Mnogi ljudi su nesvjesni vlastite samosabotaže. No razmislite: jeste li ikada bili pri završetku važnog projekta, pa iznenada izgubili energiju i volju da ga dovršite? Jeste li ikada odgurnuli od sebe obećavajući odnos (bilo koje vrste)? Jeste li skloni odugovlačenju? Birate li često kratkotrajne užitke na štetu vlastite dugoročne dobrobiti? Kada razmišljate ili čujete o nekoj zanimljivoj prilici, da li je ubrzo odbacite, možda uz nejasan osjećaj nelagode u tijelu ili misao: “To bi možda moglo uspjeti nekome drugome, ali ne i meni”? Preuzimate li previše nebitnih zadataka ili usluga za druge, na štetu svojih vlastitih ciljeva? Sve to i više može biti odraz nesvjesne samosabotaže.
Zašto bi ljudi to radili sami sebi? Površno gledano, lako je pripisati samosabotažu lijenosti, distrakcijama ili jednostavnom nedostatku motivacije. No, iza takvog ponašanja krije se mnogo više nego što se na prvi pogled čini.
Većina ljudi, većinu vremena, koristi dio svoje energije za potiskivanje bolnih emocija i toksičnih uvjerenja koja su preuzeli kao djeca. Kad izbjegavamo izazove, lakše je zadržati te emocije potisnutima. Međutim, čim krenemo prema promjeni, čim se ozbiljno suočimo s izazovom, razni strahovi i druge nezdrave emocije mogu se “probuditi” i narušiti našu emocionalnu ravnotežu. Zato mnogi ljudi nesvjesno radije ostaju u statusu quo.
Uzroci samosabotaže
Možda ste već pogodili da većina nesvjesne samosabotaže proizlazi iz obiteljskih utjecaja i dječjih utisaka. Pogledajmo pobliže neke od njih:
Nedostatak ljubavi prema sebi
Ako u biti ne volimo sebe, zašto bismo se trudili poboljšati svoj život? Duboko u nama može postojati suptilno uvjerenje da to zapravo ni ne zaslužujemo. Sjetite se koliko vas motivira pomoći nekome koga volite. Osjećate li sličnu motivaciju da pomognete i sebi? Ako ne, vjerojatno se ne volite dovoljno. Nažalost, često upravo empatična i kooperativna djeca najviše žrtvuju svoju ljubav prema sebi kako bi se prilagodila nezdravim obiteljskim utjecajima. Paradoksalno, što manje osjećate ljubavi prema sebi, to je vjerojatnije da je zaslužujete.
Strah od uspjeha
Neki ljudi strahuju da bi njihov uspjeh mogao izazvati zavist drugih, donijeti nove obaveze i odgovornosti, ili previše pažnje i izloženosti. Možda se boje reći “ne” očekivanjima drugih ili emocionalnim ucjenama. Ili misle: “Ako uspijem, ljudi će me manje voljeti!” Mogu se bojati tračeva, zlobe ili gubitka odnosa. Takvim osobama očuvanje važnih odnosa može biti važnije od drugih oblika uspjeha. Mnogi ljudi nisu svjesni ove vrste samosabotaže.
Krivnja
Na sličan, ali suptilniji način, neki ljudi mogu osjećati da ne bi smjeli biti sretniji ili uspješniji od članova svoje obitelji. Na primjer, je li u redu biti sretniji od vaše majke ili obrazovaniji od braće i sestara? Postići nešto o čemu je vaš otac sanjao, ali nije uspio? Zdravi roditelji žele bolji život za svoju djecu, ali nisu svi roditelji zdravi.
Neki ljudi osjećaju da bi trebali “praviti društvo” jednom ili oba roditelja u njihovoj nesreći. Neki moji klijenti su prepoznali: “Ako ostvarim svoje ciljeve, osjećat ću se kao da sam napustila svoju obitelj!” Čak i ako to nije realistično, takvi utisci iz djetinjstva mogu dovesti do samosabotaže.
Strah od grešaka ili neuspjeha
Previše djece je izloženo posramljivanju i kriticizmu čak i zbog sitnih grešaka i neuspjeha. Tako nemaju priliku razviti stav da je i to dio procesa učenja. Ako ste naučeni osjećati duboki sram zbog neuspjeha, možda vam se čini lakše uopće ne pokušati.
