fbpx

 

autor: Kosjenka Muk

 


Kada čitate o ljudima u nevolji, ili žrtvama nasilja ili političkih okolnosti… nalazite li razloge zašto se to ne bi dogodilo vama? “Ja bih drugačije učinio u toj situaciji”, “Na njenom mjestu, pokušala bih pobjeći”, “Takav je to mentalitet, zašto se ne pobune protiv izrabljivanja?”, ili, popularno unutar New Age grupa, “Vjerojatno je to privukao svojim negativnim razmišljanjem.”

Okrivljavanje žrtve je uobičajen, automatski obrambeni mehanizam – pokušaj da nadvladamo vlastite strahove i postignemo osjećaj da nismo na milost i nemilost slučaju. Osjećaj da nemamo kontrolu nad svojim životima je zastrašujuć i prirodno je da se pokušamo obraniti od njega, čak i kad to zahtijeva vrlo subjektivnu logiku.

Nažalost, često to rezultira suptilnim ili manje suptilnim okrivljavanjem žrtava nasilja (pa i nesretnog slučaja ponekad), dok se odgovornost nasilnika može ignorirati ili umanjavati. U svojoj potrebi da izbjegnemo strah, ne želimo pridati preveliku moć ili pažnju nasilniku; ne želimo osjećati da bismo u sličnim okolnostima i sami postali žrtva. Želimo osjećati da bismo sami bili snažniji, posebniji, pa tragamo za idejama zašto je žrtva mogla izbjeći svoj udes, ali zbog neke vlastite pogreške nije.


Recimo da je točno da je žrtva napravila pogrešku. Tko od nas ne čini pogreške? Možete li se sjetiti situacija u kojima ste mogli biti povrijeđeni da su se ljudi kojima ste vjerovali ispostavili nedostojni povjerenja? Ili da je samo neki mali detalj situacije bio drugačiji? Koliko puta ste riskirali znajući da riskirate? Možete li zaista živjeti a da uvijek igrate na 100% sigurno?

Čak i ako uzmemo u obzir nasilje od kojeg je lakše pobjeći, kao što je nasilje unutar braka, obično su prisutne okolnosti koje lako možemo ignorirati, kao što je prethodni odgoj i ispiranje mozga u ranom djetinjstvu. Mnoga djeca su indoktrinirana, putem religije, bajki i slično, da “ljubav sve pobjeđuje”, da je samožrtvovanje plemenito (što ponekad i jest, ali ne i ako ne postoji dovoljno volje za odgovornosti s druge strane) ili da suosjećanje znači popuštanje?

Mnogi ljudi razviju sindrom “naučene bespomoćnosti”, bilo kroz roditeljski model ili vlastito rano iskustvo zlostavljanja. Mnogi nikad ne razviju osjećaj da je u redu reći “ne”. Koliko ljudi može reći da se uistinu potpuno riješilo svojih obiteljskih tradicija i uvjerenja stvorenih u ranoj obitelji? Za osobu koja je odrasla u toksičnoj obitelji, zlostavljanje se može činiti normalno i neizbježno.


I tako, iz potrebe da izbjegnemo vlastite strahove, možemo nanositi bol ljudima koji već dovoljno pate, ili indirektno dozvoljavati nasilje. Možemo biti arogantni prema ljudima koji su doživjeli izdaju, nepravdu ili bol: “Zar nije bilo znakova upozorenja?” Naravno da ih je bilo, ali da li i mi sami reagiramo baš na svaki mogući znak upozorenja u odnosima? Kad bi svi tako radili, uglavnom bismo samo izbjegavali jedni druge. Čak i sumnju ponekad treba tretirati sa sumnjom.

Ne možemo izbjeći uključivanje obrambenih mehanizama, ali ih možemo prepoznati i podsjetiti se o čemu se radi. Možemo svjesno prizvati dijelove sebe koji su suosjećajni i odgovorni. Pokušajte, naprimjer, zamisliti da se određena nesreća dogodila vašoj kćeri ili sinu, bračnom partneru, najboljoj prijateljici… kako biste tada razmišljali? Što bi učinili? Ovakvim pristupom možda možemo ne samo izbjeći da naglas izgovorimo neodgovorne riječi, nego se možda i motivirati da učinimo nešto što bi smanjilo bol unesrećenih ljudi. Okriviti žrtvu je lako. Suosjećanje traži zrelost.

 

Povezani članci:

Znakovi opasnosti u vezi

Jeste li “krilati majmun” (i kako to izbjeći)?

 

Svi članci

Individualni rad

"Dok god ne učinite podsvjesno svjesnim, ono će upravljati vašim životom i zvat ćete to sudbinom."

- C.G.Jung

Kosjenka Muk

Ja sam defektolog -socijalni pedagog po struci i međunarodni predavač Integrative Systemic Coachinga. Do sad sam predavala u 10 zemalja i pomogla stotinama ljudi u preko 20 zemalja na 5 kontinenata u rješavanju njihovih emocionalnih obrazaca. Autorica sam knjiga “Emocionalna zrelost u svakodnevnom životu” i “Verbalna samoobrana”.
Neki ljudi me pitaju radim li masaže – nažalost, jedina masaža koju znam je utrljavanje soli u ranu.

Šalim se. Zapravo sam vrlo blaga. Uglavnom.

posljednje objave

pratite nas na facebooku

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.

Osobni i online coaching

Integrative Systemic Coaching (prije: Soulwork Systemic Coaching) se koristi za rješavanje prepreka i problema u bilo kojem području života u kojem osjećate emocionalne barijere, ograničavajuća uvjerenja, ili što god poduzeli ne uspijevate ostvariti svoje duboke želje.

informacije i prijave

info@mentor-coach.eu

+385 98 9205 935
kosjenka.muk
© 2019
Integrative Systemic Coaching
Website developed Danijel Balaban - Web Development Agency & Design Company

Prijavite se da postanete coach

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.