislite o našoj usluzi online coachinga.

Preporučeni članci:

Kako prevladati strah od pogreške

Emocionalna ucjena

Roditeljstvo, kontrola i krivnja

Svi članci

Individualni rad