Pitanje: Moja kći ima 9 mjeseci i shvaćam (možda prekasno) da ne volim biti roditelj. Bojim se da u biti ne volim svoje dijete. Nijedan dio brige za nju me ne veseli. Pokušavam se igrati s njom, ali ako ne dobijem reakciju, brzo odustanem. Osjećam da nisam stvorena za ovakav život. Ne mogu se povezati sa svim sretnim roditeljima koji govore kako je divno imati djecu. Osjećam kao da nešto nije u redu sa mnom. Što mogu učiniti?
Odgovor: Kao i svaki drugi biološki instinkt, roditeljski instinkt nije jednako snažan kod svih ljudi. Dakle, čak i ako ste u manjini, niste samim time loša osoba. Ono što ste napisali pokazuje da vam je stalo do toga da budete odgovoran roditelj, a to je važno.
Biološka raznolikost nije uvijek “ljubazna”. Gotovo svi imaju bar neke osobine koje im otežavaju život. Pretjerana samokritičnost vam neće pomoći; ona samo povećava stres. Zato pogledajmo kako možete konstruktivno pristupiti situaciji.
Prvo, vježbajte pružati sami sebi emocionalnu podršku i suosjećanje. To može značajno poboljšati vaše raspoloženje i mentalno zdravlje. Obratite pozornost na svoj unutarnji dijalog i trudite se da bude obziran i suosjećajan. Vježbajte ljubav prema sebi. Kad god imate slobodan trenutak, radite nešto što volite, čak i ako je to samo nekoliko minuta čitanja, plesanja ili slušanja glazbe. Bez brige o sebi, ne možete puno dati drugima.
Drugo, sjetite se da vaša kćer nije kriva za vaše neugodne osjećaje. Iako su vaši osjećaji razumljivi, važno je mentalno ih razdvojiti ih od vaše kćeri. Kad se osjećamo loše, prirodno je tražiti krivca. Možda ćete osjetiti potrebu da krivite nju, ali to bi dugoročno pogoršalo situaciju za vas oboje.
Moguće je da neki od vaših problema potječu iz vaših iskustava iz djetinjstva. Kad ste bili dijete, je li se od vas očekivalo da preuzmete odgovornost za drugu djecu ili čak za odraslu osobu u vašoj obitelji? Jeste li često bili prisiljeni zanemariti sebe i ispunjavati zahtjeve drugih? Je li vaša obitelj ignorirala vaše granice? To je moglo ostaviti neriješene osjećaje u vama, koji se možda bude sada kada ponovno trebate brinuti o nekome tko ima puno potreba. Možemo vam pomoći otkriti i riješiti takve utiske putem individualnog rada.
Možda će biti lakše za nekoliko godina kada će vas vaša kći moći razumjeti. Imajte na umu da je trenutna situacija privremena. Kad ona dovoljno odraste da razumije, pobrinite se da zna da nije njezina krivnja ako ste umorni, nemate vremena ili energije. Uvjerite je da je dobra osoba i vrijedna ljubavi, čak i ako vi niste raspoloženi za sudjelovanje u određenim aktivnostima.
Vrijedi već sada uložiti vrijeme u učenje kako disciplinirati djecu i rješavati sukobe na konstruktivan način. Tako vaša kći neće izgubiti povjerenje niti osjećaj povezanosti s vama, a to će vam kasnije uštedjeti vrijeme i energiju. Postoji mnogo knjiga (npr. autora Harveya Karpa) izvora informacija o tome dostupnih online. Čak i ako vam roditeljstvo nije ugodno, ulaganje vremena i energije sada može spriječiti beskrajne sukobe u budućnosti.
Kad smo kod uštede vremena, korisno je i za vas i za vašu kćer ako ona rano nauči pridonositi svakodnevnim poslovima. Mnoga djeca su znatiželjna i voljna pomoći već s oko četiri godine. Izbjegnite čestu grešku očekivanja da obavlja poslove sama dok je još mala. Umjesto toga, pronađite načine da kućanske poslove učinite zabavnima i pretvorite ih u “zajedničko vrijeme”. To joj može pomoći razviti pozitivan stav prema njima.
Istražite aktivnosti koje bi mogle okupirati vašu kćer na dulje vrijeme, a da se pritom ne osjeća zanemarenom. Mnogi roditelji dijele ideje i iskustva online, a to će postati lakše kako ona raste.
Ako joj pomognete otkriti ono što zaista voli (što može početi već s tri godine), mogla bi provoditi puno vremena sretno angažirana u tim aktivnostima, tražeći samo povremeno vaše ohrabrenje i odobravanje. Na primjer, mogla bi uživati u crtanju, plesu, fizičkim igrama ili čak čitanju. Neka djeca rano nauče čitati i u tome uživaju – ako ih se ne tjera. Ne sjećam se toga, ali rekli su mi da me baka naučila čitati prateći prstom riječi u slikovnicama dok mi ih je čitala. Brzo sam otkrila svoju strast prema čitanju, dijelom zato što me nitko nije tjerao na to.
Postoje li drugi ljudi s kojima vaša kćer rado provodi vrijeme ili koji vam mogu pomoći s poslovima? Što je s vašim partnerom ili roditeljima? Vašom svekrvom i svekrom? U najmanju ruku, vaš bi partner trebao biti spreman biti jednako uključen roditelj. Mi smo društvena bića jer je odgajanje djeteta vrlo zahtjevno; priroda nije namijenila da to činimo sami.
Na kraju, iako se pretjerano korištenje ekrana i videoigara često smatra nepoželjnim, u vašoj situaciji to bi moglo biti “manje od dva zla”, barem ponekad. Samo pazite na sadržaj kojem je vaša kćer izložena i objasnite joj zašto neki sadržaji mogu biti štetni. Ako ste iskreni prema njoj, imat će razloga da vam vjeruje. Djeca često razumiju više i ranije nego što očekujemo.
Da sumiram, važno je priznati činjenicu da roditeljstvo ne dolazi prirodno svima. Umjesto da se usredotočite na osjećaje krivnje ili neadekvatnosti, dajte prednost brizi o sebi i suosjećanju. Pozitivan mentalni stav je ključan, čak i kada prepoznajete i prihvaćate neugodne osjećaje. Kreativno razmišljanje, konstruktivna komunikacija i traženje pomoći od drugih mogu poboljšati stvari kako na kratki tako i na dugi rok.
Jeste li uistinu spremni za dijete?
Kako učiti djecu moralnim vrijednostima bez da im previše dosađujete