fbpx

 

autor: Kosjenka Muk

 

Ekstatično iskustvo koje doživimo kad nam je ljubav uzvraćena, velikim dijelom počiva na osjećaju da smo potpuno prihvaćeni, odobravani i slobodni biti ono što jesmo. To je ono što smo kao djeca najviše trebali od roditelja, ali rijetko dobivali, bilo zbog roditeljskog nedostatka emocionalnog zdravlja, komunikacijskih vještina ili vremena, zbog normalnih konflikata tokom socijalizacije ili drugih okolnosti. Čežnja za tim apsolutnim, bezuvjetnim prihvaćanjem sa strane roditelja kasnije u životu postaje srž čežnje koju osjećamo kad smo zaljubljeni. Želimo što više tog osjećaja i da on bude što trajniji. 

U samom početku novog ljubavnog odnosa, osjećaj da smo prepoznati i voljeni takvi kakvi jesmo obično će sve drugo potisnuti u pozadinu. No s vremenom, kako se nesporazumi, sukobi i nekompatibilnosti nakupljaju, taj osjećaj za kojim čeznemo se polako raspada. Ako partnerima nedostaje suosjećanja i komunikacijskih vještina, taj proces se odvija brže. U zlostavljačkim odnosima, neka vrsta strasti se neko vrijeme hrani dječjom nadom i nepredvidivošću, no to je nezdrava strast koja ostavlja znatne ožiljke i za koju se plaća visoka cijena. 

Čak i kad su namjere dobre, većina ljudi s vremenom počinju osjećati da nisu dovoljno cijenjeni i da ih se ne razumije dovoljno u odnosu. Možda će početi sanjati o novoj vezi koja bi nahranila izvornu čežnju, posvetiti se djeci kao izvoru emotivnog ispunjenja (što također nije zdravo ako je roditelj taj koji je potrebit) ili će izgubiti nadu i prepustiti se tupoj rutini. Mogu zamjerati partneru ako ne dobivaju bezuvjetno prihvaćanje, zaboravljajući pritom da partner nije roditelj i u odraslom odnosu partner ima pravo na neka očekivanja, uvjete i potrebe. Potrebno je naći ravnotežu između davanja partneru što više prihvaćanja i razumijevanja, te vrednovanja vlastitih potreba i granica. 

 

Nakon nekoliko godina odnosa, mnogi parovi se počinju uzimati zdravo za gotovo i prestaju činiti jedno za drugo male stvari kojima su u početku osvajali poštovanje i odobravanje partnera. Kako to izbjeći što je više moguće? 

U prvom redu, trudite se da razmišljate o svom partneru kao što ste činili u početku veze: primjećujte kvalitete koje vam se sviđaju, a budite blagi prema manama koje vas emocionalno ne ugrožavaju i ne opterećuju. Osjećate li da vas neka ponašanja partnera emocionalno uznemiruju, istražite da li se radi o sitnicama koje vas podsjećaju na ranije neugodnosti u životu, ili o stvarnoj neodgovornosti i nemaru.

Razmislite kako možete pokazivati partneru odobravanje i duboko razumijevanje. Slušajte pažljivo ono što govore, pa i ono o čemu možda ne govore. Zamislite kako se vaš partner osjeća i što mu je potrebno čuti. Komunicirajte iz srca umjesto iz starih, automatiziranih navika. Pokazujte zanimanje i postavljajte kvalitetna pitanja. Pokazujte da primjećujete partnerov trud. Izražavajte osjećaje verbalno i neverbalno. Također, vodite računa da sve to činite iskreno i autentično, ako to radite zato jer “morate” ostavit ćete više dojam manipulativnosti nego išta drugo. 

 

 

Zadržati vlastitu individualnost i slobodu

Usput, ima ljudi koji tvrde da ako ste “predobri” prema svom partneru, on(a) vas i neće baš cijeniti i otići će dalje u potrazi za nekim “kretenom” ili “kučkom”. To se događa u dva osnovna slučaja:

      • ili se zaljubljujete u nezrele osobe (odabir koji može biti nesvjesno motiviran vašim obrascima iz djetinjstva), ili 

    • ne vodite računa o tome kako u vezi održati vlastitu individualnost, identitet, samopouzdanje i osobne granice. Snažna, neovisna osoba s vlastitim životnim ciljevima je privlačna osoba. Ne pokušavajte biti poput sijamskog blizanca s partnerom. Strast se gradi i na poštovanju i udivljenju; suovisnost i pretjerano udovoljavanje ukazuju na nedostatak samopoštovanja i nisu privlačni. 

