Zablude o disciplini
Sudeći prema online diskusijama na temu odgoja djece, još uvijek znatan broj ljudi izgleda smatra da disciplinirati dijete bez batina znači ne disciplinirati ga uopće. Čini se da smatraju da “bez batina” znači “bez ikakvih posljedica” i da je jedini mogući izbor između batina, vikanja i lijepih riječi. (Pritom se obično implicira da su lijepe riječi gubitak vremena.) To je kao da vjerujete da su jedini načini da popravite spori kompjuter restartati ga ili ga razbiti čekićem.
Slažem se da je potrebno da roditelj bude autoritet djetetu. Dijete se rađa s puno dobrog potencijala, ali isto tako i s različitim biološkim potencijalima koji nisu baš tako poželjni i konstruktivni. Idealistični roditelji mogu previše vjerovati da autoritet nije potreban. Neki roditelji razmaze svoje dijete iz straha od sukoba i neugodnih emocija. No to ne znači da moramo ići u suprotnu krajnost. Postoji i puno brojeva između 0 i 100.
Bila sam i ja jedno vrijeme preidealistična. U međuvremenu sam naučila da je odgoj djece puno teži nego samo reći im što da ne rade i pouzdati se u njihovu dobru prirodu. Sada čvrsto vjerujem da ozbiljno ili ponavljano kršenje (razumnih) pravila zahtijeva konkretne posljedice. No bitno je da te posljedice budu umjerene i promišljene umjesto povođenja za najnižim porivima.
Zašto disciplinirati dijete bez batina?
Odgajati djecu nije nimalo lako. Djeca ne razumiju vaše potrebe ili ih brzo zaborave. Često se snažno opiru svakom vašem zahtjevu koji nije u skladu s njihovim trenutnim porivima. Imaju prirodnu potrebu testirati vaše granice, pa vas pritom mogu provocirati i iritirati. Može biti lako vjerovati da to čine svjesno i namjerno. No dječja svjesnost i perspektiva su daleko od odrasle.
Batine i vikanje su često načini na koji roditelji nastoje što brže i jednostavnije disciplinirati dijete, kako bi si uštedjeli vrijeme i energiju za druge obaveze. Možda jednostavno ne znaju što bi drugo mogli. No, iako to kratkoročno može rezultirati željenom samokontrolom djeteta iz straha, dugoročne posljedice mogu biti problematične.
Neki ljudi kažu da im batine nisu naškodile, nego su ih naučile kako se ponašati. No, pitanje je, li moglo biti i bolje? Puno bolje? Koliko mogućnosti je propušteno? Koliko se njihovog potencijala moglo bolje razviti da su njihovi roditelji primjenjivali promišljenije strategije discipline?
Evo nekih razloga zašto batine nisu poželjno sredstvo odgoja:
1) Otežavaju emocionalnu regulaciju. Djeca često plaču ili se neugodno ponašaju zato što su frustrirana vlastitim osjećajima, a ne znaju ih iskomunicirati i upravljati njima. U takvim situacijama, djetetu je potrebno pomoći izraziti emocije i naučiti ga kako se nositi s njima. Batine ne uče dijete ničemu osim strahu i potiskivanju emocija. Potisnute emocije nisu riješene, one ostaju u podsvijesti i stvaraju dugoročne probleme.
2) Gubitak osjećaja povezanosti i povjerenja. Nasiljem se lomi djetetova volja i ignoriraju njegovi osjećaji. Što se više to događa, to manje dijete može vjerovati da vam je stalo do njega i da ga razumijete. Iz vaše perspektive, možda to činite za njegovo dobro, no dijete gubi povjerenje u vas. To može rezultirati sve većim prkosom u kasnijoj dobi, pogotovo u pubertetu. Kad odraste, možda vas neće željeti kontaktirati osim reda radi. Moguće je da će se prema vama u starosti ponašati onako kako ste se vi ponašali prema njemu u ranim godinama.
3) Normalizacija nasilja. Iz vašeg primjera dijete uči što je normalno i kako se ponašati u stresnim situacijama. Drugim riječima, možete mu usaditi osjećaj da je nasilje normalno u situacijama frustracije i neslaganja. Kad odraste, može i samo početi primjenjivati nasilje kao rješenje, ili može previše tolerirati tuđe nasilje.
