U mnogim slučajevima, teške odluke se mogu učiniti mnogo lakšima ako prije donošenja odluke riješite nezrele emocije, unutarnje konflikte i toksična uvjerenja. Možda ćete kroz takav rad prepoznati, na primjer, da vaš partner nije vaše dijete i da njegov život nije vaša odgovornost. Ili možete razriješiti toksične vezanosti koje su vas navele da se zaljubite u neprikladnu ili nekompatibilnu osobu.
Kad uspijete riješiti programiranost iz dječje dobi, jasnoća često zamjenjuje zbunjenost, a rješenja koja su se prije možda činila nemogućima počinju izgledati realnije i lakše ostvariva. Možete se usmjeriti na stvarnost situacije umjesto na unutarnji emocionalni teret.
Ponekad, međutim, čak i ako su vaše emocije zdrave i prikladne situaciji, život vas može suočiti s odlukom koja je na neki način bolna bez obzira što napravili. Neke situacije ne možete kontrolirati, te se možete naći podijeljenog srca i uma. Možda, na primjer, morate birati između svoje sreće i (nekih aspekata) sreće svoje djece. Možda, bez obzira što odaberete, nešto ili nekoga gubite.
Kad bi postojao jednostavan odgovor, princip kojeg se ne bi moglo dovesti u pitanje, ne bi se niti radilo o teškoj odluci. Teške odluke često sam život čini bolnima, ne vaša uvjerenja ili toksični emocionalni obrasci. Ponekad se radi o društvenim pravilima koja ne možete izbjeći (posebno u određenim dijelovima svijeta), bolesti i starosti, financijskim okolnostima i slično, prije nego izboru između “boljeg” i “lošijeg”. Mnogi ljudi provode mjesece, čak i godine pokušavajući izbjeći takve odluke, nadajući se da će okolnosti nekako same razriješiti taj sukob.
Jedan savjet koji mogu dati koji možda može olakšati takvu odluku jest: odaberite ono što bolje odražava vaš osjećaj integriteta, odnosno bolje odražava osobu kakva želite biti. Možda nećete izbjeći bol, ali barem će ta bol biti “čišća”. Bol izblijedi s godinama, ali osjećaj “čistoće” ostaje.
Godinama i desetljećima kasnije, kad se sjetite te teške odluke, imat ćete se manje razloga kritizirati, a sreća koju izgradite u međuvremenu neće biti toliko zamućena krivnjom. Čak i žaljenje za propuštenim će biti “čišće”. Drugih prilika za sreću će vjerojatno biti, ali možda ne i toliko prilika da odaberete integritet.
Ovo pomalo zvuči kao da zagovaram samožrtvovanje, ali nije tako. Zanemarivanje vlastitih osjećaja i potreba ne preporučujem, to nije zdravo niti za vas, niti za druge oko vas, te može voditi pasivnoj agresiji, depresiji, manipulaciji, pa možda i bolesti. Ako ste navikli na zanemarivanje samih sebe, možda ćete taj obrazac morati riješiti prije nego što vam zdrava ravnoteža i zdravi integritet postanu jasniji. Možda je moguć neki “srednji put” ili kompromis kojeg niste mogli vidjeti kroz filter starih obrazaca.
Jednom sam pričala s poznanikom o tome kako bi se definirala sebičnost, i on je rekao: “To je kad nečije ponašanje stvori više problema drugima nego dobrobiti njemu samome.” To je, naravno, prilično pojednostavljena ideja, ali vrijedi razmisliti o njoj kad donosite teške odluke. Opet, uvijek treba tražiti ravnotežu. Ako neka odluka stvara više boli i problema vama nego drugim ljudima, vjerojatno je u redu pobrinuti se za sebe.
Budite, ipak, sigurni da ono što doživljavate integritetom uistinu dolazi iz vaših zdravih vrijednosti, a ne nezdravih očekivanja koje vam nameće vaša okolina: obitelj, društvo ili religija. Da li su problemi koje biste svojim izborom stvorili drugima stvarni ili zamišljeni, neizbježni ili rješivi?
Provjerite jeste li možda pod utjecajem toksične, nerealistične krivnje (ili ljutnje) iz djetinjstva. To ne bi trebalo biti teško ako imate dobro razvijenu svjesnost o vlastitom unutarnjem svijetu. Ako znate razlikovati što je zdrava ravnoteža, a što manipulacija, što je vaša odgovornost, a što tuđa, teške odluke mogu postati puno lakše.
Vezani članci:
Kako se oduprijeti manipulaciji