    U ljudskoj je prirodi da ne cijeni predvidivo i sigurno. Vjerojatno vam se događalo da ste nešto dugo željeli, ali jednom kad bi to dobili, nakon nekoliko dana ili tjedana to bi izgubilo čar, kao kod djeteta s novom igračkom. Skloni smo više cijeniti ono što nam je manje dostupno. Malo nepredvidivosti, odvojenosti i nesigurnosti sprečava uzimanje zdravo za gotovo i održava svjesnost o partnerovim kvalitetama. 

  •  

    Može se činiti paradoksalno, ali je realno – doza slobode i mogućnosti izbora čini odnos stabilnijim i kvalitetnijim i potiče ljude da se više trude jedno oko drugoga. Na taj način i djeca takvog para dobivaju više sigurnosti, a i bolje uzore. 

  • Upravo zbog toga, osobno ne bih nikome preporučila brak. Iako vjerujem u vrijednost dugoročnih i stabilnih veza te u skladu s tim i živim, već sam kao dijete zaključila da se ne želim udavati jer sam vidjela kako se ljudi u braku lako uzimaju zdravo za gotovo. Godine iskustva u radu s ljudima samo su mi to potvrdile. Brak je u biti obećanje kontrole: kontrole nad životom, kontrole nad emocijama, kontrole nad slobodom izbora. Ono što osjećamo da je pod kontrolom, lako pospremimo u ladicu manjeg prioriteta.

    Time ne mislim reći da je mudro lepršati od cvijeta do cvijeta, naprotiv – to bi bilo plitko i na taj način se ne može ostvariti ona duboka povezanost i razumijevanje za kojom većina ljudi čezne. Ali zadržati svoj identitet i osjećaj slobode možete i u stabilnoj vezi. Nastavite se samostalno baviti svojim hobijima, tražiti nove izazove, upoznavati nove ljude. Povremeni periodi odvojenosti od partnera u pravilu potiču nastavak međusobnog uvažavanja. Znati reći ne, zadržati dostojanstvo prilikom sukoba, kvalitetno pregovarati, donositi svoje odluke i držati ih se, znakovi su čvrstog identiteta. S druge strane, prigovaranje, optuživanje, vike i uvrede znače da se osjećate nemoćni i osjećate da morate promijeniti drugu osobu da bi se osjećali dobro. 

    Znam da takvu vrstu neovisnosti u našem društvu nije uvijek lako ostvariti, što zbog društvenog pritiska, što zbog materijalnih prepreka. Ali barem se trudite koliko god možete u tom smjeru i to će već puno značiti. I nastojte štediti za svoju materijalnu sigurnost od samog početka odraslog života, kako nikad ne bi bili ovisni o nekome. 

     


    Kako ne smiriti hormone 

    Osim iz poštovanja i oduševljenja partnerovim osobinama, strast velikim dijelom proizlazi i iz spolne privlačnosti. Ta privlačnost često nestaje nakon rođenja djece: žena će se tada često fokusirati na djecu, a čak i ako se trudi posvećivati pažnju partneru, često će biti preumorna i nedovoljno usredotočena da bi u tome uspijevala. U prve dvije – tri godine djetetova života možda se treba pomiriti s činjenicom da više ne možete biti tako bliski kao prije, no čim dijete počne biti samostalnije, važno je da roditelji ponovno počnu više raditi na međusobnom odnosu. Održavati spolnu privlačnost često znači truditi se da se muškarac može osjećati što muževnije, a žena što ženstvenije, istovremeno izbjegavajući krute i opterećujuće predrasude.

    Za većinu muškaraca vrijedi da se osjećaju muževno kad mogu aktivno davati ženi i podržati je, te primiti njezinu zahvalnost i osjećati se potrebni i cijenjeni. Za većinu žena vrijedi da se osjećaju ženstveno kad ih se razumije i podržava, te kad osjećaju da se mogu opustiti i prepustiti.

    Kroz milijune godina evolucije, žena je uglavnom bila posvećena djeci te zbog toga fizički ranjivija u opasnom svijetu, dok je muškarčeva uloga bila da je zaštiti i podrži. Mnoge žene u našoj civilizaciji osjećaju da je previše odgovornosti na njima (posao, djeca, kućni poslovi), ne osjećaju se podržane i time gube osjećaj ženstvenosti. To stvara osjećaje neispunjenosti i nezadovoljstva koje mnoge žene teško mogu prepoznati i objasniti sebi.

