fbpx

 

Osjećaji iz djetinjstva


Biti ostavljeni teško je i za naš ego i za naše unutarnje dijete – često čak i kad nas napusti osoba koju nismo nešto posebno voljeli. Iznenadni gubitak jednog izvora ljudske povezanosti i pažnje, bilo da smo ga cijenili ili uzeli zdravo za gotovo, evocira sjećanja iz djetinjstva na gubitak i napuštenost, ponekad praćena strahom i očajem. Ti osjećaji iz djetinjstva često nadvladaju i naš
odrasli realizam i naše samopoštovanje.

Jedna od najčešćih motivirajućih poruka na koje možete naići na internetu je nešto poput: “Pouzdajte se u svoje osjećaje – slijedite svoje srce!” Ipak, ponekad je važno ne slijediti svoje srce – onda kad prepoznamo da su naše emocije djetinjaste – nego te emocije moderirati uz pomoć racionalnog uma i objektivne perspektive. Nakon toga, tim dječjim emocijama trebate pomoći da prijeđu u odrasle, umjesto da pokušavate kontrolirati svoje vanjsko iskustvo. To je teže, ali mnogo zdravije i dugoročno korisnije.

Već sam pisala o tome kako je zaljubljivanje često vezano za nesvjesno traženje zamjene za roditelje (vidi: Obrasci u ljubavnim odnosima). Kad se naše “unutarnje dijete” veže za voljenu osobu, nesvjesno je možemo doživljavati kao nezamjenjivu, najvažniju osobu na Zemlji – baš kao što su to bili roditelji za nas kad smo bili mali.

To možda nije tako očito sve dok je veza stabilna; u to vrijeme prevladava naš svjesni i odrasli um (nadajmo se). Ali čim se suočimo s gubitkom te osobe, odjednom ona postaje životno važna i zadržati je uz sebe postaje naš prioritet – baš kao što se osjeća dijete s roditeljem. Vidjela sam kako se to događa mnogim ljudima koji su ranije uzimali svog partnera zdravo za gotovo.

Tada naglo izranjaju naše dječje potrebe i djetinjasti osjećaj da imamo samo tu jednu priliku da budemo voljeni i osjetimo duboku povezanost. Zato ljudi toliko često kažu nešto kao „moj se svijet srušio“ ili „moj život je prazan bez njega / nje“! Mnogi se boje da neće dobiti drugu šansu ili da nikad neće pronaći nekoga tko bi se mogao usporediti s bivšim partnerom. U isto se vrijeme njihova okolina može pitati što su uopće vidjeli u bivšem partneru.

 

Trebam li ga/je pokušati vratiti?

Tko vas ne voli, po definiciji nije kompatibilan s vama. Ili ne prepoznaju i ne cijene vaše kvalitete – ili ih možda prepoznaju i zaključili su da ih ne žele. To nije nešto na čemu možete graditi zdrav, strastven odnos.

Gotovo sigurno, iskusili ste kako je prestati voljeti nekoga koga ste nekad voljeli, ili barem ne uzvraćati ljubav nekome tko je vas volio. Sjetite se kako ste se osjećali. Bi li prigovori, razlozi, udovoljavanje ili okrivljavanje promijenili vaše osjećaje? Bi li takvo ponašanje moglo potaći u vama onu duboku privlačnost i strast koju osjećate kad se prirodno zaljubite u nekoga?

Mnogo je vjerojatnije da ste se osjećali nelagodno, pod pritiskom, osjećali sažaljenje i sve manje poštovanja prema osobi koja je pokušala utjecati na vas na takve načine. Lako moguće da ste osjećali i sve veću odbojnost prema njoj.

Čak i da vas je takva osoba uspjela uvjeriti da pokušate ponovo, koliko mislite da bi to trajalo? Bi li se uspjeli usredotočiti na nju s povjerenjem, strašću i intenzitetom? Ili biste se većinu dana pitali biste li bili sretniji negdje drugdje? Kad bi se partner neizbježno vratio na svoje stare navike, bi li ih bilo lakše tolerirati nego prije? Ili bi to samo potvrdilo vašu prethodnu odluku o odlasku?

Zamislite, s druge strane, da je osoba s kojom ste raskinuli (ili je niste mogli voljeti) i dalje postupala prema vama s ljubaznošću i poštovanjem, možda toplinom, ali bila usredotočena prvenstveno na poboljšanje vlastitog života i povećanje vlastite sreće i samopoštovanja. Kako biste se onda osjećali prema njoj? Kladim se da biste osjećali više poštovanja i više zanimanja, čak i ako je ne biste mogli voljeti. Možda bi vam ta osoba postala privlačnija, a ako ste ranije bili u vezi, možda biste osjećali nostalgiju za njom. To se sigurno ne bi dogodilo s nekim tko je djelovao ovisno, očajno i jadno.

 

Ovisnost i dostojanstvo

Osjećaj da smo ovisni o nekome drugome tjera nas da ih kontroliramo, čak i ako to svjesno ne prepoznajemo. Koja se zdrava osoba voli osjećati kontrolirana? Bi li vam se svidjelo da vas netko pokušava kontrolirati? To nije ljubav, samo slijepa vezanost. Jedina odgovorna, dostojanstvena, odrasla stvar koju možete učiniti je prepoznati da druga odrasla osoba ima puno pravo izabrati za sebe i priznati vlastite osjećaje.

Ako ima i trunke samopoštovanja, ponosa i dostojanstva koju možete pronaći u sebi, usredotočite se na to i držite se toga svom snagom. U bilo kojem teškom trenutku zapitajte se kako bi sada postupila osoba koja ima zdravo samopoštovanje i dostojanstvo. Zatim se ponašajte tako, ma koliko bilo teško, i ostavite svoje djetinje emocije da kasnije s njima radite. Bit ćete zahvalni sami sebi na tome.

