Jeste li preosjetljivi?

Emocionalna “preosjetljivost” je relativna kategorija, baš kao i različiti oblici senzornih osjetljivosti. Može li vam netko reći da ste “preosjetljivi” na čili, na primjer? Ljudi su različito osjetljivi na zvukove, mirise, dodire, okuse, pa tako i emocije, te različiti stupnjevi osjetljivosti imaju svoje prednosti i mane. Moj sluh je, na primjer, vrlo osjetljiv i to mi može stvarati probleme u stambenim zgradama gdje se uvijek nađe bar jedna osoba koja voli slušati lošu muziku navijenu do daske. Buka mi može stvoriti fiziološki osjećaj nervoze, pa čak i tjeskobe. S druge strane, to donosi i izraženiji osjećaj za muziku te općenito više informacija kroz zvukove (ili, kako mi je jednom rečeno, mogu čuti miša kako hrče na drugom kraju sela).

Prednosti i mane emocionalne osjetljivosti

Slično je i sa emocionalnom osjetljivosti. Kao i druge vrste senzornih osjetljivosti, i emocionalna osjetljivost je barem dijelom određena naslijeđem (mada se način korištenja i reagiranja na tu osjetljivost uči i razvija tokom života). Ako su vaše emocije snažne i istančane, možete puno više cijeniti knjige i umjetnost općenito, možete stvoriti ljepše, toplije i nježnije odnose, možete biti kreativniji, možete imati bogatiji unutarnji život ili iznadprosječnu unutarnju snagu i integritet. S druge strane, vjerojatno ste kao dijete lakše stvarali traume, a kao odrasla osoba možda ćete se teško nositi sa grubim ljudima i nemarnom komunikacijom. Drugim ljudima vaši kriteriji za održavanje odnosa mogu se činiti previsoki.

Osoba sa pojačanom emocionalnom osjetljivošću često percipira tuđe osjećaje jednako važnima kao i vlastite (ili čak važnijima, ovisno o obiteljskom utjecaju). To je prednost iz čisto etičke perspektive, ali može značiti da će takva osoba tuđe osjećaje i riječi shvatiti ozbiljno čak i ako su oni nerealni ili nezdravi. Preozbiljno shvaćanje tuđih osjećaja može s jedne strane voditi sumnji u sebe i narušenom samopouzdanju, a s druge strane uvredljivosti kao obrambenoj reakciji.

Vrlo senzitivna osoba također treba više vremena za procesuiranje svih senzornih i emotivnih informacija koje prima, čisto zbog količine tih informacija. To je posebno izraženo u novim ili neočekivanim situacijama. Dobrobit od primanja velike količine informacija je da je vaša intuicija bolja, vaša svjesnost izoštrenija, pa i vaše odluke mogu biti mudrije. S druge strane, možete lakše ulaziti u stanje senzorne preopterećenosti, biti pod većim stresom i lakše se umarati od prosjeka, a sporije vrijeme reagiranja na okolinu (zbog vremena potrebnog za procesuiranje informacija) može vam stvarati nelagodu u društvu i utjecati na to kako vas drugi percipiraju (a i kako sami sebe percipirate). Postoje teorije o tome da je autizam u biti ekstremna verzija senzorne preosjetljivosti koja uzrokuje kronično stanje senzorne preopterećenosti. Možda kad bi više ljudi to razumjelo, mogli bi biti uviđavniji jedni prema drugima.  

Izgovori za sebičnost

Međutim, “Ti si preosjetljiv/a” je jedan od najčešćih izgovora za nemarnu, neodgovornu komunikaciju. Gotovo svatko od nas ima u sebi barem jednu dozu potrebe za moći. To nam često stvara ugodne osjećaje ako kroz komunikaciju možemo lagano povrijediti ili omalovažiti druge. Kod nekih ljudi, to se rijetko događa. Kod drugih, to može biti jedan od temeljnih izvora zadovoljstva u komunikaciji. Takvi ljudi obično misle da je to normalno i da njihov ugodan osjećaj znači da je sve u redu. Oni će vam obično reći da ste “preosjetljivi” kako ne bi morali preispitati svoj užitak u borbi za nadmoć. (Jedan od mogućih odgovora: “Ljudi su različito osjetljivi; ono što mene zanima je što si ti htio/htjela postići takvom komunikacijom?”)

