Zašto padamo na manipulaciju

Najpodložniji manipulaciji su oni ljudi koji vjeruju da su njihove snažne emocije realistične.

Većina ljudi vjeruje da što je neka njihova emocija intenzivnija, to je i realističnija. Ali stvarnost je većinom upravo obrnuta (osim možda kad smo u neposrednoj životnoj opasnosti).

Ovo je, lako moguće, prilično iritantna ideja. No ako ste čitali moje ranije članke, vjerojatno znate o čemu govorim. Intenzivne emocije često su reakcija na “programe” iz djetinjstva, osobito traume. Više o tome pročitajte u ovom članku. Odrasle emocije, one koje uključuju naše kompleksno iskustvo i odrasli dio mozga, obično su smirenije i složenije. No o tome nas nitko ne uči, pogotovo ne na razuman i jasan način.

Neke intenzivne emocije mogu biti potaknute urođenim instinktima (npr. instinkt borbe za moć, plemenski instinkti) ili naučene od nezdravih uzora. A sve se to može pokrenuti sa samo nekoliko odabranih riječi ili simbola. Mnogi ljudi napuštaju svoje kritičko razmišljanje čim se upotrebe ključne riječi ili simboli, poput nacionalnih zastava, vjerskih simbola ili riječi poput domoljublje, sloboda, vjera i slično.

Bilo koja ljudska emocija može se koristiti za manipulaciju ljudima. Manipulatori često iskorištavaju ne samo strah, pohlepu, krivnju, sram, nego i ljudsku želju za suradnjom, povezanošću, da budemo kvalitetni ljudi, empatiju – te, naročito u zadnje vrijeme, i želju za slobodom i samostalnim razmišljanjem. Zlostavljači, političari, religije i marketing naročito vole iskorištavati nadu. A to je samo početak liste.

Manipulacija je po definiciji prikrivena. Manipulator nastoji navesti drugog čovjeka na ponašanje koje zna da taj čovjek ne bi sam odabrao ako zna sve činjenice o situaciji i posljedicama, a ne samo onaj dio činjenica koji mu zvuči dobro. Svaka komunikacijska vještina može se koristiti za dobro, ali isto tako i za manipulaciju ako skrivamo svoje namjere.

Zbog toga se u prvom koraku – prepoznavanju manipulacije – obično moramo osloniti na svoj unutarnji glas i dojam nesklada između poruke koju primamo verbalno i poruka koje primamo neverbalno. No pritom trebamo obratiti pažnju da razlikujemo zdravu intuiciju od izmanipuliranih ili dječjih emocija.

Evolucija nam je između ostalog omogućila i vrlo suptilne instinkte za podsvjesno analiziranje neverbalnog govora. Ipak, oni očito ne djeluju uvijek, jer čak i relativno očita masovna manipulacija često uspijeva. Čini se da ti instinkti ne funkcioniraju kod svih ljudi jednako dobro, a dio priče je sigurno i u utjecaju okoline.

Neke obitelji, pa i cijele kulture, pune su manipulacije ili barem nedostatka autentičnosti. U nekim slučajevima, pogotovo ako uz modele manipulacije imamo i dovoljno modela autentičnog ponašanja, možemo naučiti razliku tako dobro da znamo prepoznati manipulaciju na 100 metara udaljenosti. No ako su gotovo svi oko nas neautentični, ako nam je takva okolina od najmanjih nogu normalna, možemo naučiti prihvaćati neautentično ponašanje kao prirodno, pa i poželjno.

Manipulacija ne mora biti uvijek zlonamjerna i svjesna. Neki ljudi manipuliraju jer su doživjeli da će biti kažnjeni ako su izravni. Neki jer je to bilo normalno u njihovoj obitelji. I nesvjesna manipulacija je i dalje manipulacija, ali može biti uspješnija zbog manje unutarnjeg nesklada unutar takvog manipulatora, pa time i manje neusklađenih neverbalnih signala. 

Suvremeni problem je i u tome što putem elektroničkih medija, ako ne gledamo osobu koja govori na snimci, primamo samo verbalnu poruku, dok nam je neverbalna skrivena. Ako čujemo samo glas, ponekad možemo primiti dio nesvjesnih signala govornika kroz ton, inflekciju, i slično, no ako se radi o pisanom sadržaju, nemamo niti to.

U tom slučaju, najbolje je zapitati se, da li mi određen sadržaj “cima” pojedine emocije (npr. strah, ljutnju, ponos, empatiju…), i do koje mjere djeluje da to čini usmjereno i namjerno? Nastoji li mi potaknuti emocije kako bi mi zamaglio objektivnost i razum? Što bi mogao biti rezultat toga i kome bi to koristilo?

