Određen broj muškaraca potiče jedni druge da vjeruju kako žene žele dominantne muškarce koji će ih nadjačati i pokazati im gdje im je mjesto. Točno je da su ženama nešto češće privlačni samopouzdani, pa i dominantni muškarci (mada ima i mnogih suprotnih primjera). Instinktivna, obično nesvjesna nada u podlozi te privlačnosti je da takav muškarac može donijeti više sigurnosti, možda i zaštite od opasnosti u svijetu (divljih životinja ako mislite u prehistorijskim terminima, neprijateljskih vojnika kroz više manje cijelu pisanu povijest. Što se tiče modernog doba, još uvijek je sasvim dovoljno gluposti i nasilja u svijetu da je sigurno mjesto za opuštanje više nego dobrodošlo).
Stvarnost je obično sasvim suprotna i brzo otrežnjuje: dominacija kao biološka i karakterna osobina logično je praćena željom za moći i kontrolom. Kako bi sama sebi opravdala svoje porive, dominantna osoba (bez obzira na spol) često počne percipirati druge ljude (posebno one koji se ne žele boriti za moć) kao manje vrijedne, manje dostojne poštovanja – manje ljudska bića.
To ne isključuje obitelj takve osobe – zapravo je suprotno: obitelj može najviše nastradati, jer mnogi ljudi izražavaju svoje najgore strane u sigurnoj okolini koju pruža obitelj. Tako se žena koja odabere dominantnog muškarca može naći u situaciji da se mora braniti upravo od osobe s kojom se (nesvjesno) nadala osjećati najsigurnije.
Jednom kad dominantna osoba razvije takve psihološke mehanizme, vrlo je malo vjerojatno da će ih biti motivirana promijeniti i kontrolirati vlastiti poriv za moći, te si ne dozvoliti izgovore za traženje moći. Dominacija u pravilu donosi emocionalno zadovoljstvo kao i praktične i društvene prednosti. Malo ljudi je dovoljno snažno da se takvih prednosti odrekne u ime “apstraktnih” etičkih ideala kao što je odgovornost i integritet.
Dominacija i empatija teško idu zajedno – da bi bili dominantni, morate često zanemariti mišljenja, želje i osjećaje drugih, znači ne možete uključiti njihovo iskustvo u svoju perspektivu – odnosno, ne možete koristiti empatiju.
S druge strane, žene se ponekad žale da “muškarci više vole kučke”, pa potiču jedna drugu da igraju igre s muškarcima. Kad su muškarcima privlačne nezrele (sebične ili agresivne) žene, to je također dijelom rezultat biologije: jedan od ljudskih instinkata je da tražimo poželjne partnere visokog socijalnog statusa. Ako se netko ponaša na način koji naš instinktivni mozak tumači kao pridavanje visoke vrijednosti samima sebi, čak i ako to znači aroganciju, kriticizam i emocionalnu nedostupnost, neki naš “reptilski” mozak može reći: “Gle, potencijalni partner visokog statusa! Samo naprijed!”
U našoj je biološkoj prirodi da biramo samopouzdanje radije nego sposobnost, što se može lako vidjeti kad se osvrnemo na političku scenu u praktički svakoj državi.
Ipak, naša okolina ima presudni utjecaj u tome koje instinkte ćemo slijediti. Već sam dosta pisala o tome kako naše obitelji utječu na naše emocionalne obrasce u intimnim vezama. Ako je osoba odrasla s etičnim, susjećajnim roditeljima, takvo ponašanje će joj biti normalno i ona će tražiti slične partnere. U takvom slučaju, zdravi obiteljski model nadjačava instinktivnu privlačnost prema dominaciji ili aroganciji (inače nam društvo nikad ne bi napredovalo niti do ove razine na kojoj je sada). Problem je u tome što još uvijek mnoga djeca odrastaju s nezdravim roditeljima, tako da nezreli instinkti bivaju pojačani nezrelim modelima u okolini.
Dobra vijest je da, kroz ustrajni rad na sebi, možemo promijeniti takvu programiranost i istrenirati vlastiti mozak da primjećuje stvarne kvalitete u potencijalnim partnerima. Jedna (ugodna) mala vježba: umjesto da maštate o nekome tko se u stvarnosti ne ponaša dobro prema vama, maštajte o odnosu kakav želite. Dozvolite svom mozgu da se navikne na takvu ideju. Ali nemojte zamišljati takav odnos sa istom osobom (koja vam ne odgovara). Stvorite mjesto u svome umu za nekoga novoga.