Stil komunikacije često ovisi o obiteljskoj tradiciji, pa čak i pojedinim regijama. U Dalmaciji, čini mi se, kritika je temeljni oblik komunikacije, pa se često čak koristi i za izražavanje pozitivnih osjećaja. Moja prateta u Dalmaciji, kad bih joj spomenula svoj rad i svoje knjige, obično je govorila: “Ma šta ti to treba”, “Ma ne znam ja šta će to tebi” i slično. (U zadnje vrijeme je promijenila mišljenje pa sad zna reći: “Na koga si ti tako vrijedna, to sigurno nije došlo s naše strane obitelji!” 😀 )

U nekim dijelovima karlovačke županije, posebno prema jugoistoku, čini mi se da je još gore; mnogi ljudi koje sam srela iz tog kraja kao da su uglavnom komunicirali kroz viku, omalovažavanje i pokušaje zastrašivanja. Ako komentiram na to, oni u pravilu kažu: “Pa ja sasvim normalno razgovaram!” I u tim krajevima, naravno, jedan dio ljudi također se rađa s urođenom većom emocionalnom osjetljivosti. Ponekad upravo takvi ljudi mogu, radi obrane, stvoriti najveće unutarnje zidove i odbaciti velik dio svojih emocija i osobnosti da bi se prilagodili gruboj okolini. Oni mogu preuzeti grubost kao obrambeni mehanizam, pa je još i pojačati.

Zdrava i nezdrava osjetljivost

S druge strane, ima ljudi koji jesu preosjetljivi u odnosima. To su obično oni koji igraju ulogu žrtve ili koji nastoje pokazati da su “bolji” od drugih kroz perfekcionizam u komunikaciji. U SAD-u, u zadnje vrijeme je popularno reći “To je uvredljivo!” ili “Ja sam uvrijeđen/a!” ako se ne slažete s nečime što druga osoba kaže. To se često također koristi za izbjegavanje odgovornosti.

Neke indikacije da ste možda stvarno preosjetljivi u komunikaciji:

1) aktivno tražite bilo što što bi se moglo interpretirati kao uvredljivo u riječima ili ponašanju drugih ljudi

2) negativno reagirate na kritiku ili neslaganje čak i kad je realistično i konstruktivno izraženo

3) osjećate određeno zadovoljstvo ili moć kad možete druge optužiti da se loše ponašaju prema vama

4) koristite optužbe za lošu komunikaciju kako bi promijenili mišljenje druge osobe ili je naveli da učini kako vi želite

5) skloni ste samosažalijevanju

Indikacije da ste vjerojatno osjetljiviji od prosjeka, ali u zdravim okvirima:

1) vrednujete poštovanje i toplinu u međuljudskim odnosima i aktivno tražite takve odnose

2) sposobni ste prihvatiti konstruktivnu kritiku i argumentirano neslaganje

3) grubo ponašanje je za vas bolno i razočaravajuće zbog osjećaja gubitka povjerenja i povezanosti, a ne potrebe da kontrolirate druge 

4) nemate osjećaj ugode ili moći ako kritizirate komunikaciju druge osobe, nego to činite u nadi da je moguće ostvariti veće razumijevanje i povjerenje u budućnosti

5) ako čujete/pročitate nemarni izraz ili komentar koji može povrijediti, nećete to automatski vidjeti kao izraz lošeg karaktera, nego vjerojatnije neupućenosti i nepažnje.

Ako ste osjetljivi na komunikaciju i emocije u odnosima, to može biti velika prednost. Može vas motivirati i usmjeriti prema stvaranju iznimno kvalitetnih odnosa. S druge strane, morat ćete prihvatiti činjenicu da većina ljudi nije toliko osjetljiva kao vi. Nastojte ne okrivljavati druge zbog toga. Pokušajte ne shvatiti njihovu komunikaciju kao osobni napad ili pokazatelj loše osobnosti. Ako kritizirate, kritizirajte konkretno ponašanje, a ne cijelu osobnost. Pokušajte biti tolerantni prema manje osjetljivim ljudima i razumjeti da oni vjerojatno jednostavno manje primjećuju umjesto da im je manje stalo. 

S druge strane, imajte na umu da je apsolutno u redu željeti i tražiti ugodne odnose i ljude koji vole obzirnu, toplu komunikaciju. Ne morate biti kompatibilni sa svima. Ne morate ostati u odnosima u kojima je komunikacija previše razočaravajuća i u kojima ne možete ostvariti stupanj povjerenja i bliskosti kakav želite. Bitno je da, ako napustite određeni odnos, to učinite ne sa stavom da je druga osoba loša, nego da jednostavno tražite nešto što vama više odgovara.

Povezani članci:

Postavljanje granica

Kako se opustiti i spriječiti stres

Poremećaj pažnje i hiperaktivnost

Svi članci

Individualni rad