autor: Kosjenka Muk

Što je “normalno”?

Osjećaj krivnje kod djeteta od kojeg roditelj očekuje da na taj način ‘otplaćuje’ za to što je rođeno i odgojeno, u kombinaciji s krivnjom zbog zauzimanja neprikladnog položaja u obitelji, najčešće je previše dubok i snažan da bi se osvijestio i preispitao. Ljudi odgojeni u takvoj atmosferi smatrat će takvo ponašanje normalnim i opravdanim, te će teško uopće i pomisliti da postave granice i potraže neovisnost i sreću.

Zbog nekog razloga, taj je obrazac češći u odnosu majke i sina, nego oca i kćeri ili drugih kombinacija. Mogući razlog tome je što su u prošlosti muškarci obično bili udaljeniji od obitelji, često tražeći priznanje i odobravanje izvan nje, dok su žene bile vezane uz obitelj i tražile emocionalnu podršku u njoj, budući da je podršku partnera rijetko bilo moguće naći.

Mnoge žene s kojima sam radila potvrdile su mi da imaju iskustvo odnosa u kojem je njihov partner podređivao sebe i njihovu vezu svojoj obitelji, posebno majci. Posljedice su se protezale od provođenja previše vremena s majkom i očekivanja od supruge ili djevojke da i ona to čini i odobrava, do dopuštanja da se majka drastično i bezobzirno upliće u donošenje njihovih odluka, kritizira ili čak ponižava sinovljevu partnericu, odnosno nastoji okrenuti sina, pa i unuke, protiv snahe. Sukobi snahe i svekrve tradicionalni su i gotovo legendarni u mnogim zemljama. To govori o rasprostranjenosti ovog obrasca (mada problem može biti i u snahi, a ne samo u odnosu muža i svekrve).

Ako ste partner takvoj osobi, poznate su vam posljedice na vašu obitelj i intimni odnos. Zamolite svog partnera da barem nakratko razmisli o tome kako bi se osjećao kad bi svoj život i svoju obitelj postavio na prvo mjesto. Upitajte ga da provjeri osjeća li se dužan svojim roditeljima, te kako bi se osjećao ako bi prestao pokušavati da ih usreći i rekao im kako se osjeća.

Komplementarni obrasci

Isto tako, ako ste partner takvoj osobi, provjerite svoje obrasce, odnosno, zbog čega vas je upravo takva osoba romantično privukla? Ljudi s ovim sindromom obično su snažno romantično privučeni osobama suprotnog spola s istim obrascem, te se u braku izmjenjuju u ulozi roditelja odnosno djeteta jedno drugom. S vremenom ih počinje iritirati ponašanje partnera (‘Isti si kao moj otac!’) ili osjećaju suptilnu krivnju zbog napuštanja roditelja, te se emocionalno povlače i sabotiraju intimnost. To vodi razvodu, ovisničkim igrama… ili traženju partnerske ljubavi od djece, čime se obrazac prenosi na slijedeće generacije.

Ako želite promijeniti ovakvu situaciju, prvo što trebate učiniti je preuzeti odgovornost za same sebe i vlastitu sreću. Ako se druga osoba izričito ne želi promijeniti (preporučujem da prije nego donesete takav zaključak oboje pođete na savjetovanje kod stručnjaka), nema mnogo toga što možete učiniti, osim upitati sebe zbog čega ostajete u takvoj situaciji? Što morate vjerovati da biste je prihvatili? Kako biste se motivirali, upitajte se: kako će moj život izgledati za pet ili deset godina ako situacija ostane ista? Kako će izgledati ako te godine uložim u kontinuiran i kvalitetan rad na sebi?

Ova pitanja otvaraju duboke uvide vezane ne samo uz obrasce u odnosima i koliko vjerujete da zaslužujete ljubav i sreću, nego često i uvjerenja vezana uz područje materijalne neovisnosti, što dalje otvara mnoge aspekte tog područja, kao što su povjerenje u sebe i svoje sposobnosti, uvjerenja vezana uz novac i život općenito i slično. Rješenje ovog problema na kvalitetan način zahtijeva duboku promjenu na razini identiteta, načina na koji doživljavamo sebe i svijet, a ne samo na razini ponašanja. To nije rad koji se može obaviti u nekoliko tjedana pa niti mjeseci, te je potrebno da si date vremena i budete strpljivi sa sobom.