Vjernost vlastitim vrijednostima
Stavite svoje najvažnije vrijednosti i potrebe na prvo mjesto. U redu je (i obično nužno) činiti kompromise kad se radi o manje važnim vrijednostima. Međutim, onoga trenutka kad počnete činiti kompromise u vezi svojih ključnih vrijednosti, hvatate se u mrežu iz koje se može biti teško osloboditi. Osjećate da ste izdali sebe, manje si vjerujete i manje se cijenite – a istovremeno se osjećate sve više čudno vezani za taj odnos: jednom kad toliko investirate u odnos da žrtvujete čak i važne vrijednosti, može vam biti teško od svega toga odustati i početi ispočetka. (Amerikanci to zovu “bacanje dobrog novca za lošim”; jednom kad čovjek u nešto investira i to ne krene dobro, često će radije nastaviti investirati u nadi da će ipak povratiti uloženi novac, nego da od njega odustane – i tako može izgubiti još više.)
Ako žrtvujete svoje vrijednosti u nadi da će druga osoba to primijetiti i cijeniti – pa, primijetiti vjerojatno hoće i vjerojatno će se osjećati dobro, ali malo ljudi je sposobno prepoznati i kontrolirati svoj primitivni poriv za iskorištavanjem onih koji dozvole da se njihove granice prelaze. Tako da će tražiti sve više i više, korak po korak, dok se ne počnete osjećati kao marioneta. Istovremeno, cijenit će vas sve manje i manje, jer ste već pokazali da sami ne cijenite sebe.
Da li, znači, trebate postati hladni, arogantni i bešćutni da bi privukli partnera? Ne – možete pokazati da cijenite sebe, a da pritom ne izdate svoj integritet i postanete cinični i ogorčeni. Iskrenost, jasnoća i doslijednost u vezi svojih granica i vrijednosti jasan su znak zdravog samopoštovanja. To je nešto što ne možete odglumiti. Ako želite zdrav odnos, ne možete reći “ovo su moje granice” i zatim ih prekršiti. Morate uistinu biti spremni pustiti ljude da odu iz vašeg života ako njihove vrijednosti nisu kompatibilne vašima. Tako se trebate ponašati u svim svojim odnosima i u životu, ne samo prema (potencijalnom) partneru.
Ne morate mrziti ili prezirati drugu osobu da bi prepoznali da ona nije prava za vas i otišli. Mnogi ljudi ostaju u odnosima zbog poželjnih kvaliteta partnera, pritom se nadajući da će se one nepoželjne promijeniti. Bilo bi puno jednostavnije kad bi ljudi bili potpuno “dobri” ili potpuno “loši”, zar ne? Morate cijeniti sebe dovoljno da odlučite da određene poželjne kvalitete nisu vrijedne ostajanja, ako niste sretni s drugom osobom ovakvom kakva je sada.
Dobar odabir
Nikad nećete promijeniti “lošeg dečka/djevojku”. Vi niste uzrok problema, pa ne možete biti niti rješenje. Što prije prihvatite tu činjenicu i date svojim vrijednostima i granicama prednost u odnosu na vezu, to bolji život možete stvoriti za sebe. To može zahtijevati nešto rada na poboljšanju slike o sebi (što može donijeti dobrobiti i na mnoge druge načine).
Da li bi onda trebali izabrati “dobrog dečka/djevojku”? Ako malo slušate ljude i čitate online diskusije, možete stvoriti utisak da ljudi spadaju ili u kategoriju “grubijana” ili “otirača” te da nema ničega između ta dva ekstrema. Često se “dobrima” nazivaju ljudi kojima nedostaje samopoštovanja i koji kompromitiraju svoje vrijednosti, iako niti takvi ljudi nisu zdravi. Najzdraviji (i najprivlačniji) ljudi su oni koji su samopouzdani i vjerni samima sebi, a istovremeno topli i suosjećajni u razumnoj mjeri.
Možete reći da nije lako pronaći takvu osobu. To je istina. Između sebičnih bioloških poriva, kaotičnih obitelji i duboko nezdravog društva, malo ljudi uspijeva pronaći takvu vrstu unutarnje ravnoteže. Ipak, možda riskirate ne prepoznati pravo samopouzdanje i snagu, zato što, površinski, te osobine nisu tako očite i karizmatične kao dominacija (i arogancija). Možda bi mogli odustati od nekih površnih kriterija pri izboru partnera i naučiti gledati dublje od površine kako bi našli ljude koje možete uistinu cijeniti. Istovremeno, radite na tome da i sami postanete iznutra snažna i uravnotežena osoba. Možda možete izgraditi sebe u osobu o kakvoj vaš idealni partner sanja.
Vezani članci:
Vrijednosti nasuprot osobinama