Kako pomažemo manipulatoru

Manipulacija često uspijeva i ako nam se ponudi nešto u što barem jedan dio nas želi vjerovati, pogotovo ako igra na naše primitivnije instinkte ili dječje emocije i potrebe. Manipulacija je neka vrsta zavođenja, a da bi bila uspješna, moramo i sami na neki način prihvatiti to zavođenje.

Mržnja nam, na primjer, može potaći endorfine – tzv. hormone sreće – pa je lako navući se na mržnju. Čini se da dio ljudi nosi u sebi skrivene porive za nasiljem i ratom, koje mogu kontrolirati dok god su oni društveno neprihvatljivi, ali čim se u javnosti počne opravdavati ratovanje, ti porivi će prepoznati svoju priliku i razmahati se. Pohlepa i nada su također vrlo zavodljive emocije. Odlična definicija marketinga je “prodavanje nade”. Čak i kad je ono neuvjerljvo, čak i kad ne pokazuje očekivane rezultate, možemo sami sebe dugo vremena uvjeravati da je bar dijelom istina – zato jer želimo da bude.

Želja da se na neki način dokažemo, bilo da želimo biti dobri, nesebični, posebni ili “cool”, također nas često može navesti da sudjelujemo u igri. Potreba za ljubavi, zajedništvom, pa i zamjenom za obitelj može nas i dugoročno vezati uz toksične odnose. Religije i kultovi svjesno ili nesvjesno kontinuirano iskorištavaju upravo tu ljudsku potrebu za zajedništvom i ponekad zamjenskom obitelji (npr. oslovljavanjem tipa “sveti otac”, “brat”, “sestra”). Možete završiti tako da se trudite zaslužiti ljubav, odobravanje ili nagradu kroz poslušnost i povjerenje, kao što ste to činili u obitelji.

Ako osjećamo strah od sukoba i prekida odnosa – ili možda strah da ćemo nešto propustiti – možemo sami sebe uvjeriti da se složimo s manipulatorom unatoč intuitivnoj nelagodi. I ljubav može biti sredstvo manipulacije: “činim to zbog tebe, za tvoje dobro, jer te volim”, ili “ako me voliš, onda ćeš…”  Manipulator treba neku vrstu naše suradnje, jer ako nema suradnje nema ni rezultata.

Strategije manipulacije

Manipulacija, čini se, evoluira zajedno s ljudskim društvom i postaje sve istančanija i razrađenija – uključujući i sve više pseudoznanosti i manipulacije znanosti.

Osim prethodno navedenih, još neki od bezbrojnih oblika manipulacije su:

    • manipulacija neverbalnim govorom, npr. samopouzdanje, uloga žrtve
    • manipulacija dodirom, ulaženjem u osobni prostor popularna je tehnika kojoj se podučava prodavače u “fizičkim” trgovinama
    • suptilne, verbalne ili neverbalne, prijetnje napuštanjem, ljutnjom, odbacivanjem, okrivljavanjem … (više o emocionalnoj ucjeni u ovom članku
    • u krugovima tzv. “stručnjaka za zavođenje” popularna je tehnika zvana “negging”, koja je u biti neka vrsta direktnog ili indirektnog omalovažavanja “mete” kako bi se kod nje pobudila želja da se dokaže
    • distrakcija, zbunjivanje, brzo i beskrajno pričanje s ciljem da se “meti” ne da prostora i vremena za razmišljanje
    • “prisilno zbližavanje” – odnosi se na prebrzo i netraženo signaliziranje bliskosti i poznatosti s nepoznatom osobom
    • Polagano pomicanje granica i čekanje dok se žrtva ne navikne na takvu situaciju, nakon čega slijedi daljnje pomicanje granica. Česta strategija zlostavljača u romantičnim odnosima, ponekad i u poslovnim, a i političkim. 
    • Netražene usluge (suptilna verzija ovoga su prodavači koji u svojim trgovinama nude besplatne bombone kako bi potakli potrebu da se nešto pruži zauzvrat)
    • Igre na dugi rok, sprijateljivanje s “metom” bez vidljivih kratkoročnih dobrobiti, ali s dugoročnim ciljevima u vidu
    • manipulator može pitati “metu” za savjet ili sitnu uslugu, kako bi iskoristio ljudsku potrebu za doslijednim ponašanjem, odnosno da nastavi imati otvoreni stav prema manipulatoru i ubuduće. Slični princip koristi se i kod strategije prema kojoj, ako nekome postavite prvih par pitanja na koja će vjerojatno odgovoriti da, onda je i kasnije vjerojatnije da će reći da.
    • Prividna objektivnost, izrazita racionalnost bez uključivanja emocija također je manipulacija. Ignorirati emotivne potrebe ljudi je popularno kako kod manipulatora tako i u određenim segmentima društva. No ignoriranje emocija znači ignoriranje temeljne ljudskosti drugih, što je automatski manipulativno kad se takva “objektivnost” koristi kao argumentacija u bilo kojem životnom pitanju. 
    • Iskrivljavanje i pojednostavljivanje ideala tipično je za masovne manipulacije i bilo kakve ideologije – političke, vjerske i slično. 
  • I tako dalje u nedogled…

