autor: Kosjenka Muk


 

Ljubomora je vjerojatno najočitije djetinjasta emocija od svih koje osjećamo. Dok iskustva straha, ljutnje, tuge, srama i slično mogu biti uzrokovana realnim vanjskim okolnostima i njima primjerena – mada se češće radi o mješavini realističnih i dječjih, pretjeranih osjećaja – ljubomora je utemeljena na dječjim dojmovima o tome da nismo dovoljno dobri, da nema dovoljno ljubavi i pažnje te da naša vrijednost i samopoštovanje ovise o ponašanju drugih osoba.

Bit ljubomore je u strahu da smo manje vrijedni, da nešto s nama nije u redu, da netko drugi (možda potpuno nezasluženo, možda se bojimo da je zasluženo) dobiva ono što mi toliko želimo. Jedan od ključnih elemenata također je osjećaj da je ljubav i pažnja ograničena i da je nema dovoljno, odnosno ako je jedna osoba dobiva, netko drugi je mora izgubiti. Kao obrana od osjećaja manje vrijednosti, stvara se i ljutnja na osobu koja nam „oduzima“ ljubav, a često i na osobu čiju pažnju želimo.

Posesivnost i kontrola

Mnogi će ljudi čiji se partner zaljubio u drugu osobu, tu osobu nemilice okrivljavati i omalovažavati, pogotovo ako se usudila prihvatiti tu ljubav. (Pod zaljubljivanjem ne mislim na neodgovorni seks radi seksa i bezobzirnost prema stalnom partneru.) Česte su patetične izjave poput „uništio mi je život“, „ukrala mi je ono što mi je bilo najvažnije“ , doživljavanje sebe kao žrtve i slične riječi primjerene našoj glazbenoj sceni. U mnogim društvima u povijesti, dok je emocionalna inteligencija bila na niskom stupnju, preljub se kažnjavao smrću, često bolnom i polaganom kao što je kamenovanje. U nekim društvima to je još uvijek praksa. Pomislite koliko snažni, duboki moraju biti dječji osjećaji manje vrijednosti i straha da su cijele civilizacije zbog njih spremne ubiti drugo ljudsko biće jer voli drugu osobu!

No i u razvijenijim društvima, još uvijek pojedinci u većem ili manjem stupnju mogu dramatično reagirati na takvo iskustvo. Neki ga ne žele niti čekati, nego će ga nastojati spriječiti kontroliranjem partnera i njegovom izolacijom od drugih ljudi, obično onih suprotnog spola, ali ponekad i od svih društvenih kontakata. Mogu biti ljubomorni ne samo na osobe u koje bi se partner mogao zaljubiti, nego i njegovu obitelj, prijatelje istog spola, pa čak i vlastitu djecu.

To vodi iznimno neugodnom i povređujućem ponašanju kao što su zabrane, sumnjičenje, ispitivanje partnera, svađe, kritike, omalovažavanje, ucjene, pa čak i fizičko nasilje sve do ubojstva. Umjesto da partnerstvo bude odnos dvoje ljudi svjesnih da su izabrali jedno drugo zbog određenih kvaliteta i zajedničkih vrijednosti, ali da se to s vremenom može mijenjati, kao i da druge osobe mogu biti zanimljive za prijateljske odnose, ono se pretvara u zarobljavanje, posjedničko ponašanje i zlostavljanje.

Vrijednost samopoštovanja

Osobe koje su imale prilike od ranih nogu izgraditi osjećaj vlastite vrijednosti, dubok podsvjesni dojam da zaslužuju ljubav, bit će utoliko svjesnije da ne ovise o drugima da im to potvrde. Shodno tome, moći će se dobro osjećati u vezi sebe samih i zadržati pozitivna očekivanja od života i drugih ljudi, i u situacijama u kojima njima draga osoba pokazuje pažnju i interes i za druge. Neće imati potrebu da budu „jedini“ i „posebni“ toj osobi (dječje želje od roditelja) i prihvaćat će njezino prijateljsko zanimanje za druge ljude kao normalno ponašanje koje im ne mora nužno nešto oduzeti. Bit će svjesni da različite osobe možemo voljeti različitom ljubavlju. S druge strane, što manji osjećaj vlastite vrijednosti netko osjeća, što više straha od gubitka, praznine i stida, to će biti skloniji posesivnosti i ljubomori.