Razmislite pažljivo o bivšem partneru. Je li doista tako divan kao što vaše očajno unutarnje dijete zamišlja? Čini se da nema kraja iluzijama i maštarijama koje naši umovi mogu stvoriti čim nas netko imalo podsjeti na roditelje. U tom je kontekstu, opet, bolje osloniti se na svoj objektivni odrasli um nego na burne emocije. Dok su odraslie emocije bitan izvor vrijednih informacija, djetinje emocije daju nam samo podatke o našem neiskusnom, uplašenom prošlom jastvu.

Zapitajte se, kako bi se osoba koja vas stvarno voli ponašala prema vama? Sigurno ne mlako, hladno ili neodlučno. Usporedite ono što želite s onim što imate. Onda razmislite, jeste li spremni za zdravu ljubav? Ili možda smatrate da nije dovoljno izazov, dovoljno intenzivna? Možda ne osjećate da je zaslužujete? (Provjerite: Što vaša podsvijest vjeruje o ljubavi?).

Možda ne tražite stvarno ljubav toliko kao priznanje, potvrđivanje, odobravanje, osjećaj vrijednosti? Tada ćete se moći naći u iskušenju da se vežete za bilo koga tko vam nudi nešto pažnje. Što veći status ta osoba ima u vašim očima, to potrebitiji bi se mogli osjećati za njezinim odobravanjem. Prepoznajte da je to djetinjasti osjećaj koji ništa izvana ne može uistinu ispuniti. Jedini način da se ispuni ta unutarnja praznina je iznutra.

 

Kako povećati svoje šanse

Ljudi imaju tendenciju da poštuju ljude koji poštuju sebe. Neovisnost i unutarnja snaga su privlačni. Čak i u vezi, važno je sačuvati svoje granice i emocionalnu neovisnost. To postaje posebno važno ako se nadate da ćete ikada ponovo biti privlačni nekome tko je već izgubio osjećaje za vas. Iako nema baš puno nade, to nije nemoguće – ali vaš fokus pri izgradnji sebe iznutra mora biti na sebi samima zbog sebe, a ne da bi vratili bivšeg partnera. Ako se fokusirate na bivšeg partnera, a ne na kvalitetu svog života, vaši će napori biti površni i lažni.

Mnogi ljudi i web stranice savjetuju da se “usredotočite na svoj život i ciljeve” – ​​što je dobar savjet – ali ne govore vam što učiniti kad emocije počnu izbijati. Što će se dogoditi. Kad se pojave djetinjaste emocije, većina ljudi im se ili prepušta ili ih pokušava suzbiti. Ne činite ni jedno ni drugo. Usredotočite se na ljubav i tješenje uspaničenog unutarnjeg djeteta onako kako bi to činio topao (čak i ako pomalo frustriran) roditelj sa stvarnim djetetom. Neki ljudi osjećaju da im pomaže ako zamišljaju da ih roditelji vole, ili prijatelj ili čak zamišljeni (novi) partner. Neki se okreću duhovnoj podršci. Činite što god vam odgovara.

Može vas ojačati i izgradnja i produbljivanje vaših društvenih veza. Obnovite stara prijateljstva, potražite nova, osnažite postojeća. Idite na grupne hobi ili volonterske aktivnosti, grupne izlete, radionice, ples … Umjesto da se nadate primanju, usredotočite se na davanje: dajte toplinu, ljubaznost, podršku … Davanje je često bolji osjećaj nego primanje, a i više potiče samopoštovanje.

Nastavite raditi sa svojim unutarnjim djetetom, čak i kad se počnete osjećati bolje (i definitivno nemojte prestati čak i ako se bivši partner vrati). Dječji obrasci idu duboko i nekoliko tjedana nije dovoljno da ih promijenite. Znat ćete da ste postigli promjenu kad primijetite da se osjećate stvarno dobro u vlastitoj koži i da vas privlače zdrave veze.

 

"Dok god ne učinite podsvjesno svjesnim, ono će upravljati vašim životom i zvat ćete to sudbinom."

- C.G.Jung

Kosjenka Muk

Ja sam defektolog -socijalni pedagog po struci i međunarodni predavač Integrative Systemic Coachinga. Do sad sam predavala u 10 zemalja i pomogla stotinama ljudi u preko 20 zemalja na 5 kontinenata u rješavanju njihovih emocionalnih obrazaca. Autorica sam knjiga “Emocionalna zrelost u svakodnevnom životu” i “Verbalna samoobrana”.
Neki ljudi me pitaju radim li masaže – nažalost, jedina masaža koju znam je utrljavanje soli u ranu.

Šalim se. Zapravo sam vrlo blaga. Uglavnom.

posljednje objave

pratite nas na facebooku

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.

Osobni i online coaching

Integrative Systemic Coaching (prije: Soulwork Systemic Coaching) se koristi za rješavanje prepreka i problema u bilo kojem području života u kojem osjećate emocionalne barijere, ograničavajuća uvjerenja, ili što god poduzeli ne uspijevate ostvariti svoje duboke želje.

informacije i prijave

info@mentor-coach.eu

+385 98 9205 935
kosjenka.muk
© 2020
Integrative Systemic Coaching
Website developed Danijel Balaban - Web Development Agency & Design Company
en_USEnglish
de_DEDeutsch es_ESEspañol fr_FRFrançais it_ITItaliano en_USEnglish

Prijavite se da postanete coach

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.