Pitanje: Kako da nađem sredinu između “prestani brinuti što drugi misle” i “sebičnost je loša”?
Odgovor: Kako briga o tome što drugi misle tako i sebičnost, dijelom su uvjetovani biologijom i evolucijom, a dijelom odgojem. Neki ljudi se rađaju s više empatije i svjesnosti o drugima, neki s manje. Vjerujem da također imamo urođeni osjećaj ravnoteže između naših potreba i potreba drugih ljudi. Međutim, nezdravi i manipulativni roditelji mogu učiniti da djeca ignoriraju, zaborave ili prestanu vjerovati svom prirodnom instinktu.
Briga što drugi misle – čak i kada su ta mišljenja prilično apsurdna – bila je ključna za prosperitet unutar ljudske zajednice tijekom stotina tisuća godina. Ljudi koji su surađivali s drugima nisu time samo osiguravali vlastiti opstanak; također su pomagali preživljavanju i dobrobiti svojeg potomstva. Ponekad je to bilo pitanje života i smrti – kroz veći dio ljudske povijesti, osoba koja bi bila izopćena iz zajednice mogla je lako umrijeti. Još prije tek nekoliko stoljeća, samo malčice čudno ponašanje ili zamjeriti se nekome osvetoljubivom moglo je rezultirati spaljivanjem na lomači. To je prilično snažan motiv za brigu o tome što drugi misle!
S druge strane, sebičnost također može donijeti čovjeku znatnu prednost nad drugima. Sebičan čovjek osigurava vlastiti opstanak i prosperitet sebi i svojoj djeci na račun drugih. Zato, kao vrsta, nikada nismo izgubili sebičnost unatoč nebrojenim generacijama koje su morale međusobno surađivati. Razumljivo, sebičnost je najbolje funkcionirala za one koji su bili jači i agresivniji od ostalih.
No, fokusirajmo se na praktičan odgovor: vaše tijelo obično će vam signalizirati ako ste izašli izvan ravnoteže na bilo koji način. Međutim, također vam može poslati signale straha i zbunjenosti ako ste kao dijete prisiljavani ili manipulirani da zanemarite svoje potrebe u korist drugih. Neki roditelji mogu unijeti strah u svoju djecu izražavajući i vlastiti strah od mišljenja drugih. Stoga je vrlo važno promatrati sebe kako biste naučili razlikovati zdravo upozorenje o nedostatku ravnoteže u vašem tijelu od nezdravih emocija koje su rezultat programiranja iz djetinjstva.
Ako vam je ovo teško razlikovati u početku, sljedeće pitanje može biti dobra prva pomoć: Donosi li ono što radim više problema drugima nego što je meni važno?
Na primjer, ako se žurite da ne zakasnite na avion, nije sebično uzrokovati manju nelagodu drugim ljudima tako što ih zamolite da vas puste da preskočite red. Ako ste iscrpljeni ili bolesni, nije sebično zauzeti sjedalo u javnom prijevozu, čak i ako su oko vas starije osobe, sve dok se nijedna od njih ne čini u gorem stanju od vas.
S druge strane, ako puštate izuzetno glasnu glazbu usred noći, uzrokujete znatnu nelagodu pa i moguće zdravstvene probleme mnogim ljudima, dok smanjenje glasnoće glazbe ili korištenje slušalica ne bi značajno umanjilo vaše uživanje. Ako blokirate pločnik kako biste razgovarali s prijateljima, frustrirate mnoge ljude, dok vas pomaknuti se u stranu ne košta ništa.
Postoji i mnogo situacija u kojima svi uključeni mogu imati jake potrebe i želje, u kojem slučaju pronalaženje odgovora nije tako jednostavno. No, sve dok iskreno tražite ravnotežu, ne morate se brinuti da ste sebični.
Ako vas muči što drugi misle o vama, podsjetite se da je to možda rezultat pretjerane socijalne kontrole tokom mnogih generacija. S druge strane, ako vam drugi govore da ste sebični, dobro je ponekad staviti se u njihovu kožu i pogledati sebe iz tuđe perspektive.
Vezani članci:
Kako učiti djecu da koriste intuiciju