Prepoznavanje manipulacije

S obzirom da je manipulacija po definiciji prikrivena, najvažnije ju je razotkriti. Prvi korak je unutarnje razotkrivanje – pomoći sami sebi objasniti što se događa. Koju emociju nam manipulator “cima” i na kakvo ponašanje nas navodi? Da bi to mogli, potrebno je naučiti slušati intuiciju i suptilne osjećaje. Više o tome u ovom članku. 

S druge strane, bitno je također i izvještiti se u analizi vlastitih osjećaja kako bi mogli razlikovati dječje osjećaje i primitivne instinkte, koje će manipulatori često iskorištavati, od zdravih i odraslih osjećaja i potreba, koje je mudro poslušati. (Više o razlikovanju zdravih i nezdravih emocija pročitajte ovdje). Pritom trebamo biti pažljivi da ne prevarimo i izmanipuliramo sami sebe nalaženjem izgovora da slijedimo nezrele emocije i želje.

Manipulatori će dobro prepoznati vaše slabosti- morate i vi biti svjesni svojih slabosti. Je li to strah da kažete ne, poriv za suradnjom i udovoljavanjem, taština, usamljenost, krivnja, odgovornost, povjerenje, želja za dokazivanjem…? Budite svjesni svojih slabih točaka i obratite posebnu pažnju kad vam se čini da ih netko “pritišće”. 

Neki ljudi mogu imati problema s povjerenjem u vlastite zdrave osjećaje i potrebe, ako su od djetinjstva manipulirani da njihove potrebe nisu bitne. Tu je potreban malo dugoročniji, strpljiviji rad, kako iznutra, tako i prema vani, na vrednovanju i izražavanju svojih osjećaja.

Hipersenzitivni ljudi mogu imati dodatni problem što ih informacijski overload može sprečavati da budu svjesniji vlastitih emocija, pogotovo u trenucima kad se puno toga događa ili se zahtijeva brza odluka. Također si mogu pomoći vježbanjem prepoznavanja suptilnijih emotivnih impulsa unutar sebe, a kad god je moguće trebaju si uzeti vremena nasamo, kako bi se mogli opustiti i razmisliti bez distrakcija. 

Suočavanje s manipulatorom

Mnoge svakodnevne manipulacije u prolazu lako je ignorirati. Teže je kad se radi o bliskim osobama ili poslovnim kolegama. Često ljudi pitaju: Kako pobijediti manipulatora bez da se moram konfrontirati? Ali pobijediti manipulatora u prvom redu znači suočiti se. Prvo s vlastitim emocijama i navikama ponašanja, zatim i direktno s manipulatorom. Manipulator nastoji da njegova namjera ostane skrivena; jednom kad se jasno razotkrije, njegove strategije gube snagu. 

Isto kao što su i oblici manipulacije bezbrojni, tako i suočavanje može biti raznoliko, Evo nekoliko ideja:

    • Ponekad je dovoljno da suočavanje bude samo neverbalno- da osoba vidi da je pažljivo promatrate. Možete i teatralno podignuti obrve. To može upaliti s manje okorjelim manipulatorima, ali vjerojatno neće s težim slučajevima. 
    • Najjednostavnije i najizravnije pitanje je: što se nadaš/nadate ovim postići? Što se nadaš da ću ja osjećati? Možete dodati: ja bih radije da mi to izravno kažeš. Ili jednostavno pitajte: Što zapravo želiš? 
    • Malo provokativniji pristup je da kažete: Zanimljiva strategija, gdje ste to naučili? Da li vam to inače pali s ljudima?
    • Ako manipulatoru kažete “Ne”, on će često pitati “A zašto?” u nadi da će vas uvući u raspravu u kojoj ćete imati potrebu dokazati svoje razloge, što vam on nikad neće dopustiti. Možete odvratiti protupitanjem: “A zašto bih?” (Naravno, i tu postoji opasnost da se uvučete u argumentaciju. Nemojte. Ignorirajte ako treba.)
    • Ako vidite da manipulator koristi nejasne i iskrivljene argumente, možete pitati: Možete li mi to pojasniti, nisam baš razumjela logiku, kako ste došli do tog zaključka? Ako on smulja neki odgovor, možete opet teatralno dignuti obrve. Možete i dodati: vi to ozbiljno? 
    • Ako se osjećate pod pritiskom da kažete da ili ne, ako je ikako moguće recite: Moram malo razmisliti o tome, javim se kasnije. 