Toksična uvjerenja
Upoznala sam mnoge inteligentne ljude koji su vjerovali da su pomalo glupi, kao i mnogo divnih osoba koje su vjerovale da nešto s njima nije u redu. Neki ljudi (posebno žene u određenim kulturama) su odgajani da vjeruju da njihovi interesi i ambicije nisu važni, da bi trebali služiti drugima. Toksična uvjerenja kao što su “ljudi su loši” ili “ne smijem tražiti pomoć” također mogu voditi samosabotaži. Nezdrave obitelji mogu nesvjesno, a ponekad i namjerno, usaditi takva uvjerenja djeci.
Strah od promjene
Strah od promjene ponekad je biološko naslijeđe. Može učiniti da ljudi odbijaju nove tehnologije ili se drže besmislenih, zastarjelih tradicija. Djeca također razvijaju različite “strategije preživljavanja” prilagođavajući se svom ranom obiteljskom okruženju. Odrasla djeca nezdravih roditelja mogu se bojati napustiti navike i uvjerenja koja su im nekoć pomagala da se prilagode svojoj obitelji.
Konflikt identiteta
Jesu li vaši roditelji bili vrlo različiti karakteri? Jesu li se često svađali? Jesu li očekivali da stanete na njihovu stranu ili igrate različite uloge za svakog od njih? Ako je tako, možda nikada niste imali priliku razviti unutarnju ravnotežu i sklad, što vam otežava donošenje odluka. Možda vaš život izgleda kao kontinuirani unutarnji sukob. Samosabotaža je prirodan rezultat takve unutarnje borbe.
Kako se riješiti samosabotaže?
Sad kad možda imate jasniji uvid u razloge samosabotaže, istražimo što možete učiniti u vezi toga.
1. Svjesnost. Što ste svjesniji svog unutarnjeg dijaloga i emocija, to ćete više prepoznavati suptilne porive za samosabotažom i njihove uzroke. Znanje o tome što se događa olakšava da se oduprete tim nagonima.
2. Ljubav prema sebi. Zdrava ljubav prema sebi nije niti arogancija niti traženje pažnje, nego omogućuje motiviranje i tješenje sebe u trenucima frustracije. Potrebno je kontinuirano vježbati ljubav prema sebi. Primijetite unutarnje zapreke, poput toksičnih uvjerenja ili samoprezira, kada vježbate ljubav prema sebi. Podsjetite se, te su zapreke bile strategije preživljavanja u vašem djetinjstvu, ali sada više nisu korisne. Ako osjećate realističnu krivnju zbog nečega, možda vam može pomoći članak “Kako doista oprostiti i zaslužiti oprost?“
3. Mali koraci. Promjena je lakša i održivija ako se ne događa prebrzo. Usporavanje ne znači nužno odgađanje; pomaže vam da se postepeno prilagodite, čime smanjujete samosabotažu.
4. Širite svoju zonu komfora. Nastojte svakodnevno učiniti barem jednu malu stvar koja provocira vaše strahove, osjećaj krivnje ili toksična uvjerenja. (Unutar granica razuma, naravno.) Promatrajte svoje emocionalne reakcije. Prihvatite nelagodu i dišite kroz nju. Prepoznajte da ti osjećaji potječu iz prošlosti i nisu niti realistični niti opasni koliko se čine. Tješite svoje unutarnje dijete kada je to potrebno. Vježbajte pozitivan unutarnji dijalog i pohvalite se za svaki izazov s kojim se suočite —čak i ako to niste savršeno odradili. Tako ćete smanjiti strah od promjene i nelagode.
5. Izgradite nove navike. Iako same dobre navike neće promijeniti emocionalne programe iz djetinjstva, one su ipak važne za postizanje vaših ciljeva. Preporučujem knjigu *Moć navike* Charlesa Duhigga.
6. Terapija. Terapija (uključujući naš online individualni rad) ponekad može biti potrebna kako biste dosegnuli i obradili programe iz djetinjstva koji su najotporniji na ove strategije. Javite nam se ako želite podršku na ovom putovanju! A ako želite raditi s ljudima i naučiti našu metodu, naša nova online edukacija počinje 1. i 2. veljače 2025. Više o edukaciji pročitajte ovdje.
Slični članci:
Kako se riješiti štetnih navika
Kako nadvladati strah od pogreške
Crna magija ili programi iz djetinjstva?
Unutarnji problemi i izvanjska rješenja