4) Gubitak samopouzdanja, kreativnosti i inicijative. Ako dijete nauči da ćete mu nasilno slamati volju umjesto da ga razumijete i podučite, to će očekivati i od drugih ljudi. Može razviti podsvjesni osjećaj da su njegove želje i potrebe nebitne ili loše. Sve to će znatno utjecati na njegovo samopouzdanje. Nedostatak samopouzdanja vodi i nedostatku inicijative, kreativnosti i istraživačkog duha. Vjerojatno to nisu posljedice koje želite za svoje dijete.
S druge strane, disciplina je definitivno potrebna. Djeca trebaju naučiti ravnotežu između svojih i tuđih potreba. Dakle, kako disciplinirati dijete bez batina?
Savjeti kako disciplinirati dijete na konstruktivne načine
Kako bih izbjegla mogućnost nesporazuma, želim naglasiti da neke od dolje navedenih strategija nisu namijenjene da ih se koristi na prvi znak neželjenog ponašanja, nego tek ako kvalitetna komunikacija ne daje rezultate. Također, imajte na umu da iako je nužno da je roditelj autoritet djetetu, to ne znači da je dijete “građanin drugog reda”. Kao i roditelj, dijete ima pravo na svoje želje, osjećaje i interese. Odgovornost roditelja je da tretira dijete kao jedinstveno ljudsko biće koje je ravnopravno po vrijednosti, ako već ne po iskustvu. Kad govorim o disciplini, kazni i autoritetu, ne mislim da je pravo roditelja da ignorira želje i emocije djeteta. Ipak, dužnost je roditelja da odgoji dijete kao odgovornog i obzirnog člana društva. Ključ je u nalaženju ravnoteže.
Ove strategije nisu namijenjene za “dresuru” djeteta i nametanje vlastite volje, nego onda kad dijete svojim ponašanjem realistično prelazi tuđe granice i odbija potrebnu suradnju. Ponekad se kvalitetnim odgojem koji uključuje puno slušanja djeteta, posvećivanja pažnje djetetu, topline, grljenja i stvaranja dobre komunikacije i povjerenja neka takva ponašanja mogu i prevenirati. No, ne uvijek. U svakom slučaju, uvijek se prije svega upitajte koje neizražene emocije su u korijenu ponašanja djeteta i što mu je stvarno potrebno. Tek ako to ne funkcionira, onda primijenite posljedice i kazne.
1) Pomozite djetetu izraziti emocije. Otpor djeteta ne mora biti prkos, nego izraz potrebe da se razumiju i verbaliziraju njegovi osjećaji. Pokažite djetetu suosjećanje i razumijevanje, ali ipak ustrajte u svojim zahtjevima. Kao i mnogi odrasli, ako dijete može sigurno izraziti svoje neugodne osjećaje i doživjeti razumijevanje, može se brzo opustiti i zaboraviti te osjećaje. Onda se i potreba za otporom može smanjiti, pa i nestati. Preporučujem knjigu “Najsretnije dijete u kvartu” autora Harveya Karpa, za više informacija o ovoj temi.
2) Dozvolite da dijete iskusi prirodne posljedice svog ponašanja. Ako je razbilo igračku, nemojte mu nužno kupiti novu. Dozvolite da se (ako nije preveliki rizik) malo udari, ogrebe ili opeče. Jedna moja prijateljica govorila je svojem sinu, npr.: “Ako skočiš niz stepenice, možeš pasti i ozlijediti se. Neću ti zabranjivati, ti donesi svoju odluku, ali prvo razmisli o posljedicama.” Sin bi je u pravilu poslušao jer je imao povjerenja u nju. A kad je ne bi poslušao – imao bi priliku nešto naučiti. Naravno, ovaj savjet primjenjujte u okvirima zdravog razuma.
3) Financijske posljedice. Dobro je davati djetetu razumni džeparac kako bi se ono naučilo raspolagati novcem. No, džeparac vam daje i priliku da dijete prema potrebi kaznite na vrlo praktičan i jednostavan način. Upozorite ga unaprijed, a ako nastavi s inatom, privremeno smanjite ili uskratite džeparac.