No nekad suočavanje nije tako jednostavno i imamo potrebu, ali ne uspijevamo, potpuno objasniti svoj dojam. Ili će nas manipulator krenuti uvjeravati da su naši osjećaji iracionalni. Ako imate potrebu da tu osobu uvjerite da ste u pravu i da se ona složi s vama, to vas uvlači natrag u igru i automatski opet otvara za manipulaciju. Jer manipulator već jako dobro zna vaše razloge, samo ih ne želi poštovati.

Imajte na umu da manipulator neće raspravljati ” u dobroj vjeri” i namjeri. Njemu je cilj da vas izmanipulira, pa će u tu svrhu bez problema ignorirati činjenice, logiku, objektivnost i bilo što drugo. A ako je vješt u selektivnoj argumentaciji, a vi imate potrebu izbjeći sukob i doći do neke vrste sporazuma, možete se naći “obrlaćeni” bez da i primijetite, i na kraju popustiti unatoč unutarnjem znanju da nešto tu ne štima.

Zato nekad treba odustati od sporazuma. Da biste se uspješno suprotstavili manipulatoru koji se služi selektivnim argumentima da pobije vaše odbijanje, morate zauzeti čvrst stav da imate pravo reći Ne i bez objašnjenja s kojim bi se druga osoba složila. Da ne morate ništa dokazivati. Da imate pravo donijeti odluku s kojom se ta osoba ne slaže. Ne morate objašnjavati logiku svojih emocija i potreba, dok god možete jasno reći da vam je nešto važno i da ako se to ignorira, slijede posljedice.

Manipulator će vas nastojati navesti na osjećaj da ste nepristojni, sebični ili neobzirni ako se zauzmete za sebe. Sama kultura u kojoj živimo nas može naučiti da ako vidimo da se nešto skriva, onda se o tome ne smije govoriti i bit ćemo kažnjeni ako progovorimo. Često je takva šutnja dobronamjerna. Ali u slučajevima manipulacije, treba se naučiti oduprijeti ovom tipu “dresure”. Manipulator samo iskorištava vašu naviku da poštujete tuđu intimu. Manipulator ne zaslužuje takvu vrstu poštovanja.

Jasno je da ovakva vrsta suočavanja traži dublji i dugoročniji rad na sebi – na poznavanju sebe, na poštivanju vlastitih granica, na unutarnjoj snazi i jasnom izražavanju. Jasno je i da možemo osjećati otpor takvom radu. Ali dobrobiti od njega su puno veće nego samo odupiranje manipulaciji.

Vezani članci:

Emocionalna zrelost” (kako razlikovati dječje emocije od odraslih)

Što je emocionalna ucjena?

Kako se zauzeti za sebe

Jeste li “krilati majmun” (i kako to izbjeći)?

Svi članci

Individualni rad

Dok god ne učinite podsvjesno svjesnim, ono će upravljati vašim životom i zvat ćete to sudbinom.

Kosjenka Muk

Ja sam defektolog -socijalni pedagog po struci i međunarodni predavač Integrative Systemic Coachinga. Do sad sam predavala u 10 zemalja i pomogla stotinama ljudi u preko 20 zemalja na 5 kontinenata u rješavanju njihovih emocionalnih obrazaca. Autorica sam knjiga “Emocionalna zrelost u svakodnevnom životu” i “Verbalna samoobrana”.
Neki ljudi me pitaju radim li masaže – nažalost, jedina masaža koju znam je utrljavanje soli u ranu.

Šalim se. Zapravo sam vrlo blaga. Uglavnom.

posljednje objave

pratite nas na facebooku

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.

Osobni i online coaching

Integrative Systemic Coaching (prije: Soulwork Systemic Coaching) se koristi za rješavanje prepreka i problema u bilo kojem području života u kojem osjećate emocionalne barijere, ograničavajuća uvjerenja, ili što god poduzeli ne uspijevate ostvariti svoje duboke želje.

informacije i prijave

info@mentor-coach.eu

+385 98 9205 935
kosjenka.muk
© 2024
Integrative Systemic Coaching
Website developed Danijel Balaban - Web Development Agency & Design Company
en_USEnglish

Prijavite se da postanete coach

Edukacija za voditelje Integrative Systemic Coachinga

Edukacija u Integrative Systemic Coaching omogućava učesnicima efikasnu pomoć sebi i drugima u rješavanju obrazaca u emocijama i odnosima, oslobađanju od ograničavajućih uvjerenja te integraciji izgubljenih izvornih kvaliteta istinske ličnosti.