Ovime ne pokušavam promovirati otvorene brakove i neodgovorni seks – premda je slobodna ljubav racionalno gledano možda najidealnija, mi nismo samo racionalna bića. Uvjetovani smo i svojom biologijom i emocionalnim potrebama. To nije mudro zanemarivati. Upoznala sam osobe (najčešće žene) koje su njihovi partneri nagovorili da im u ime ideala dozvole spavati s drugima… ne samo što takva osoba obično negira samu sebe pristavši na to, nego gubi i osjećaj povjerenja u partnera, čime se gubi osjećaj bliskosti. To postaje podloga za buduće zamjeranje i nepovjerenje. Biološki gledano, ženi je potreban siguran partner na kojeg se može osloniti radi odgoja potomstva. Ti porivi su još uvijek u nama i nema ih koristi negirati. Osim toga, kompleksne osobe kakve već jesmo, često je teško uistinu ostvariti duboku intimnost čak i s jednom osobom; rasipanje pažnje na više njih je gotovo nemoguće bez da odnosi trpe. No, nije nam potrebna ljubomora da bi prepoznali i cijenili svoje vrijednosti i želje.

Ljubomora je proporcionalna i izravno povezana s negativnim dojmom o sebi i svojoj vrijednosti. No, to ne mora biti osviješteno i vidljivo prema vani. Mnogi ljudi nisu svjesni da ne vrednuju dovoljno sebe jer su te osjećaje potisnuli, pa možda i prekrili obrambenom arogancijom i željom za moći. Samopouzdano ponašanje ne znači nužno i samopoštovanje; bolji pokazatelj samopoštovanja je koliko istovremeno poštujemo i druge ljude. Loše mišljenje o sebi ne dopušta nam da imamo dobro mišljenje o drugima; štoviše, od tog osjećaja obično nastojimo pobjeći tako što ćemo omalovažavati druge.

Volimo li i cijenimo sebe, osjećamo li da zaslužujemo ljubav, očekivat ćemo da je prirodno i lako naći ljude koje ćemo voljeti i koji će voljeti nas. Možemo biti sretni i ako smo sami, pa i iskustvo napuštanja nećemo vidjeti kao „smak svijeta“. Također možemo imati više poštovanja, suosjećanja i razumijevanja za drugu osobu te joj biti spremni dati jednaku slobodu kakvu želimo za sebe.

2. dio

Kosjenka Muk

Ja sam defektolog -socijalni pedagog po struci i međunarodni predavač Integrative Systemic Coachinga. Do sad sam predavala u 10 zemalja i pomogla stotinama ljudi u preko 20 zemalja na 5 kontinenata u rješavanju njihovih emocionalnih obrazaca. Autorica sam knjiga “Emocionalna zrelost u svakodnevnom životu” i “Verbalna samoobrana”.
Neki ljudi me pitaju radim li masaže – nažalost, jedina masaža koju znam je utrljavanje soli u ranu.

Šalim se. Zapravo sam vrlo blaga. Uglavnom.

posljednje objave

pratite nas na facebooku

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.

Osobni i online coaching

Integrative Systemic Coaching (prije: Soulwork Systemic Coaching) se koristi za rješavanje prepreka i problema u bilo kojem području života u kojem osjećate emocionalne barijere, ograničavajuća uvjerenja, ili što god poduzeli ne uspijevate ostvariti svoje duboke želje.

informacije i prijave

info@mentor-coach.eu

+385 98 9205 935
kosjenka.muk

"Dok god ne učinite podsvjesno svjesnim, ono će upravljati vašim životom i zvat ćete to sudbinom."

- C.G.Jung
© 2019
Integrative Systemic Coaching
Website developed Danijel Balaban - Web Development Agency & Design Company

Prijavite se da postanete coach

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.