4) Popravak štete. Ako je dijete nešto prolilo, neka pobriše, umjesto da vi to napravite za njega. Ako je premalo da to napravi samo, neka vam barem pomogne. Ako je uvrijedilo nekoga, neka mu kao nadoknadu kaže tri komplimenta. Može materijalnu štetu bar djelomično nadoknaditi iz svog džeparca. I slično.
5. Uzvratite istom mjerom. Naravno da to nije uvijek primjereno, ali ima slučajeva kad to može biti praktičan način da i malom djetetu predočite posljedice njegovog ponašanja. Ako se dijete ponaša nepristojno, pokušajte ga imitirati. Ako vas dijete sramoti pred gostima, ponašajte se na sličan način koji će njega dovesti u neugodu (možda ćete htjeti prvo objasniti gostima zašto to radite). Ako vas dijete ignorira, recite mu da ćete sljedeći put i vi njega ignorirati. Naravno, u primjeni ovog principa ne pretjerujte, nego zadržite osjećaj za mjeru, a i humor. Također, prije pribjegavanja ovoj mjeri razmislite koja se možda neizražena potreba krije u ponašanju djeteta, kao u točki 1.
Često je poželjno “pripremiti teren” unaprijed, umjesto pokušavati objasniti svoju perspektivu djetetu u trenucima kad nemate vremena i želite da se nešto brzo napravi. Evo što možete učiniti unaprijed, idealno u slobodno vrijeme kad ste i vi i dijete opušteni i smireni.
6. Objasnite svoje razloge. Npr.: “Malo kasnije idemo u supermarket. Tamo će vjerojatno biti stvari koje ćeš jako htjeti da ti kupim. Međutim, ja ih možda neću htjeti kupiti jer nisu zdrave za tebe ili zato jer moram štedjeti novac za novi auto. Vjerojatno će te jako ljutiti i frustrirati kad ti kažem da neću to kupiti. Ali želim ti sada objasniti zašto. Molim te razmisli o tome što da napravimo ako se tako nešto desi.” Lakše je pripremiti dijete za buduće situacije nego mu pokušavati nešto objasniti kad je usred napada emocija. Kasnije, u supermarketu, možda neće baš sve biti savršeno, ali ćete moći podsjetiti dijete na to što ste mu rekli.
7) Razgovarajte o kaznama unaprijed i budite doslijedni. Pokušajte objasniti problematičnu situaciju i pitati dijete za ideje koja bi bila primjerena kazna ako se neugodno ponaša. Moglo bi vas iznenaditi da djeca često bez problema surađuju u takvim razgovorima, kad imaju vremena opušteno razmisliti i vidjeti stvari iz vaše perspektive. Možda će dijete čak sugerirati i pretjerane kazne, što vama daje priliku da pokažete blagost. Kasnije, kad se neželjeno ponašanje ponovi, možete reći djetetu: “Sjećaš se što smo razgovarali? Znaš da smo dogovorili kazne za to? Sad se treba držati dogovora.” Nemojte popuštati. Ako je dogovorena kazna razumna i primjerena, ne bi je trebalo biti teško primijeniti. Kazne ne moraju biti intenzivne i pretjerane, kao što mnogi tu riječ doživljavaju, mogu biti i blage.
Potražite savjet od drugih roditelja i na internetu. Dvije glave znaju više od jedne, a sto roditelja s iskustvom može značiti sto ideja. Potražite forume i grupe na socijalnim medijima u kojima roditelji daju jedni drugima savjete.
Osim negativnih posljedica, bitno je, naravno, i graditi pozitivnu motivaciju kod djeteta.
Kako motivirati dijete
Idealno bi bilo da dijete uči iz vlastitog zadovoljstva pozitivnim posljedicama svog ponašanja. Problem je u tome što pozitivne posljedice često nisu odmah očite, nego zahtijevaju vrijeme i strpljenje. Djeca nemaju osjećaj za budućnost, nego se žele dobro osjećati odmah i sada. Evo nekih savjeta, što kratkoročnih, što dugoročnih, kako ga motivirati.