    Iz tih osjećaja kreće i ono tradicionalno “kvocanje”. Žena koja osjeća da se ne može opustiti i da nema podršku muškarca, često mu to neće znati objasniti nego će napetost i frustracija tražiti ispoljenje u kriticizmu pojedinih detalja muškarčevog ponašanja. Muškarci, s druge strane, u društvu koje im s jedne strane dozvoljava više lijenosti, a s druge strane oduzima tradicionalne oblike pružanja podrške ženi, mogu izgubiti osjećaj muževnosti i postati pasivni, ili zbunjeni pred ženskim zahtjevima.


    Nova rješenja za stare potrebe

    To ne znači da bi se trebali vratiti u tradicionalni način života i oduzeti ženama mogućnost da istražuju i druge aspekte svoje osobnosti i sposobnosti osim majčinstva. Ipak nismo samo biološka bića, nego smo mnogo kompleksniji od toga. Usmjeriti se samo na jedan aspekt naše egzistencije nikad nije zdravo, bez obzira koji od njih naglašavali. U ovom kontektstu, želim naglasiti nezdravost krutog usmjeravanja na biološke uloge. Jedno od velikih ostvarenja modernog društva je fizička i materijalna neovisnost žene, što joj donosi više mogućnosti i izbora nego ikad prije. Odricanje od te neovisnosti, izbjegavanje odgovornosti, nije zdravo ne samo za ženu nego niti za njezinog partnera.

    Umjesto toga, potrebno je oblikovati nove načine ponašanja putem kojih muškarac može osjećati da ima svoju ulogu u ženinom životu i da je može podržati i pomoći joj da se opusti. Kako je današnji način života daleko raznolikiji i složeniji nego ranije, možda nema smisla bilo što davati kao apsolutan savjet. Najbolje je… razgovarati sa svojim partnerom. Pitajte partnera što mu pomaže da se osjeća muževnije/ženstvenije, te mu recite koje ponašanje u vama potiče vašu muževnost/ženstvenost i romantične osjećaje. Važno je izbjegavati krute zahtjeve, i umjesto toga usmjeriti se na zaigrano istraživanje.

    Da me se ne bi krivo shvatilo: ne zagovaram kruto naglašavanje spolnih razlika – to je u prošlosti donijelo mnogo poniženja i patnje. Uza sve mane društva u kojem sada živimo, ipak imamo mnogo više osnovne fizičke sigurnosti, slobode izbora i istraživanja suptilnijih strana svojih osobnosti. No, evolucijski instinkti još su uvijek prisutni u nama, i premda to – na sreću – ne znači da nas potpuno kontroliraju i upravljaju nama, možemo ih mudro koristiti za održavanje romantike i strasti.

    Nema potrebe da naglašavate svoj spol u drugim aspektima života – poslu, prijateljstvima, roditeljstvu, hobijima – osim ako je to ono što sami želite. Ali u kontekstu romantike, istražite kako bi bilo koristiti i taj aspekt sebe. Možda vam se i svidi, ako ste ga dosad zanemarivali. Samo vodite računa da pritom budete autentični, nađete svoj vlastiti izraz, umjesto da slijedite tuđe. 

     

    Umjesto krutih zahtjeva, potreban je zaigran pristup. Fleksibilnost je osnova odnosa – barem kad se radi o detaljima, a ne važnim životnim vrijednostima. Tolike ljude srećemo koji se žestoko svađaju oko sitnica kao što su kako rezati maslac ili slavni poklopac WC školjke… nekad jednostavno treba razmisliti da li su vam zaista ti sitni detalji dovoljno bitni da radi njih ugrozite vaš najvažniji odnos. Možda vaš partner, unatoč svim vašim razlozima i molbama, nikad neće razviti naviku vraćanja hrane u frižider ili čišćenja mrvica sa stola… ali to ne znači da je on loša osoba. Rekla bih da većina odnosa propada zato što ljudi jedno drugom počnu pripisivati loše namjere i loše osobine na temelju manje bitnih detalja u ponašanju. Možete li pokazati razumijevanje i suosjećanje svom partneru, dati mu prostora kad je on/ona u lošem raspoloženju, iritabilan i sve u svemu ne baš blistav? Tako ćete zaslužiti njegovo povjerenje, poštovanje i motivaciju da se trudi oko vas – ako se radi o emocionalno zdravoj osobi.

