Netolerancija na hranu

Netolerancija ili preosjetljivost na pojedine vrste hrane polako postaje sve raširenija ideja, te se često obećava da ćete njezinim otkrivanjem ukloniti mnoge znanstvene, pa i estetske probleme. No koliko je to točno, a koliko je samo još jedan marketinški trik da bi se ljude navelo na skupa testiranja i kupovanje skupih dodataka prehrani?

Netolerancija na hranu nije isto što i alergija na hranu. Alergija na hranu obično izaziva snažne, brze, akutne reakcije, ponekad i opasne po život. Simptomi koji se u zadnje vrijeme pripisuju netoleranciji na hranu mogu varirati od težine, umora i nadutosti, preko emocionalnih reakcija i depresije, do kroničnih tegoba kao što su artritis, giht pa i autizam, a mogu se naći i tvrdnje da simptomi mogu biti toliko blagi da ih zapravo nećete biti svjesni.

Sve to olakšava da se ljudima prodaje još jedno magično (i skupo) rješenje s apstraktnim i teško dokazivim učincima. Mnogi ljudi govore da im je puno bolje nakon što su bili na testiranju i izbacili iz prehrane određene namirnice. Ono što se pritom ne spominje, je da su osim pojedinih namirnica na koje se pretpostavlja preosjetljivost, u pravilu morali izbaciti i rafinirane namirnice, koje su uzrok najvećih problema koje danas imamo s prehranom. Također, u pravilu je znatno ograničen i broj kalorija, budući da su namirnice za koje se najčešće dijagnosticira preosjetljivost također namirnice koje su najzastupljenije u prosječnoj prehrani: pšenica (i sve druge žitarice koje sadrže gluten), mlijeko i soja. Izbacite rafiniranu hranu, ograničite kalorije i ne možete izbjeći dobrobiti!

Dr. Natasha Campbell-McBride, autorica knjige “Gut and Psychology Syndrome” i pionirka istraživanja u području preosjetljivosti na namirnice, navodi da su rezultati testiranja preosjetljivosti na hranu nepouzdani i za istu osobu mogu varirati iz dana u dan. Ova autorica počela je istraživati područje intolerancije na hranu kako bi pomogla svom autističnom sinu, te je ostvarila velike napretke u radu s autizmom, poremećajem pažnje i drugim mentalnim poremećajima koji su sve češći zadnjih godina. No, dr. Campbell McBride negira uobičajeno vjerovanje da je preosjetljivost na hranu genetski uvjetovana. Ona tvrdi da je, u pravilu, preosjetljivost na hranu rezultat poremećaja probave i neuravnotežene crijevne flore, nastale kao posljedica moderne industrijalizirane prehrane. Kad smo kod ovog zadnjeg, neke studije sugeriraju da su simptomi koji se pripisuju intoleranciji na gluten zapravo reakcija na poljoprivredni otrov glifosat, a to sigurno nije jedina takva pojava.

Campbell McBride dodaje da poremećaj može biti i naslijedan, ali ne u genetskom smislu koliko u kontekstu majčine ishrane i zdravlja njezinog probavnog sustava. Ona pronalazi vezu između mnogih dječjih poremećaja, uključujući i poremećaje u ponašanju, i neadekvatnog zdravlja majčinog probavnog sustava zbog neadekvatne prehrane. Majčina neuravnotežena crijevna flora prenosi se na dijete prilikom porođaja te se zatim održava prerađenom, industrijskom hranom, antibioticima i stresom.

Njezinim se tvrdnjama sve češće pridružuju i drugi znanstvenici. Oni otkrivaju da je zdravlje probavnog sustava povezano ne samo s lokaliziranim tegobama, nego i s mnogim drugim poremećajima u tijelu. Nezdrava crijevna flora neprikladno reagira na toksične i patogene tvari u hrani, što otežava rad imunološkog sustava. Profesor medicine Stephen Collins i drugi autori povezuju probavni sustav s kemijom mozga koja utječe na ponašanje, i to do te mjere da poneki nazivaju probavni sustav “drugim mozgom”.

Alex Howard navodi: netolerancije se sve više povezuju sa sindromom propusnog crijeva. To je stanje kod kojeg spojevi između stanica u crijevnoj sluznici postaju širi nego što bi trebali biti, dozvoljavajući česticama hrane i drugim česticama kojima nije mjesto u krvotoku da uđu u krv. To izaziva reakciju imunološkog sustava.

Ako osjećate fizičke smetnje ili emocionalne promjene nakon konzumacije određenih namirnica, najvažnije je popraviti probavno zdravlje. Izbacite industrijski prerađene namirnice iz prehrane, posebno šećer i rafinirano brašno, a privremeno prestanite konzumirati i neprerađene namirnice koje vam stvaraju poteškoće, npr. žitarice ili mlijeko. Hranite se svježom hranom i konzumirajte probiotike (korisne bakterije, najprisutnije u fermentiranim mliječnim i povrtnim proizvodima) i hranu koja potiče stvaranje probiotika u crijevima (takva hrana se naziva “prebioticima”, a neke od takvih namirnica su zob, soja, batat (slatki krumpir), češnjak, luk, poriluk, cikorija, ječam i banane). Nakon nekoliko tjedana, možete pokušati ponovno uvesti u prehranu namirnice koje su vam prije stvarale probleme (pod uvjetom da nisu rafinirane).

Osim toga, razmislite i o mogućim drugim uzrocima vaših smetnji. Čak i u razvijenim zemljama do 10-tak % žena pati od anemije, čije simptome – umor, vrtoglavicu, loše raspoloženje, pa i anksioznost i depresiju – mogu pripisivati drugim uzrocima. (Anemija može zatim utjecati na slabljenje imunološkog sustava i rada srca, što izaziva dodatne tegobe.) Slične simptome, plus PMS, promjene raspoloženja, debljanje, nakupljanje tekućine, pa i razvoj tumora, može uzrokovati višak estrogena koji je danas sve češći zbog ksenoestrogena u prehrani i industrijskim proizvodima, a ne zaboravimo niti potencijalne probleme sa štitnom žlijezdom.

Ukratko: ljudsko tijelo je složen sustav i ponekad neravnoteža samo jednog dijela tog sustava može pokrenuti lančanu reakciju. Potencijalni uzroci su brojni i ni približno tako jednostruki i jednostavni kako nam razne reklame nastoje sugerirati. Ako osjećate tegobe, prije svega napravite kompletan sistematski pregled s naglaskom na krvnu sliku i stanje hormona, pa ćete onda imati jasniju sliku što treba poduzeti dalje.