8) Vodite vlastitim primjerom. Npr., ako nešto zabranjujete djetetu, nemojte to sami činiti. Ako želite da se dijete ponaša na određeni način, ponašajte se i sami tako. Djeca velikim dijelom uče promatranjem i imitiranjem. Poseban naglasak stavite na obzirnu komunikaciju.
9) Zajedničko obavljanje obaveza. Nerealno je očekivati od djeteta da npr. dosadne kućanske poslove obavlja samo. Djeca trebaju druženje i interakciju. Vjerojatno je i vama dosadne poslove lakše obavljati u društvu. Neka kućanski poslovi budu vrijeme za druženje, suradnju, razgovor, smijeh, pa i pjesmu. Tako dijete neće razviti negativan stav prema njima.
10) Pohvale i nagrade. Nemojte pretjerivati s njima, kako dijete ne bi naučilo uvijek očekivati nagradu i ovisiti o pohvalama umjesto da je motivirano iznutra. No, nije dobro niti uskraćivati pohvale i nagrade. Pratite svoj intuitivni dojam da bi procijenili kada i koliko je dobro.
11) Pitajte dijete za sugestije i ideje. Npr. “Znam da ti je teško rano se dignuti ujutro. I meni je, ali mora se ići u školu i na posao, inače ćemo i ja i ti imati problema. Što misliš, što bi ti moglo pomoći da se ranije digneš ujutro?” Čak i ako dijete ne bude imalo praktičnih ideja, na ovaj način mu barem pokazujete razumijevanje i uvažavanje. Time jačate djetetovu motivaciju za suradnjom.
12) Ponudite djetetu izbor. Na primjer: danas trebamo oprati podove, pomesti lišće u vrtu i oprati prozore. Ti izaberi što ćeš od toga ti napraviti, a ja ću ostalo. Ako dijete ima osjećaj da samo donosi odluku, lakše će je i provesti.
Dodatni savjeti
13. Ne čekajte s primjenom posljedica. Mnogi roditelji ponavljaju svoje zahtjeve sve dok se ne naljute i izgube kontrolu nad sobom. Ako dozvolite da vas dijete ignorira dok ne počnete vikati, dijete će naučiti da reagira tek na vikanje. Umjesto toga, primijenite (unaprijed određene) posljedice brzo, ali smireno. Recite djetetu: “Još jednom ću te upozoriti, a onda slijedi kazna.” (idealno nešto što ste prethodno dogovorili, kao u točki 7) ili “Ako za 10 minuta to ne obaviš, onda ću (najavite konkretne posljedice). I držite se toga umjesto da odugovlačite.
14. Budite apsolutno doslijedni. Ako najavite djetetu kaznu, pa je onda izbjegavate provesti, poruka koju će dijete primiti je da vas ne mora uzimati ozbiljno. Zato nikad nemojte prijetiti pretjeranim kaznama koje kasnije ne bi imali srca provesti. S blažim, razumnim kaznama lakše je biti doslijedni.
15. Pomozite djetetu da uči iz svojih grešaka. Ako se nešto loše dogodi kao posljedica djetetovog neposluha, pustite ga da iskusi posljedice (opet, u okviru zdravog razuma), a zatim pitajte: “Što možeš iz ovoga naučiti?” Možete probati i varijantu “Pazi da slučajno nešto ne naučiš!” U svakom slučaju je daleko korisnije od omalovažavanja i okrivljavanja.
U rijetkim slučajevima dijete stvarno može imati neki urođen poremećaj osobnosti ili druge probleme s neurološkim sustavom, pa možda čak ni ove metode neće puno pomoći. Ipak, u velikoj većini slučajeva disciplinirati dijete bez batina zahtijeva samo malo više razmišljanja, strpljenja i kreativnosti. Možda se u početku to čini težim, ali na duži rok vam štedi i vrijeme i živce. Uložiti malo više napora sada da bi imali rezultate u budućnosti je odrasla odluka.
Slični članci:
Kako učiti djecu moralnim vrijednostima bez da im previše dosađujete