Kad roditelj postane dijete

Sljedeći problematičan obrazac u odgoju jest onaj očekivanja roditeljske ljubavi od djeteta, pri čemu se roditelj nesvjesno nada da će u odnosu s djetetom doživjeti ljubav koja mu je oduvijek nedostajala. Roditelji koji su odrasli u vrlo nepodržavajućoj sredini mogu osjećati da je beba možda i jedino biće koje ih stvarno prihvaća i pokazuje im ljubav, s kojim mogu biti bliski.

Rezultat toga može biti da roditelj od djeteta treba i pokušava zaslužiti, pa i kupiti, odobravanje i ljubav, a očekivanje da dijete brine o osjećajima roditelja još je naglašenije. To je jedan od najuobičajenijih uzroka ‘razmaženosti’ djece, koja na vrlo dubokoj razini osjećaju da nisu voljena istinski i na prikladan način, zbog onoga što jesu, a ne zbog onoga što se od njih očekuje, te pokušavaju taj nedostatak nadoknaditi na jedini način koji znaju – tražeći sve više i više, od roditelja, a zatim i od okoline općenito.


Popuštanje je dio tog obrasca, no to je samo jedan od uzroka razmaženog ponašanja, a ne osnovni, kao što se često tvrdi. Popuštanje je najčešće kombinirano s atmosferom u kojoj dijete ne može osjetiti i naučiti stvarnu ljubav i poštovanje zdravih granica svakog člana obitelji, kao što je slučaj u situaciji potrebite ljubavi roditelja.

Što je stvarna razmaženost?

Jednom sam čak u novinama pročitala članak u kojem se tvrdilo da djeca postaju razmažena jer se roditelji prema njima ponašaju s ‘previše ljubavi’. Takve nestručne, površne tvrdnje su ne samo nepromišljene nego i neodgovorne. Previše ljubavi nije moguće. Moguća je nezdrava ljubav pri kojoj roditelj ne zna postaviti granice i voditi računa o ravnoteži potreba svih članova obitelji. Moguće je također prezaštićivanje djeteta, što je više rezultat straha nego ljubavi. Moguće je uvjeravanje djeteta da je posebno i bolje od drugih, što nije rezultat ljubavi, nego arogancije.

Neka djeca mogu odrasti u osobe koje se ponašaju razmaženo ako se disciplina provodila bez poštovanja; u tom slučaju ona će razviti otpor prema bilo kakvim zahtjevima, uključujući i one opravdane, te će im prkositi čim dovoljno odrastu da se za to osjete koliko – toliko sigurna. Pubertet djeteta ne mora biti označen prkosom, ako su roditelji uložili trud u razvijanje međusobnog povjerenja i poštovanja s djetetom.

U radu s ljudima, ponekad se događa da je klijentima gotovo nemoguće dovesti u pitanje uvjerenja ili ponašanje roditelja, iz straha da bi to značilo nezahvalnost, nelojalnost ili sebičnost. Posebno osobama koje su odgajane uz mnogo krivnje, može biti teško osjećati da prepoznati pogreške u odgoju kojima su bile izložene ne znači nezahvalnost i nepoštovanje, već jednostavno prepoznavanje i prihvaćanje roditelja kao drugog ljudskog bića, nesavršenog i uvjetovanog vlastitim iskustvima.

Natrag na 1. dio

Kosjenka Muk

Ja sam defektolog -socijalni pedagog po struci i međunarodni predavač Integrative Systemic Coachinga. Do sad sam predavala u 10 zemalja i pomogla stotinama ljudi u preko 20 zemalja na 5 kontinenata u rješavanju njihovih emocionalnih obrazaca. Autorica sam knjiga “Emocionalna zrelost u svakodnevnom životu” i “Verbalna samoobrana”.
Neki ljudi me pitaju radim li masaže – nažalost, jedina masaža koju znam je utrljavanje soli u ranu.

Šalim se. Zapravo sam vrlo blaga. Uglavnom.

posljednje objave

pratite nas na facebooku

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.

Osobni i online coaching

Integrative Systemic Coaching (prije: Soulwork Systemic Coaching) se koristi za rješavanje prepreka i problema u bilo kojem području života u kojem osjećate emocionalne barijere, ograničavajuća uvjerenja, ili što god poduzeli ne uspijevate ostvariti svoje duboke želje.

informacije i prijave

info@mentor-coach.eu

+385 98 9205 935
kosjenka.muk

"Dok god ne učinite podsvjesno svjesnim, ono će upravljati vašim životom i zvat ćete to sudbinom."

- C.G.Jung
© 2019
Integrative Systemic Coaching
Website developed Danijel Balaban - Web Development Agency & Design Company

Prijavite se da postanete coach

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.