    Razlike u načinu davanja ljubavi mogu često dovesti do nesporazuma. Poneki ljudi izražavat će osjećaje kroz razgovor, dok će drugi željeti fizički dodir ili zajedničke aktivnosti. Nekima su pokloni ili usluge važan izraz pažnje, dok su drugima sasvim sporedni. Ne primjećujete li načine na koje vam partner izražava ljubav jer to jednostavno nije način na koji je želite primiti… razjasnite to sa svojim partnerom. Nastojte primjećivati dobru namjeru, čak i kada ponašanje ne odgovara u potpunosti vašim očekivanjima. Tako možete spriječiti potpuno nepotrebne konflikte.

     

    Kada je dovoljno?

    S druge strane, postoje ljudi koji ne vjeruju vlastitim osjećajima i dopuštaju da ih se izmanipulira da pristaju na zanemarivanje, omalovažavanje i kontrolu. Poneke žene vjeruju da biti samostalna i dati slobodu svom partneru znači pristajati na njegov nedostatak odgovornosti i poštovanja. Poneki muškarci izmanipulirani su kritikama da su sebični, neodgovorni i nedovoljno brinu o odnosu ako ne ispunjavaju svaku želju partnerice. Poneki parovi jednostavno ne uspiju prepoznati da nisu kompatibilni, nego provedu vrijeme optužujući i nastojeći promijeniti jedno drugo.

    Ako ste muškarac i želite usrećiti svoju partnericu, ali niste sigurni kako odrediti granicu između zdrave podrške i preuzimanja očinske uloge, razmislite o sljedećim pitanjima. Ista pitanja dobro će doći i ženama koje nisu sigurne traže li previše od svog partnera ili on zaista samo glumi krhku biljčicu u osjetljivom procesu vezivanja za kauč:

     

      • Je li vaša partnerica općenito samostalna i odgovorna ili očekuje da drugi (čitaj: vi) preuzmu odgovornost za njezine potrebe, osjećaje i želje?

     

      • Je li fleksibilna i tolerantna ako nije sve po njezinom ili će vas kritizirati i omalovažavati ako joj ne “čitate misli”?

     

      • Izražava li svoje želje smireno i opušteno ili kroz manipulaciju, igranje žrtve ili agresiju?

     

      • Osjećate li ravnotežu u podjeli posla i odgovornosti ili osjećate da je gotovo sve na vama?

     

      • Da li vam donosi osjećaj zadovoljstva i ispunjenja pružiti joj podršku, ili je to prije teret i obaveza?

     

    • Izražava li ona zadovoljstvo i zahvalnost kad to činite ili osjećate da što god činili, nije dovoljno?

     

     

    Ako ste navikli oslanjati se samo na racionalnu analizu umjesto da i intuiciji date pravo glasa, može vam biti vrlo teško doći do odgovora. Slušajte svoje osjećaje – ali ne one površne, često obrambene, nego one dublje, obično smirenije i obuhvatnije. Važno je prepoznati da partnerstvo nije simbioza, nego ste i dalje dvije različite osobe. I dalje ste odrasli i svako od vas je odgovorno za svoje potrebe i svoj život. Partnerstvo znači suradnju – ali uz očuvanje osobnog prostora i osobnih granica. Tek tada možemo osjećati zdravu strast.

     

    Povezani članci:

    Obrasci u ljubavnim odnosima

    Što se događa kad je partner zamjena za roditelja?

    Brak: ljubav ili dužnost? 

     

    Svi članci

    Individualni rad

"Dok god ne učinite podsvjesno svjesnim, ono će upravljati vašim životom i zvat ćete to sudbinom."

- C.G.Jung

Kosjenka Muk

Ja sam defektolog -socijalni pedagog po struci i međunarodni predavač Integrative Systemic Coachinga. Do sad sam predavala u 10 zemalja i pomogla stotinama ljudi u preko 20 zemalja na 5 kontinenata u rješavanju njihovih emocionalnih obrazaca. Autorica sam knjiga “Emocionalna zrelost u svakodnevnom životu” i “Verbalna samoobrana”.
Neki ljudi me pitaju radim li masaže – nažalost, jedina masaža koju znam je utrljavanje soli u ranu.

Šalim se. Zapravo sam vrlo blaga. Uglavnom.

posljednje objave

pratite nas na facebooku

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.

Osobni i online coaching

Integrative Systemic Coaching (prije: Soulwork Systemic Coaching) se koristi za rješavanje prepreka i problema u bilo kojem području života u kojem osjećate emocionalne barijere, ograničavajuća uvjerenja, ili što god poduzeli ne uspijevate ostvariti svoje duboke želje.

informacije i prijave

info@mentor-coach.eu

+385 98 9205 935
kosjenka.muk
© 2019
Integrative Systemic Coaching
Website developed Danijel Balaban - Web Development Agency & Design Company

Prijavite se da postanete coach

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.